PIŠE JURICA PAVIČIĆ

BIJEG IZ DANNEMORE Dobili smo televizijsku, novovjeku 'Madame Bovary'

Po ikonografiji i likovima, to je serija koja ima više veze s realističkom pripovjednom tradicijom Carvera, Alice Munro ili Elizabeth Strout nego sa žanrom zatvorskog filma

Flaubertovoj “Madame Bovary” postoji slavna i mnogo puta analizirana scena u kojoj supružnici Bovary sjede uz obiteljski objed - tanjur kuhane govedine. Supruga željna romanse i strasti gleda svojeg dosadnog supruga koji žvače. Gleda govedinu iz koje se puši i osjeća kao nikada do tada kako joj vlastiti život i brak pobuđuju duboko gnušanje.

U petoj epizodi TV serije “Bijeg iz Dannemore”, postoji scena koja kao da je remake Flaubertove scene s kuhanom govedinom. U toj sceni provincijski bračni par odlazi na večeru u lokalni kineski restoran. Supruga Tilly (Patricia Arquette) radi u lokalnoj kaznionici. Dugo su u braku, no Tilly su i posao, i gradić, i dobroćudni muž dojadili. Baš poput Emme Bovary, muža već dugo vara. Par sjedi u separeu kineske zalogajnice, a Tilly gleda muža kako trpa u sebe pikantnu piletinu. U tom trenutku shrva je gnušanje i spopada napad panike.

Ono što siroti Lyle Mitchell u tom trenutku ne zna jest da ga supruga vara. Što je još gore, ne vara ga s bilo kim, nego sa zatvorenicima. Što je još gore, njegova “Emma Bovary” toliko je zaluđena romansom da zatvorenicima dostavlja alat za bijeg. A iste večeri kad Tilly proživljava val gnušanja uz spring-rolls, dvojica će njezinih miljenika pobjeći kroz ventilacijsku cijev iz najbolje čuvane njujorške kaznionice.

23 dana intenzivne potrage

Bijeg opisan u petoj epizodi serije “Escape at Dannemora” nije fikcija. Riječ je o bijegu koji su 2015. godine u izvela dvojica zatvorenika kaznionice Clinton u mjestašcu Dannemora u državi New York. Dvojica ubojica osuđenih na doživotnu robiju - Richard Matt i David Sweat - uspjeli su se uvući pod kožu voditeljici krojačke radionice.

Nagovorili su je da im u paketima mljevenog mesa u ćeliju dostavi čeone svjetiljke i pile za metal. Prepilili su ulaznu i izlaznu rupu u širokoj cijevi instalacije za grijanje i čekali da u lipnju zatopli, a grijanje se isključi. Kroz cijev su utekli do šahta na ulici te zamaknuli u obližnje planine, ufajući se da će pješice doći do kanadske granice. Uslijedila su 23 dana intenzivne potrage, koja je stajala 23 milijuna dolara, a vodio ju je guverner države Andrew Cuomo. I dok su helikopteri, specijalci i psi tražili bjegunce po šumama na granici Vermonta i Kanade, sve su oči bile uprte u sirotu krojačicu. Svi su se pitali - zašto je, zaboga, učinila to što je učinila?

To pitanje u središtu je osmodjelne Showtimeove televizijske serije “Escape at Dannemora”. Riječ je o seriji koju kao kreatori i pisci potpisuju dvojica holivudskih veterana, Michael Tolkin i Brett Johnson. Serija koju kao režiser potpisuje holivudski glumac Ben Stiller premijeru je imala koncem prošle godine. U blagdanskoj gužvi uvelike je promaknula standardnim “junkiejima” TV produkcije da bi na sebe pozornost skrenula tek kad je u siječnju Patricia Arquette za nju dobila dvije nagrade - Zlatni globus i nagradu ceha glumaca za najbolju ulogu u TV seriji. A serija zaslužuje pozornost jer je riječ o jednom od najzanimljivijih komada TV pripovijedanja posljednjih godina.

“Bijeg iz Dannemore” činjenično precizno prati povijest bijega iz kaznionice Clinton godine 2015. Na počeku serije upoznajemo dvojicu budućih bjegunaca. Sweat (Paul Dano) mladić je koji služi doživotnu robiju zbog ubojstva policajca kad je imao jedva dvadeset, a za koje sam ustrajno ponavlja da ga nije počinio. Matt (Benicio Del Toro) je Portorikanac, višestruki prijestupnik koji je u Dannemoru dospio zbog grabežne otmice koja je završila smrću otetoga. Sweat je mlad, lijep i naoko blag.

