BILA JE DAROVITA ZNANSTVENICA, NO ZBOG DRUŠTVENOG PRITISKA OSTALA JE U SJENI SLAVNOGA MUŽA Ona je provjeravala matematiku u Albertovim radovima

Kao i prošle godine, BBC je objavio listu 100 inspirativnih i utjecajnih žena iz 60 zemalja svijeta u dobi između 15 i 94 godine. Među njima su znanstvenice, književnice, liderice država, umjetnice, aktivistice. Također, tu listu prate i kratki videoprilozi o nadarenim ženama iz prošlosti koje svoj talent nisu razvile jer su bile u sjeni svojih muževa. Jedna od tih žena je srpska matematičarka Mileva Marić (1875.- 1848.), poznatija kao prva supruga Alberta Einsteina. U ZOOM-u se osvrćemo na tu talentiranu matematičarku i majku Einsteinovih sinova.

Školovanje u Zagrebu

Mileva Marić rođena je 1875. godine u dobrostojećoj srpskoj obitelji u mjestu Titel u Bačkoj, tada komandnom mjestu Vojne granice Habsburške monarhije. Uvidjevši da se sprema ukidanje Vojne granice, njezin otac Miloš Marić napustio je vojničku te odabrao činovničku karijeru koja ga je 1892. godine dovela u Zagreb. Mileva je svoj izvanredni talent za matematiku i fiziku počela iskazivati kao trinaestogodišnja djevojčica, a njezin otac želio joj je omogućiti školovanje.

No, restriktivno zakonodavstvo Austro-Ugarske monarhije prema školovanju djevojaka u gimnazijama i na fakultetima zadalo je muke Marićevima. Ipak, uspjeli su je upisati kao privatnu učenicu u Veliku gimnaziju (danas Gornjogradska gimnazija). Iduće školske godine dozvoljeno joj je da javno sluša i predavanja iz fizike, a oslobođena je i plaćanja školarine. Ipak, u Zagrebu nije maturirala jer je njezin otac želio da Mileva studira u Švicarskoj pa joj je omogućio da četvrti razred srednje škole završi u Zürichu.

Kako je upoznala Alberta

Mileva Marić u ljeto 1896. godine upisala je Medicinski fakultet u Zürichu, ali se u jesen prebacila na studij matematike i fizike na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH). Bila je tek peta žena koju je primio ETH. Jedan od kolega tada 21-godišnje Mileve bio je Albert Einstein, 17-godišnji Židov iz njemačkog grada Ulma. Dvoje mladih se zbližilo već prvih mjeseci studija, a ljubav se razvila u proljeće 1897. godine. Zaljubljeni Albert želio se 1900. oženiti Milevom, ali je odustao zbog protivljenja majke Pauline.

No, ljubav između Mileve i Alberta se nastavila. Kao plod te strastvene ljubavne veze u siječnju 1902. godine na svijet je negdje u okolici Novog Sada došla djevojčica Lieserl koju je Mileva odmah dala na usvajanje. Djevojčici se nakon dvije godine izgubio svaki trag. Da su Mileva i Albert imali izvanbračnu kćer, saznalo se tek kada su 1992. objavljena njihova ljubavna pisma. Prema nekim teorijama, Lieserl se razboljela od šarlaha i umrla, ali nikad nije nađena njezina smrtovnica. Postoji i priča da su djevojčicu usvojili Milevini prijatelji Helena i Milivoje Savić iz Beograda.

Čudesna 1905. godina

Mileva je u međuvremenu diplomirala, a Albert i diplomirao i doktorirao te dobio posao u Saveznom uredu za patente u Bernu kamo su se preselili. Unatoč protivljenju Einsteionove majke, Albert i Mileva vjenčali su se 1903. godine te dobili dva sina, Hansa Alberta (1904.), koga su zvali Adu, i Eduarda (1910.), koga su zvali Tete. “Čudesne” 1905. godine Einstein je objavio tri velika rada: specijalnu teoriju relativnosti, objašnjenje Brownova gibanja i objašnjenje fotoelektričnog efekta.

