BORIS VLAŠIĆ Sve su izbjeglice samo ljudi u potrazi za mjestom koje će postati njihov dom. Kakvi smo i mi bili

Što ćemo sada s nama samima kada su izbjeglice došli do Hrvatske? Svi smo divni, dobri, plemeniti i dragi ljudi koji rade dobra djela, vole i žrtvuju se za domovinu, pomažu onima kojima je potrebno, izdvajaju svoje vrijeme, trud i novac. Dakle, jednostavno je, zar ne? Pomoći ćemo. Ako ne pomognemo, onda nismo dobri ljudi. Oh, da. Možda su opasni, možda su teroristi. Možda nas neće poštovati, oni pripadaju drugoj vjeri, mogu nas ugroziti. Možda je najsigurnije da ih ne pustimo u Hrvatsku. Možda je i najbolje tako. Dobri smo ljudi i kršćani, ali se moramo štititi. Ako nas namjeravaju ugroziti, onda oni nisu ljudi i ako se ne ponašamo ljudski prema onima koji i sami to nisu, onda nije do nas, onda mi nismo krivi. Dakle, ne moramo se zamarati. Možemo ih slobodno ne željeti i ostati u miru sa savješću. Treba samo naći dobar alibi kako bismo i dalje živjeli u uvjerenju da smo u redu, da smo mi ti koji zaslužujemo miran i sretan život. Papa je rekao da pomognemo izbjeglicama, da u svaku župu primimo po jednu obitelj. Može, ali neka u našu dođu posljednji.

Uostalom, predsjednica je rekla da je nacionalna sigurnost bitna, HDZ inzistira na sigurnosti, a i premijer je rekao da organizirajući prihvat izbjeglica misli na nacionalnu sigurnost. Svi se moramo slagati oko toga. Svjetski nas mediji hvale zbog pristupa, citiraju Milanovića na iskazanom stavu i nadaju se da nećemo postati kao Mađari.

Pa, ipak pedeset posto anketiranih na različitim portalima smatra da izbjeglicama ne bi trebalo pomoći. Riječ je o nekoliko tisuća ljudi koji su neskriveno iznosili svoje mišljenje.

- Pa, mi ne želimo jedni druge, kako ćemo izbjeglice? - kaže jedna kolegica podsjećajući koliko nam je teško prihvatiti i najmanju različitost koja pripada nama samima, dok druga podsjeća kako se i u Srbiji mijenjao stav prema izbjeglicama, ovisno o tome koliko su dugo ostajali na tlu Srbije. Bilo je relativno jednostavno dok su samo prolazili, dok je bilo izvjesno da će otići u Mađarsku. Čak su neki uspijevali zaraditi prodajući im hranu, vozeći ih prema granici ili na drugi način zarađujući na ljudima koji se žele domoći Europe. Sada ih moraju usmjeriti prema Hrvatskoj. Kolega razmišlja o tome da uzme jednu osobu, pomogne nekome dok ne nastavi put. A onda se sjeti da je u izvještajima čitao da nisu svi Sirijci, da ima i Afganistanaca, ljudi iz drugih država. I on ima svoje kriterije.

- Riječ je ipak samo o strahu izazvanom predrasudom. I dalje su to ljudi koji bježe do zemalja za koje misle da će biti njihov spas. Da, ima među njima avanturista, ljudi koji su odlučili iskoristiti situaciju i smjestiti se, preko reda i izvan dogovora, u sredine gdje će im biti bolje. I dalje to nije dobar izgovor da im ne pomognemo, i dalje su to ljudi koji nemaju ništa, koji se nemaju kamo vratiti, koji mogu samo nastaviti prema svom cilju. Oni nisu u šopingu, ne biraju iz izloga broj jedan, dva i tri, nego pokušavaju stići do zemlje u kojoj će nastaviti život.

- I super je što smo im prvi dan ponudili svu pomoć, što se volonteri i profesionalci brinu o njima, što su prvi izbjeglice smješteni i što će im ova zemlja pomoći. Mi smo to prošli. Samo moramo izdržati, ostati ljudi i ako se situacija promijeni, ako budu morali ostati dulje, ako nam neki od njih postanu susjedi.