Instrumenti osiguranja otplate kredita

Instrumenti osiguranja kredita su sredstva naplate potraživanja koja banci stoje na raspolaganju u slučaju kada klijent prestane otplaćivati kredit ili ga otplaćuje neredovito. Najčešći instrumenti osiguranja su: suglasnost o zapljeni plaće, zadužnica, odnosno suglasnost o zapljeni sredstava na računima, hipoteka, mjenica, sudužnici, jamci, založni dužnik te police osiguranja života i imovine. Što je iznos kredita manji, to je u pravilu potrebno i manje instrumenata osiguranja.

Provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika

Svakodnevno smo svjedoci loše materijalne situacije građana koji ne uspijevaju podmiriti svoje financijske obveze, zbog čega dolazi do provedbe ovrhe na njihovoj plaći kako bi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, neovisno o tome je li riječ o dugovanjima pružateljima komunalnih ili telekomunikacijskih usluga, određenim potraživanjima od strane države ili drugim zaduženjima građana.

Provedba ovrhe na plaći ili drugim stalnim novčanim primanja na temelju privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, a kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegovih primanja, karakteristična je za velike vjerovnike kao što su kreditne institucije (banke, stambene štedionice, štedne banke) koje na taj način osiguravaju naplatu svojih plasmana i ranom aktivacijom osiguravaju prvenstveni red za naplatu na primanjima dužnika. Kao što smo spomenuli, kreditne institucije kao uvjet odobravanja i isplate kredita traže od svojih dužnika, sudužnika i jamaca da im prije isplate novčanih sredstava izdaju i dostave privatnu ispravu potvrđenu kod javnog bilježnika kojom daju suglasnost vjerovniku da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni plaća ili drugo stalno novčano primanje, osim primanja koja su izuzeta od ovrhe.

Namjenski depozit – sredstva oročena na isti rok na koji je odobren i kredit i služe isključivo za osiguranje naplate kredita. Ako se namjenski oročeni depozit ne iskoristi za otplatu kredita, takvim sredstvima može se raspolagati tek pri isteku roka i konačnoj otplati kredita.

Mjenica – vrijednosni papir na određeni iznos novca koji svojem posjedniku daje pravo da taj iznos naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik.

Izjava o zapljeni po pristanku dužnika (suglasnost o zapljeni plaće) – privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine kreditne institucije zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugoga stalnoga novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.

Zadužnica – privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine kreditne institucije zaplijene svi računi koje ima kod kreditnih institucija te da se novac s tih računa isplaćuje kreditnoj instituciji. Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

Založno pravo (hipoteka) – dobrovoljno založno pravo koje se na stvari, najčešće na nekretnini, zasniva bez predaje stvari u posjed založnom vjerovniku (kreditnoj instituciji) i koje ga ne ovlašćuje da drži zalog u posjedu.

Hipoteka i fiducija su instrumenti osiguranja naplate putem kojih banka u slučaju neredovite otplate kredita može zaplijeniti imovinu klijenta kako bi naplatila svoja potraživanja. Fiducijarnim prijenosom prava vlasništva, pravo vlasništva na imovini klijenta prenosi se na banku, a kod založnog prava, odnosno hipoteke, imovina se banci daje u zalog.

Osnovna razlika između hipoteke i fiducije je u tome što kod hipoteke klijent zadržava vlasništvo nad imovinom, dok se kod fiducije, pravo vlasništva odmah prenosi na banku. I zalog i pravo vlasništva traju do konačne otplate kredita.

Fiducija (fiducijarno pravo vlasništva) – sudsko ili javnobilježničko osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva u korist kreditne institucije.

Jamac – ugovaranjem jamstva jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Naplata dugovanja od jamca može se zatražiti nakon neispunjenja obveze glavnog dužnika, osim ako se utvrdi da od glavnog dužnika nije moguće naplatiti dugovanje. Jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik te se naplata dugovanja može zatražiti i od dužnika i od jamca platca ili od obojice istodobno.

Polica osiguranja života i/ili imovine – ako se rabi kao instrument osiguranja pri odobravanju kredita potrebno ju je prenijeti (vinkulirati) u korist kreditne institucije.

Pratite nas i dalje u rubrici Moj prvi kvadrat, a sutra doznajte koje sve obveze i odgovornosti ima – sudužnik, jamac i založni dužnik.

Pročitaj više o kupnji nekretnine na stranici Moj prvi kvadrat