A što ako je sasvim svejedno kako izgleda budućnost SDP-a

Vrag zna što si je mislio Davor Bernardić pripremajući se za jučerašnji dan. Vodi tu neku ekipu koja se nada da će se s njim dočepati onoga što već sada imaju HDZ-ovci, prilično siguran mandat u kojem ih nitko neće omesti. - Da ja njima ponudim sigurnu mirovinu ili dobro obrazovanje za djecu - možda se jučer pitao Davor Bernardić kako da se postavi pred SDP-ovcima. I pogriješio jer, realno, fućka se SDP-u za bilo čiju budućnost, oni žele biti HDZ. Točno ovako kako HDZ danas izgleda, točno s tim ponašanjem i stavom. Ne raditi ništa. Progurati mandat. Ako iskrsne nešto hitno, onda to na brzinu riješiti i tako sve završiti. Pojavi li se neka afera, smisliti neku drugu koja će skrenuti pozornost. I gotovo. Biti netko tko stoji pred blesiranim bankomatom koji sipa novac.

Možda je Bernardić i rekao SDP-ovcima da će biti bolji HDZ-ovci od HDZ-ovaca, da će moći spiskati budžet na sebe i svoje, biti poput onoga koji Djedu Mrazu slaže popis za poklone, avione ili fontane, a pritom je gluh i slijep na stvarnost, ali je to, realno, vrlo nebitna priča za ovu zemlju.

Onako, kome je važno tko vodi ekipu koja ne zna kamo ide ni što hoće? Socijaldemokraciju? Halo, koga je danas briga za to? Kako bi bilo umjesto toga se baviti digitalizacijom? Pravedne plaće za posao? Oh, da, naravno, ali kada se to SDP bavio borbom za radnike i normalan život, ček i bez dostojanstva? Jesu li oni ikada raspravljali o tome kako je bilo kojem tajkunu koji mora namiriti državu da bi imao za sebe? Nije da nisu imali priliku, mogli su nešto učiniti dok su bili na vlasti, ali da nisu bili onako bezbojni, mogli su i danas biti u Banskim dvorima.

A mogli su i nakon toga, kada su izgubili vlast jer su hrvatski birači htjeli nekog jednostavnijeg koga bolje razumiju i tko razumije njih. Nisu učinili ništa. Dobro zdravstvo? Da, fora bi to bilo imati, ali sigurno postoji neka statistika koja će reći da smo još dobri sa zdravstvom i da nekoliko mjeseci čekanja na pretragu nije problem. Umiruće ionako ne možeš spasiti, a budući da sve počinje pretragom, to je daleko od liječenja. Mirovina? Ah, pa što je to efikasno izveo SDP sada kad se krenulo na drugi mirovinski stup? Jeste li čuli neku njihovu ideju o tome kako bi oni izveli da država osigura ljudima makar nešto veću mirovinu, makar malo primjereniji dio u odnosu na ono koliko se uplaćuje u mirovinski sustav? Dobar pravosudni sustav? Ima li netko u SDP-u ideju kako osigurati da pravda bude točna, jasna, svima dostupna i prema svima jednaka? Osim teoretske. To bi, recimo, bile neke od stvari za koje bi bilo dobro da se bori SDP. Onda bi bilo važno tko ga vodi jer bi taj imao ideju, stav o kojemu bi se moglo raspravljati. Ovako, hoće li SDP voditi Zlatko Komadina do trenutka kada se izabere nekog novog i hoće li pritom dekapitirati Sinišu Hajdaša Dončića, Peđu Grbina, Miahela Zmajlovića, Vedrana Babića, Vojka Obersnela i druge koji žele smijeniti ovakvog Bernardića, stvarno ne čini nikakvu promjenu u životu onog hrvatskog građanina koji se raspituje koliko mu treba da u Irskoj počne normalan život. Ili, što će se u političkom, unutarstranačkom smislu dogoditi Predragu Matiću, Domagoju Hajdukoviću, Franku Vidoviću i Arsenu Bauku jer oni spadaju među “neodlučne” pa im i budućnost u stranci izgleda tako. Kakve to ima veze s Dalmatincem koji razmišlja o tome koliko će zaraditi iznajmljivanjem?

Da, možda nije trenutak reći ignorantsko koga briga, ali kakve veze ima sva sućut svijeta prema SDP-u i ideji socijaldemokracije kada se SDP ne bavi time. A mogli su. Mogu i danas. Ali neće. Njima će i dalje biti važno koliko su dobro pozicionirani unutar stranke i koliko su blizu mjestu u Saboru. I nije neodgovorno proći preko njihove sudbine kao preko jednodnevne prognoze. Jednostavno, ne zaslužuju bolje.

Fora su za rasprave, kao i za sve razgovore o smislu života, ali se ipak moraju bolje potruditi. Makar onoliko koliko žele da im pažnje daju njihovi birači. Postoje, naime, drugi. Postoje mladi ljudi koji vide i znaju dijagnosticirati stanje, shvate da je teško, da nema jamstva i da mogu ne biti pobjednici, ali ne odustaju od sebe. Pa izgovore - Ništa nije zapisano u zvijezdama, sad je posao na nama. Učinimo svijet i Hrvatsku ljepšima - izgovorio je nedavno mladi znanstvenik koji se usred Hrvatske usudio reći da je Srbija bolja jer cijeni svoju pamet. Onaj dečko, Ilija Srpak, 19-godišnji učenik 1. gimnazije Varaždin. Što mislite koliko u njegovu svijetu znače SDP i HDZ? To je razlika između čovjeka koji zaslužuje i stranaka koje troše živote birača.