Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude

N e idi u Hrvatsku! Hrvatska puca na ljude - to je jedino što si migranti mogu reći nakon što je neki dan hrvatski policajac pucao na migranta. Došli su iz šume, cijela grupa, a policajac je imao pušku.

Ranjeni migrant je u bolnici, nekoliko puta operiran, nekoliko organa mu je ozlijeđeno, na rubu je smrti. Hrvatski policajac ga je pogodio. Navodno se spotaknuo krenuvši prema grupi koja je bacala kamenje na policajce, a prije toga je dvaput pucao u zrak. Ako puca u zrak i tvrdi da se tako javljao kolegama, onda je to opravdano.

Ako kaže da je pucao u zrak zbog grupe migranata, onda to nije ispravno postupanje. Nitko ne zna je li policajac stvarno bio napadnut kamenjem, nitko ne zna je li se stvarno poskliznuo i je li tada puška opalila, a metak se odbio od neke tvrde površine i pogodio migranta. To je sažetak dosadašnjih policijski tvrdnji. Ministar brani policajca, želi da vjerujemo kako je sve slučajnost, nažalost nesretna. Nije, policija puca na ljude u Hrvatskoj.

Nitko i ne zna kako se migrant zove. Ako umre, vjerojatno će se saznati, pojavit će se neki dokument koji će definirati njegov identitet. Ali, od sada, Hrvatska će biti ona zemlja koja puca na migrante. Mađarska je digla bodljikavu žicu i uvela visoke zatvorske kazne, a Hrvatska je digla oružje na migrante. Naravno da će MUP reći da je bilo slučajno, naravno da će se verzije događaja mijenjati dok se ne pojavi ona koja će tvrditi da policijska puška nikada ne puca na nevine.

Legalno migranti više ne mogu stići do država na zapadu Europe, moraju se skrivati. Hrvatska policija očito ima neformalni zadatak da ih gura, odbija, tjera od Hrvatske, a to mogu jedino silom. To je realnost, nije nam trebala predsjednica onom trapavom izjavom potvrditi da bismo vidjeli kako policija postupa prema migrantima.

Formalno, nikada hrvatski policajci neće koristiti silu, postupat će u skladu s europskim normama i nikada neće odbijati migrante nego ih popisivati, odobravati im ili odbijati azil. U stvarnosti, otimaju mobitele, udaraju i premlaćuju ih, otimaju im stvari, čine sve što mogu da ih odvrate od ideje da ponovno pokušaju prijeći granicu i kroz Hrvatsku stići dublje u Europu. Ne žele ih tretirati kako nalaže protokol. To je posao i gnjavaža, može se dogoditi da takvi ostanu u Hrvatskoj, da moraju biti negdje smješteni, a to Hrvatska ne želi. Ilegalne snimke i svjedočenja migranata potvrđuju da policija premlaćuje ljude i vraća ih nedaleko od granice s BiH, odakle migranti dolaze.

Policiji nije stalo da to bude tiho. Žele da migranti znaju da će ih pretući i opljačkati ako ih uhvate. Nasilje odvraća ljude, izbjegavaju mjesta gdje ih napadaju. Kada migranti budu svjesni da će ih u Hrvatskoj dočekati maltretiranje, mnogi će odustati, smišljati nešto drugo. Zato ima smisla da pretučeni migranti budu vraćeni u centre iz kojih su pobjegli u Hrvatsku. Ispadne da su krenuli u šumu i onda se vratili pretučeni. I nitko ne zna što im se dogodilo. Policija ih nema u svojoj evidenciji, a oni ne mogu dokazati da ih je premlatila policija. I sve je u redu.

Europa mora da je zahvalna Hrvatskoj, radi prljavi posao umjesto nje, rješava je problema. To je politika, nema tu humanosti.

No, svi će, od migranata do političkih i državnih lidera, znati da je neki dan na jednoj strani bila Hrvatska, na drugoj migrant, čovjek bez izbora. Za smrt utopljenog trogodišnjaka 2015. godine kojega su prozvali Ajlan Kurdi okrivljeni su more i šverceri ljudima, u ovog je čovjeka pucala Hrvatska.