ZNANOST JE DOKAZALA: LJUDI SU SVE GLUPLJI Tijekom cijelog 20. stoljeća djeca su se rađala sve pametnija. No, sredinom devedesetih nešto se dogodilo...

Tijekom prošlog stoljeća svaka generacija odrastala je u inteligentnije ljude od svojih roditelja. Na standardnim testovima inteligencije, koje su djeca polagala u većini zemalja razvijenog svijeta, prosjek bi se svakih nekoliko godina pomicao prema gore. Ono što je bio prosječni IQ 1950. daleko je ispod prosjeka izmjerenog, primjerice, 1980. godine.

Taj fenomen dobio je ime Flynnov efekt, po znanstveniku Jamesu Flynnu, Novozelanđaninu koji je jedan od prvih opazio ovaj trend. Kako se testovi inteligencije redovit o standardiziraju - kalibriraju prema velikom broju ispitanika kako bi se procijenio prosjek i odstupanja - tako bi svaka generacija postizala identične rezultate na testovima. Tek kada su Flynn i kolege odlučili usporediti rezultate iz više generacija, shvatio je da se prosjek pomiče prema gore. Svako desetljeće prosječan kvocijent inteligencije narastao bi za oko tri boda. Ono što je 1980. godine bio IQ 100, mjeren 1930. bio bi IQ 115.

Flynnov efekt vrijedio je tijekom većeg dijela 20. stoljeća - svaka je generacija postajala sve inteligentnija, no sve više podataka ukazuje na zabrinjavajući kraj ovog trenda te preokret u drugom smjeru. Kolektivni kvocijent inteligencije, čini se, počeo je padati diljem svijeta.

Što se dogodilo?

Od početka 90-ih godina prošlog stoljeća do danas kvocijent inteligencije počeo je padati diljem razvijenog svijeta. Ovaj su trend prvi opazili norveški znanstvenici, koji su proučavali rezultate testova inteligencije vojnih regruta između 1950. i 2002. Podaci iz prošlog stoljeća većinom su bili u skladu s Flynnovim efektom, no sredinom 1990-ih Flynnov efekt je nestao i kvocijent inteligencije je počeo padati.

Uslijedile su zabrinjavajuće potvrde novog trenda, dobivene iz podataka o inteligenciji danskih regruta, potom podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva koje je prikupio sam Flynn. Prema studiji iz 2009., prosječan kvocijent inteligencije 14-godišnjih Britanaca pao je za oko dva boda između 1980. i 2008.

Prema svim dostupnim podacima, Flynnov efekt počeo je usporavati u 80-im godinama prošlog stoljeća, i potpuno je nestao u 90-im. Čovječanstvo je, čini se, došlo do vrhunca kolektivne inteligencije, i krenulo unazad.

Što je uopće IQ?

Cinici bi rekli da se radi o testiranju koje mjeri “sposobnost rješavanja testova”. Brojni stručnjaci koji se bave istraživanjem inteligencije ne mogu se složiti oko zajedničke definicije opće inteligencije, no ipak bi se složili da se ne radi o nebitnom faktoru.

Opća inteligencija većinom se definira kao brzina učenja, sposobnost snalaženja u novim i nepoznatim situacijama, sposobnost nošenja sa složenim izazovima. Ne možemo biti sasvim sigurni da testovi inteligencije testiraju upravo takvu inteligenciju, no štogod ti testovi mjerili, to pokazuje značajnu korelaciju s velikim brojem pozitivnih životnih ishoda.

Osobe kojima je izmjeren iznadprosječni kvocijent inteligencije u prosjeku su uspješniji u obrazovanju i odabiru karijere, zarađuju više od prosjeka, rjeđe završavaju u zatvoru, te u pravilu žive dulje i zdravije. Unatoč tome, nisu ništa sretniji od prosjeka, i imaju veće izglede da će patiti od kratkovidnosti.

Što je uzrokovalo Flynnov efekt?

Da bi znali zašto je nestao, bilo bi dobro znati što ga je uopće uzrokovalo. Utjecaj gena na inteligenciju je dosta značajan, no nije presudan.

Jednako važni za razvoj inteligencije su vanjski faktori - okruženje u kojem odrastamo, ishrana, koliko smo često bolesni, poticajna i stimulativna okolina, i brojni drugi faktori koje dosad nismo identificirali.

