KLASA OPTIMIST

ANTE TOMIĆ Zašto male bebe plaču? Male bebe plaču jer ih je HDZ prevario za tisuću eura

 Tom Dubravec/EPH

Znate li zašto male bebe plaču? Tužna je to priča. Male bebe plaču jer ih je HDZ prevario za tisuću eura.

Sve je počelo prije nekoliko mjeseci, u listopadu, kratko pred parlamentarne izbore, kad je Tomislav Karamarko obećao kako će, ako dođe na vlast, njegova stranka za svaku bebu, mušku i žensku, lijepu i ružnu, mršavu i debelu, dobru i zločestu, isplatiti velikih tisuću eura. Fenomenalnu cijenu su nudili iz Hrvatske demokratske zajednice, a da stvar bude bolja, oni uopće ne bi uzimali djecu sebi. Platili bi za dojenče i ostavili ga roditeljima. Ako bi tkogod, uzimajući kuvertu s novcem, zauzvrat pošteno pružio čedo u benkici, Tomislav Karamarko bi mu objasnio:

“Ne, ne, niste razumjeli, to je vaše”.

Namjera hadezeovaca nije bila, kako bi netko možda maliciozno pomislio, jeftino otkupljivati kvalitetne domaće bebe i za velike ih pare liferovati na zapadno tržište. Daleko bilo, njih je vodio plemenit, častan, rodoljubni motiv. Primjećujući kako nas je iz godine u godinu sve manje, dosjetili se jedinstvenog rješenja. Naoko možda neobičnog, ali pouzdanog. Znajući kako naše ljude uzbuđuju gotovinske isplate, Tomislav Karamarko ispravno je zaključio: želite li hrvatski narod, najbolje ga je kupiti.

HDZ je zamislio pohlepom razmrdati hrvatsku pohotu, a kad je o pohlepi riječ, ne trebam vam ni govoriti, hadezeovci znaju sve. Upoznajući afrodizijačku snagu novca, mnogi su naposljetku završili u okružnom zatvoru na zagrebačkoj periferiji.

Može se, naravno, pokušati i s romantičnom večerom, srednje pečenim biftekom, bocom bordeauxa, crvenim svijećama i najvećim hitovima Olivera Dragojevića, ali prokreacijske aktivnosti ništa ne potiče kao keš. Mislim da je i Borna Rajić negdje nešto kazala o tome.

I zaista, ideja je sjajno uspjela. Kad su na Dnevniku, među vijestima iz zemlje, čuli da pobjednička stranka obećava tisuću eura, mnogi parovi na sofama ispred televizora nisu dočekali sport i vremensku prognozu. Od lijepe okrugle brojke trenutno im se zamaglilo, krenuli su pojačano lučiti slinu, došlo im je vruće, vlaga im je preplavila prepone, te su brzo svukli svoje široke, udobne trenirke, uobičajenu našu odjeću za po doma, i neobuzdano se bacili jedno na drugo.

“Našao sam oglas za Golf trojku, benzinac, 97. godište, dvjesto tisuća kilometara prošao, limarija u odličnom stanju, registriran do lipnja 2016.”, rekao je te večeri mnogi hrvatski muškarac zapuhano.

Nema šanse, dragoviću”, odgovorila mu je odozdo supruga žustro mrdajući kukovima, “tisuću eura ide u novu kupaonicu... O, Bože!... O, Bože!... O, Isuse moj dobri!” zavapila je iznenada žena ekstatično, sjetivši se prekrasnih talijanskih azurnoplavih pločica koje je prošli tjedan gledala.

Možda nikad u Hrvatskoj nije bilo radosnijeg seksa nego toga listopada kad je HDZ obećavao devize za bebe. Premda je jesen bila neobično topla, ulice su opustjele. Muškarci bi skoknuli u kafić samo da trgnu malo pivo i odmah bježali.

“Sori, narode”, ispričali bi se poslovno, nadlanicom brišući pjenu s gornje usne,”žena i ja radimo na djetetu.”

