Zašto klasična glazba ima tako veliku snagu?
Ona prodire u nutrinu ljudskog postojanja. U nečemu je racionalna, a u nečemu iracionalna. Kao narkotik je.
Treba li glazbu koristiti kao oruđe ‘mekane moći’?
Ne mislim da treba služiti ičemu osim sebi i iskustvu izvođača i slušatelja. Može ljude približiti dijalogu, ali nije političko oruđe. Sovjeti su koristili svoje velike umjetnike, poput Šostakoviča i Prokofjeva. I nacisti svoje. Ali to je bilo samo lukavstvo tih autokratskih režima.
Zašto ste 2001. osnovali Zapadno-istočni divan, orkestar s izraelskim, palestinskim, sirijskim, libanonskim i egipatskim glazbenicima?
Da bi se stvorilo nešto pozitivno za mlađi naraštaj glazbenika na Bliskom istoku. Ne da bi zaboravili razlike, nego da dobiju forum i uče kroz glazbu, izražavajući sebe, ali i osluškujući druge. Zamislite da se političari znaju izraziti i pritom biti sposobni slušati druge! Naš trud ne rješava problem ljudskih prava ili stanje u Gazi, ali možda je model uzajamnog prihvaćanja, a ne istrebljivanja.
Kakav je bio koncert Divana u Ramallahu 2005.?
To je donijelo puno užitka tamošnjim ljudima, koji nisu u Berlinu ili Londonu pa da mogu divnu glazbu slušati svaki dan. Bilo je teško to ostvariti, jer je za Izraelce ilegalno ići tamo, a za Libanonce i Sirijce ići kroz Izrael. Zato je Španjolska za tu prigodu cijeli orkestar opskrbila diplomatskim putovnicama.
Ona prodire u nutrinu ljudskog postojanja. U nečemu je racionalna, a u nečemu iracionalna. Kao narkotik je.
Treba li glazbu koristiti kao oruđe ‘mekane moći’?
Ne mislim da treba služiti ičemu osim sebi i iskustvu izvođača i slušatelja. Može ljude približiti dijalogu, ali nije političko oruđe. Sovjeti su koristili svoje velike umjetnike, poput Šostakoviča i Prokofjeva. I nacisti svoje. Ali to je bilo samo lukavstvo tih autokratskih režima.
Zašto ste 2001. osnovali Zapadno-istočni divan, orkestar s izraelskim, palestinskim, sirijskim, libanonskim i egipatskim glazbenicima?
Da bi se stvorilo nešto pozitivno za mlađi naraštaj glazbenika na Bliskom istoku. Ne da bi zaboravili razlike, nego da dobiju forum i uče kroz glazbu, izražavajući sebe, ali i osluškujući druge. Zamislite da se političari znaju izraziti i pritom biti sposobni slušati druge! Naš trud ne rješava problem ljudskih prava ili stanje u Gazi, ali možda je model uzajamnog prihvaćanja, a ne istrebljivanja.
Kakav je bio koncert Divana u Ramallahu 2005.?
To je donijelo puno užitka tamošnjim ljudima, koji nisu u Berlinu ili Londonu pa da mogu divnu glazbu slušati svaki dan. Bilo je teško to ostvariti, jer je za Izraelce ilegalno ići tamo, a za Libanonce i Sirijce ići kroz Izrael. Zato je Španjolska za tu prigodu cijeli orkestar opskrbila diplomatskim putovnicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....