GOJKO DRLJAČA Petrov zaslužuje političku palicu sa znakom - STOP

Što više odmiče vrijeme od izbora, to Most postaje veće razočaranje. Od nove političke snage koja je mogla simbolizirati poštenje i čistu, nepatvorenu volju za promjene, lideri Mosta vrlo su brzo počeli promovirati vrlo opasne, nedemokratske zamisli.

Inzistiranje Bože Petrova na nacionalnoj vladi stručnjaka u sebi ima više teških kontradikcija.

Petrov sve vrijeme priča o stručnjacima koji bi trebali voditi zemlju, ali ne govori tko su oni. S obzirom na to da ne treba vjerovati u stručnjake bez imena i prezimena, otvara se pitanje tko bi to na kraju građanima, kojima se Petrov svako malo patetično zaklinje da ih neće izdati, trebao reći tko su stručnjaci? Jesu li ‘stručnjaci’ Mosta možda neka viša bića, vlasnici vrhunske mudrosti, tj. oni koji će i HDZ-u i SDP-u i cijeloj naciji objasniti tko su ‘pravi stručnjaci’, što su to one ‘prave reforme’ koje moramo provesti? Ima, znamo dobro, svakakvih ‘stručnjaka’ i stručnjaka. A Petrov ih bira. Zato jer ima 19 mandata. Ili manje? Puno manje?

Bez imalo zajedljivosti moramo podsjetiti kako je Mostov ‘program’ zapravo nemušto pripremljena prezentacija sa zbrda-zdola nabacanim zamislima, sadrži neke zdravorazumske ideje, ali i vrlo nestručna bauljanja ekonomskim stranputicama. Zar će autori ideje po kojoj treba izjednačiti cijenu energije za pravne i fizičke osobe (što bi uništilo svaku industriju u Europi) određivati tko su to stručnjaci koji će voditi zemlju? Zar će oni koji misle da je rješenje u zemlji s katastrofalnom demografskom slikom de facto zaustaviti mirovinsku reformu i omogućiti rasturanje drugog mirovinskog stupa nametati priču da su upravo oni ti koji se zalažu za modernu hrvatsku meritokraciju? Na engleskom bi za to rekli: bull….!

Dosta je bilo medijske poštede Mosta i Bože Petrova zbog toga što se doimaju kao naivni i pošteni. Sve je očiglednije da se radi o ljudima koji su spremni muljati kako bi gurnuli zemlju prema radikalnim promjenama za koju nemaju demokratsku legitimaciju.

Onog trenutka kad je Božo Petrov počeo izjavljivati gluposti o tome kako mediji pokušavaju srušiti Most, raskrinkao je prirodu antidemokrata koja čuči u naizgled simpatičnoj osobi. To što smo javno elaborirali ideje njegovog glavnog ekonomista Ivana Lovrinovića, koji, primjerice, niz godina promovira deeuroizaciju i ukidanje valutne klauzule, nije pokušaj rušenja Mosta nego objektivno informiranje. Uostalom, jesu li Petrov i Lovrinović pozvali građane Hrvatske na referendum i upitali ih žele li se zaista udaljiti od prilike da preuzmemo euro ili joj se približiti? Jesu li ih pitali žele li zaista ciljanje (čitaj opasno raspirivanje) inflacije koja bi mogla pratiti nekontrolirano slabljenje kune? Nisu. Niti ne žele pitati. Štoviše, sad veliki ‘ekspert’ Lovrinović počinje tvrditi da mu tako nešto nije ni u primisli.

U muljanje Petrova i Lovrinovića sasvim sigurno možemo ubrojiti i lažno ‘informiranje’ hrvatske javnosti o tome kako su za svoje ideje dobili podršku guvernera centralne banke, Borisa Vujčića. Misli li bilo tko da bi Vujčić zaista olako pristao na Lovrinovićevu ideju nekakvog monetarnog odbora u situaciji kad Hrvatskoj narodnoj banci sporazum s EU jamči neovisnost za provođenje dosljedne monetarne politike koja je Hrvatskoj osigurala itekako podcijenjenu stabilnost financijskog sustava? Imamo li mi to slučaj blasfemije uz puna usta časti i poštenja?

Zar je moguće da netko nakon četvrt stoljeća života u blagodatima višestranačja odbija priznati legitimne rezultate izbora i svima maže oči idejom formiranja tobože meritokratske vlasti? One za koju će oni reći da je meritokratska?!

HDZ i SDP dobili su puno više glasova nego Most. I što bi sad trebali? Priznati kako će Petrovljev stručnjak biti bolji premijer od Karamarka ili Milanovića? Pa možda i bi, ali to onda ne bi bila demokracija. Trenutačno je najveća opasnost za još uvijek mladu hrvatsku demokraciju to što bi Petrov zaista mogao iskoristiti strah Milanovića i Karamarka od novih izbora te nametnuti nestranačkog ‘stručnjaka’ za premijera. Bila bi to kataklizma demokracije.

Te bizarne političke zamisli, a posebno primitivni napadi Petrova na analitičku ulogu medija potpuno su očigledni razlog da zamolimo sve čitatelje neka iz svoje memorije izbrišu sve tragove ogromne količine iskrene podrške koju smo davali Petrovu i onome što je simbolizirao.

Poanta demokracije je natjecanje stranaka, političara, njihovih ideja i programa. Misli li Petrov da je došlo vrijeme da nas nagovori na odricanje od prava na demokraciju prodavanjem jeftine pričice o tome kako, eto, Stier i Picula lijepo surađuju u Europarlamentu? Kakvog smisla ima ta ‘misao’? Sad bi se oduševljeni članovi SDP-a i HDZ-a najednom trebali početi intelektualno sljubljivati (kao Stier i Picula??) zato što se na sceni pojavio veliki prorok Petrov? Ma dajte, nevjerojatno je koliko je olako legitimni politički proces zvan izbori, koji trebaju dovesti do formiranja vlasti, mladi metkovski psihijatar uspio pretvoriti u antidemokratsku političku shizofreniju s nepredvidivim posljedicama. Što je njegov cilj zapravo? Svrgnuti jednog od političkih lidera dviju velikih stranaka koji su svoje mjesto osigurali na unutarstranačkim izborima i potvrdili ga na parlamentarnim? Poprilično luda ambicija! Ako si tako nešto dopusti, bilo HDZ bilo SDP, bio bi to tek početak kraja jedne besmislene, vrlo kratkotrajne i potpuno nestabilne vlade.

Zaključno, sve je jasniji dojam da Petrov nipošto nije samo neki naivni lokalni idealist koji želi dobre stvari za Hrvatsku. On je politikant s agendom koji se skriva iza velikih riječi. Najčešće od tih riječi su ‘reforme’ i ‘stručnjaci’. A stvarna agenda je vlast. To je bar očigledno. Naime, Petrov svoje viđenje demokracije dokazuje nametanjem izmišljenog nedemokratskog tijela - Nacionalnog vijeća Mosta - legitimno izabranim saborskim zastupnicima Mosta. Stoga Petrovu sada definitivno treba pokazati političku palicu sa znakom STOP.