Inteligencija je u mnogo pogleda nalik visini - tijekom prošlog stoljeća generacije su također odrastale u sve više i više, dok je prosječna visina rasla.

Iako se geni za visinu nisu mijenjali, kao ni za inteligenciju, djeca su odrastala u sve zdravijem okruženju, sa sve manje zaraznih bolesti, sve boljom ishranom i sve boljim obrazovanjem.

Promjene u društvu dovele su do drugačijeg ispoljavanja gena, zbog kojih smo postajali sve viši i inteligentniji.

Koje teorije objašnjavaju pad?

Kontroverzni znanstvenik Richard Lynn veliki je proponent “disgenike” - pojma obrnutog od eugenike. Prema njemu i istomišljenicima, do pada u kvocijentu inteligencije dolazi zato što ljudi s nižim kvocijentom inteligencije u modernom društvu imaju više djece.

Na papiru zvuči logično - radi se o premisi kultne komedije “Idiokracija” iz 2006. godine, u kojoj obrazovani ljudi visokog kvocijenta inteligencije imaju sve manje i manje djece, dok se propalice koje žive u kamp-kućicama razmnožavaju kao zečevi. Lynn za pad inteligencije krivi i imigrante iz zemalja u kojima je prosječan kvocijent inteligencije niži nego u zemljama u kojima je opažen pad, poput Britanije, Norveške i Danske, no najnovija norveška studija pokopala je sve njegove tvrdnje. Znanstvenici Bernt Bratsberg i Ole Rogeberg iz Ragnar Frisch centra za ekonomska istraživanja u Oslu objavili su prošle godine detaljno istraživanje u prestižnom znanstvenom časopisu PNAS, koje je podastrlo vrlo uvjerljive argumente da su i Flynnov efekt, i njegov preokret, oboje prouzročeni okolišnim čimbenicima.

Kako možemo znati da je kriv okoliš?

Bratsberg i Rogeberg su promatrali razvoj kvocijenta inteligencije i unutar pojedinih obitelji - između braće i sestara koji pripadaju različitim ge neracijama, i otkrili da obrt Flynnova efekta pogađa i obitelji, a ne samo prosjek cijele populacije.

Primjerice, brat i sestra rođeni nakon 1990. između kojih je deset godina razlike imat će u prosjeku između pola i dva boda razlike u kvocijentu inteligencije, pri čemu mlađi brat ili sestra ima manji IQ.

Norveški su znanstvenici proučili i eliminirali sve druge mogućnosti, poput većeg broja djece rođenog u obiteljima čiji roditelji imaju prosječan ili niži IQ, ili utjecaja migracija, za koji su zaključili da je zanemariv.

Inteligencija mlađih generacija pada, oko dva boda svakih deset godina, i nisu krivi ni disgenika ni migranti, već se taj pad zamjećuje u svakoj prosječnoj obitelji. Jedino preostalo objašnjenje jest da je nešto u okolišu u modernom društvu što djecu sputava u razvoju.

Što bi moglo zaglupljivati djecu?

Flynn pretpostavlja, iako za to još nema nikakvih konkretnih dokaza, da je kultura mladeži stagnirala, ili da se doslovno zaglupila. Izražava i zabrinutost da se kultura mladeži danas fokusira primarno na računala i videoigre umjesto na čitanje i međusobne razgovore. Stručnjak Richard Gray također upozorava da računalna kultura, danas dodatno ojačana pametnim telefonima, ne potiče čitanje, a mladima olakšava da uče bez razumijevanja, samo kako bi prošli testove. No, brojna istraživanja konzistentno pokazuju kako igranje videoigara razvija mozak i podiže kvocijent inteligencije.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ima jedno još jednostavnije i jezivije objašnjenje: porast zagađenja zraka. Bez obzira na nastojanja modernih društva da se minimizira zagađenje, pogotovo izraženo ekološki nastrojenih država poput Norveške, zagađenje zraka je danas globalno. Procjenjuje se kako porast mikročestica u zraku danas utječe na zdravlje čak 90% svjetske populacije.

Kao što su bolje zdravlje i bolja hrana dugo vremena činili djecu sve pametnijom, globalno zagađenje moglo bi biti odgovorno za usporavanje i zaustavljanje njihova razvoja. Ako nešto hitno ne učinimo, pitanje nije samo kakav ćemo svijet ostaviti svojoj djeci, nego i kakvu ćemo djecu ostaviti tom svijetu.