- Dok je Einstein radio u patentnom uredu, u svoje slobodno vrijeme napisao je četiri od pet radova koji su transformirali fiziku. Mileva mu je pomagala provjeravajući matematiku u njegovim radovima. Istinski mu je pomagala, ali ideje su bile Einsteinove - ustvrdio je Walter Isaacson, autor knjige “Einstein: The Life of a Genius”. Poznati američki novinar i publicist Denis Overbye, pak, u svojoj knjizi “Einstein in Love” tvrdi da je Mileva Marić bila talentiranija matematičarka od svoga slavnog supruga, ali svoj talent nikad nije realizirala jer se posvetila obitelji.

Turbulentni brak Mileve i Alberta

Einstein je s Milevom i sinovima boravio u Novom Sadu 1905., 1907. i 1913. godine. U Muzeju grada Novog Sada čuvaju se predmeti koji su pripadali ili su vezani za Einsteinove, poput Milevina fotoaparata iz 1914. te Albertove lule iz 1905. godine koju je poklonio tadašnjem puncu Milošu Mariću. Za Einsteinov se rad pročulo u Europi te je 1911. godine postao profesor na Sveučilištu u Pragu, a 1914. godine u Berlinu. No, krize u njegovu turbulentnom braku s Milevom tada su samo eskalirale.

- Mileva ga je 1915. godine ostavila u Berlinu te se vratila u Zürich sa sinovima. Einstein je tada patio od jakih bolova u trbuhu koje je dodatno pogoršala nestašica hrane u Prvom svjetskom ratu - ustvrdio je Isaacson. Brak Einsteinovih bio je ozbiljno narušen Albertovim ljubavnim aferama. Ipak, Albertova veza sa sestričnom Elsom Löwenthal, koja je otpočela još 1912. godine dok je Elsa bila udana, presudila je braku s Milevom. Einsteinovi su se rastali 1919. godine, a Mileva i sinovi teško su podnijeli rastavu.

- Einstein je Milevi ponudio nagodbu. Ako pristane na rastavu, on će njoj dati novac od Nobelove nagrade za koju je očekivao da će je jednog dana dobiti - zapisao je Isaacson. Kada je 1921. godine Einstein dobio Nobelovu nagradu iz fizike za svoj rad u kojem je objasnio fotoelektrični efekt, ispunio je svoje obećanje.

Napuštena i usamljena

Mileva je novcem od Nobelove nagrade u Zürichu kupila kuću s tri stana i nastavila brigu o njihovim sinovima. Hans Albert postao je inženjer, oženio se i imao dva sina dok je Eduard tijekom studija medicine obolio od shizofrenije. Kada je 1933. počeo progon Židova u Njemačkoj, Einstein je emigrirao u SAD. “Ovo malo dohotka što mi ovdje imamo, to je mojoj djeci njihov otac dao.

Momentalno su se naše okolnosti pogoršale pošto je Albert svoj imetak u Njemačkoj izgubio otkad je Hitler došao na vlast...”, pisala je 1935. godine iz Züricha Mileva svojim kumovima Sidoniji i Đoki Gajinu u Novi Sad. Stariji sin Hans Albert završio je studij građevine na ETH, gdje su se njegovi roditelji upoznali i zaljubili, a zatim 1938. godine otišao u Ameriku gdje je postao profesor na Sveučilištu California u Berkeleyju. Mileva je ostala u Zürichu s bolesnim Eduardom, izdržavajući se instrukcijama iz matematike i klavira.

Često se dopisivala s kumovima Gajin koji su joj povremeno slali novac prikupljen od stanarine s njezinog i bratovog imanja jer se njezin brat Miloš nikad nije vratio nakon Prvog svjetskog rata. Posljednji put boravila je u Novom Sadu 1938. godine, bezuspješno pokušavajući srediti obiteljsku ostavštinu. Umrla je 1948. godine, a Eduard je nakon toga ostatak života proveo u psihijatrijskoj klinici izvan Züricha.