“Čuj, rade na djetetu?” ponovio je neki pijanac zamišljeno. “Da se, jadni, ne umore.”

“Bogu hvala, ja nezaposlen”, dobacio mu je veselo kolega s druge strane šanka.

Nije ih ipak ostalo mnogo slobodnih, bez partnera ili partnerice. Morali ste zaista biti ružni kao ponoć, beznadna budala ili trapavi šmokljan ako vam nakon HDZ-ove najave nijedna Hrvatica nije dala. Na vlastite sam oči vidio kako je jedna mlađa gospođa, samo u štiklicama i prozirnom ružičastom negližeu, za uho izvukla barabu od muža iz sportske kladionice. A kako je na svijetu više žena nego muškaraca, goropadnice su na kraju počele i na oženjene nasrtati. Jedan mi je prijatelj slikar pripovijedao kako ga je u redu pred blagajnom u samoposluživanju poznanica, jedna Jelena, odjednom ozbiljno pogledala i upitala:

“Ti si plodan?”

“Misliš kao likovni stvaralac... Pa onako.”

“Mislim kao muškarac, idiote. Imaš djecu?”

“Dva sina.”

“Zdravi?”

“Da kucnem u drvo...”

“Dobro uče?”

“Stariji odlikaš, a mlađi bistar, ali lijen.”

“Bi li meni jednoga napravio?” bubnula je žena drsko. “Mislim, ne mora sin. Može i curica.”

Ovaj se moj tu čisto zbunio, zacrvenio od naroda koji je zašutio ljubopitljivo slušajući njihov razgovor.

“Joj, Jele”, promucao je zasramljeno, “pa nemaš nekoga...”

“Ma, imam, ali nisam sigurna je li plodan.”

“Pa si mene našla da ti plaćam alimentaciju.”

“Ne moraš ti”, odgovorila mu je poznanica bezbrižno. “Plaćat će HDZ.”

“Oprostite, o čemu to razgovarate?” umiješala se tada prodavačica.

“Tomislav Karamarko obećava nakon izbora tisuću eura za svaku bebu”, objasnila je Jelena.

“Tisuću eura”, ponovila je blagajnica razrogačeno, a zatim se okrenula put vitrine sa sirevima i suhomesnatom robom na kraju dućana i doviknula: “Ružo, ljubavi, ajde me jedan sat zamijeni na blagajni.”

Onda je, na ogromno zaprepaštenje mušterija u redu, bez riječi ostavila posao i izašla. Kupci su zinuli s košarama u rukama, gledajući je kroz staklena vrata kako brzim korakom odmiče preko parkirališta, kratko se zaustavljajući samo da skine gaćice ispod bijele kecelje.

Začeto je tako prošle jeseni između trideset pet i četrdeset tisuća hrvatskih beba, gotovo sedamdeset posto više nego u istom razdoblju prošle godine, a onda smo prije neki dan doznali kako, jebiga, u državnoj blagajni nema novaca za najavljeno darivanje. Istina, nisu još definitivno otkazali, ali sva je prilika da će od svega biti krasan šipak. Može se to napokon pretpostaviti i po angažiranoj pjesmi koju je prije nekoliko dana snimila nekolicina estradnih lica bliskih vladajućoj stranci. Ako domaće zvijezde pjevaju kontra abortusa, nesebično daju svoj glas nerođenima, pri čemu je osobito potresan prizor jednog repera, koji je zaista manji, gotovo kao nedonošče, dosta je jasno kako od popularnijih demografskih mjera neće biti ništa. Zaboravite na tisuću eura. Karamarko rek’o, Karamarko porek’o.

Eto, dragi moji, zbog toga male bebe plaču. Jedva su došle na svijet, a HDZ ih je već stigao razočarati. Razočarao je, istina, HDZ i nastavnike, i željezničare, i medicinske sestre, i švelje, i klesare, i šofere, i kuhare, i tesare, i inženjere, ali ova je gadost sada ipak gora od ijedne.

Bebice pri sisi varati, pa zbilja, može li se niže od toga pasti?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 13:27