GOJKO DRLJAČA Politika ove Vlade je dosta jasna: što Most bi, HDZ ne bi

Kakvi su zapravo potencijali Vlade Tihomira Oreškovića? Mora se priznati da jednostavna analiza ne ohrabruje.

Svađe partnera takve su prirode da je vrlo krajnje upitno može li ova Vlada stvoriti male reformske izdanke pa ih odlučnošću i ustrajnim radom pretvoriti u snažno korijenje općih promjena. Mehanizam funkcioniranja ove Vlade, kad su u pitanju bitne stvari, vrlo je jednostavan: što bi Most želio, HDZ ne bi. I obrnuto. Svi malo bolje upućeni znaju da se neformalna komunikacija ‘partnera’ svodi na priče o nama i njima. Riječ ‘mi’ postoji prvenstveno kao opće mjesto javne prijetvornosti. A kad se u nečemu dijelovi Mosta i HDZ-a čak i slažu, najčešće je to nešto nebitno ili tek neka vrsta populizma poput kritiziranja inače poprilično suvisle i održive monetarne politike.

Što, dakle, možemo očekivati od Vlade u kojoj bi jedni smanjivali broj županija, a drugi ne bi, u kojoj jedan ministar predlaže drastično smanjivanje broja policijskih uprava koje pak njihovi partneri u Vladi ne namjeravaju prihvatiti? Optimisti bi mogli zaključiti da će biti dovoljno da, za razliku od prethodnika, nešto krupno ne zabrljaju makar ne činili ništa. Pesimisti će, naravno, reći kako sve skupa ide putem katastrofe. A realist? U najboljem slučaju procijenit će da ne treba očekivati baš ništa, a što, također, nije dovoljno dobro.

Imaju li još šanse?

Situacija zapravo ne iznenađuje. Most je došao do udjela u vlasti kao stranka s izrazitim proreformskim ambicijama i voljom za promjene, ali bez ikakvog realističnog reformskog programa, pa sad forsiraju improvizacije. Za razliku, HDZ je u Vladu ispod ruke donio jedno sjajno reformsko štivo, ali kao da ga se srame. Radi se o “Ekonomskoj reformskoj agendi za Hrvatsku” koju su ispred njemačkog Ifo instituta potpisali dr. Oliver Falck i dr. Sieggfried Schonherr te niz vrlo uglednih istraživača.

Posebno valja naglasiti kako je ta njemačka reformska agenda, kao što piše u njezinom predgovoru, “… rezultat dokazanih teoretskih nalaza i empirijskih dokaza koji upućuju da je socijalno tržišna ekonomija najuspješniji sustav za postizanje ekonomskog rasta i blagostanja”. U toj agendi nema nikakvog političkog radikalizma, ima puno praktičnih rješenja. HDZ i Most imaju pred sobom jasan izbor: ili će uzeti tu njemačku agendu kao svojevrsni meni s kojeg će odabrati tri, četiri, deset… prijedloga i zajednički ih, nakon čvrstog dogovora, odlučno provesti, ili nam se unaprijed trebaju ispričati na trošenju vremena. Vremena za analize, istraživanja, učenje uz posao... nemaju. Najbolji primjer za to je prošla Vlada.