Matt je, pak, čovjek na pragu pedesetih, okrutan i promućuran. Serija od početka uvodi i dvoje likova radnika kaznionice koji će biti bitni akteri priče o bijegu. Čuvar Palmer (David Morse) pristojni je dobričina, čovjek koji se nastoji s gomilom ubojica ophoditi ljudski i omogućuje im povlastice od televizora do produžnog kabela. Kad mu prigovore, kaže “više volim da su nečim zabavljeni nego da 24 sata pilje u strop i smišljaju kako će me ubiti četkicom za zube”. Tilly Mitchell je švelja koja je, kad je lokalnoj tvornici zaprijetilo gašenje, uzela sigurniji državni posao kao nadzornica u zatvorskom proizvodnom pogonu. Tu joj za oko zapadne mladi, zgodni Sweat. Na samom početku prve epizode vidimo standardnu rutinu njihova preljuba: Tilly ga zove u pokrajnju sobu da “idu po nove igle”, a potom slijedi kratki seks.

Stvarna antijunakinja serije je Tilly Mitchell, koju sjajno glumi neprepoznatljivo preobražena Patricia Arquette. Tilly je debela, kratkovidna i neugledna sredovječna žena, supruga i majka odraslog sina. Zakopana je u malom gradiću u kojem se sve vrti oko kaznionice, a klima je uz kanadsku granicu užasna pa Dannemoru zovu “njujorški Sibir”. Udana je za čovjeka koji je beskrajna dobričina, ali je neugledan, muca i dosadan joj je. Tilly želi nešto drugo - drugog muškarca, drugu klimu, drugi grad.

Tijekom suđenja za bijeg 2015. Mitchell će priznati pomaganje pri bijegu, no zanijekat će da je ikad imala spolne odnose s robijašima, a pri toj je tvrdnji ostala do danas, pa je u jednom intervjuu iz zatvora prozvala autore serije za klevetu. Njezin suprug ostao joj je bezrezervno lojalan. Ignorira upozorenja kolega da mu žena šara, trpi da ga ona kinji i odbacuje, ostaje uz nju i kad skandal pukne, a na odjavnoj špici doznamo da ju redovito posjećuje i u zatvoru.

Šesta epizoda kao zagrada

Najvećim dijelom - pet od osam epizoda - “Escape at Dannemora” bavi se smišljanjem i pripremom bijega. Kao i mnogi “escape movies”, serija vas unutarnjom žanrovskom logikom navodi da počnete navijati za dvojicu junaka koji snuju slobodu. Svjesni tog jednostranog efekta identifikacije, Tolkin i Johnson se odlučuju za dramaturški postupak pravih majstora, postupak koji ne bi bio moguć u epohi prije “bindžanja” koje je posve fleksibiliziralo zakonitosti TV pripovijedanja.

Oni, naime, kao veliku zagradu u seriju ubacuju šestu epizodu koja radnju ne vodi naprijed, nego kroz tri retrospekcije prikazuje povijest likova. Vidimo “simpatičnog” Sweata kako bezočno autom gazi tijelo policajca u hropcu. Vidimo Matta koji zbog sitniša okrutno usmrti čovjeka koji mu je nakon zatvora dao posao. Naposljetku, saznamo i Tillynu prošlost: s Lyleom se vezala nakon što je jednako bezočno prevarila prethodnog muža. Tolkin i Johnson, baš poput Flauberta, ne osuđuju i ne moraliziraju. Kao da kažu - u redu, možete se vezati uz te ljude, ali sada barem znate koji je ulog.

“Bijeg iz Dannemore” sjajna je serija - ali, ujedno i drukčija od većine TV serija koje se danas gledaju. Po ikonografiji i likovima, to je serija koja ima više veze s realističkom pripovjednom tradicijom Carvera, Alice Munro ili Elizabeth Strout nego sa žanrom zatvorskog filma. Riječ je o seriji koja je pripovjedački i žanrovski precizna kao ura - no, iz nje je istodobno istrijebljen svaki glamur, sve je u njoj neugledno, tmurno, hladno i beznadno obično. Često se kaže (s pravom) da su suvremene TV serije danas ono što su u 21. stoljeću bili veliki realistički romani. Ako je “Žica” novovjeka “Ljudska komedija”, a “Kronike Times Squarea” suvremeni Zola, onda je “Bijeg iz Dannemore”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:27