ISPOVIJEST SEKTAŠA IZ SRBIJE 'Prijetili su mojim roditeljima da će mi rođendan proslaviti na groblju'

Bivši pripadnik jedne sekte koja je djelovala u okolici Beograda ispričao je za srpski Telegraf svoju priču o torturama koje je proživio, prijetnjama njegovoj obitelji, uhođenjima...

U mirnom selu Beli Potok pojavilo se 2003. godine udruženje 'Sanatan', a mještani su naposljetku kuću u kojoj je sekta boravila kamenovali i zapalili, a sektaši su napustili selo. Priča o tadašnjim događajima obišla je medije širom svijeta, a reagirala je i srpska vlada. Aleksandar Stričević, danas slobodni umjetnik i aktivist, nekada je bio dio te priče.

- Prvi kontakt s osobom iz 'Sanatana' ostvario sam na chatu preko jednog domaćeg internetskog portala jer sam kao jako znatiželjno dijete od 12 godina puno volje za kontaktima često posjećivao domaće i strane chatove kako bih razgovarao s ljudima iz raznih dijelova zemlje i svijeta.

- Stupio sam u kontakt jedne večeri s jako ugodnom osobom koja je bila zainteresirana za moje probleme, a s obzirom da sam tad bio nedavno izgubio blisku osobu bio mi je potreban razgovor sa nekim sa strane. Ta komunikacija je trajala tjednima.

- Ubrzo je krenula priča o životu, religiji i sudbini, u jednom trenutku bio sam upitan da li vjerujem u Boga, ja sam rekao da vjerujem, na šta je on rekao 'Ako Bog postoji zašto ti nije spasio tvoju blisku osobu'. U tom trenutku sam imao povjerenja u osobu s druge strane ekrana i on je postao moj prijatelj. Pričao mi je o potpuno drugačijem pristupu religiji i vrijednostima, nečemu čemu me nisu učili kod kuće, za mene nije postojala tama kao ni krv u obredima već kolač, svijeća i vino, a kod njih je sve bilo drugačije. Priključio sam se grupnim chatovima, posebno izoliranim i javno nevidljivim serverima. Dobivali bismo razne zadatke kako bi dokazali svoju lojalnost, kako da se ponašamo i činimo obrede. Sve je funkcioniralo savršeno sve dok nisu tražili da žrtvujem člana moje obitelji ili samog sebe, što je za mene ipak bilo previše i htio sam se isključiti iz svega. Više nisam odlazio na chatove misleći da sam siguran dok se nisam uvjerio u suprotno, ispričao je Stričević.

Prijetnje su počele kada je prekinuo komunikaciju sa 'Sanatanom'. Znao sam o njima više nego što im je to odgovaralo. Prijetili su mu najprije mailovima pa telefonskim pozivima i njemu i članovima obitelji, a onda je Stričević shvatio i da ga prate.

- Čak sam i dobivao snimke i fotografije sebe kako se krećem po školi. Shvatio sam da to više ne mogu tajiti i da moram reći roditeljima šta se događa.

Udruženje „Sanatan“ se vodilo Hindu metodologijom pomiješanom sa zapadnjačkim pristupom kao i militantnim. Iza maske udruženja za spiritualna istraživanja, 'Sanatan' je zapravo gradio mašineriju za fizičku i duhovnu likvidaciju. Postojala je čitava hijerarhija članstva od početnika do gurua koji je živio u Indiji. Tijekom rituala, kroz gomilu tamjana, vjerojatno s nekim dodacima, članove bi hipnotizirali i navodili na orgijanje i prihvaćanje nove religije i vrijednosti.

U kući u Belom Potoku znalo je biti više od 50 ljudi. Sjedili bi na krovu, mantrali, vrištali, palili ogromne količine biljki i tamjana i tako obavili kuću bijelim dimom. Policija je dolazila i pisala prijave, ali nisu mogli ništa više napraviti, a mještani su gubili strpljenje - ispričao je bivši pripadnik 'Sanatana' te dodao:

Kamenovali su, a potom i zapalili tzv. 'žutu kuću'. Nitko nije kažnjen. U kući su navodno nađeni spiskovi ljudi koji ne zaslužuju živjeti i koje treba likvidirati.

Nakon prijetnji da će idući rođendan slaviti na njegovom grobu, roditelji Aleksandra Stričevića obratili su se jednoj udruzi koja im je pružila smještaj i zaštitu. Aleksandar danas kaže da je svjestan da su ga mogli ubiti da su htjeli. Zbog 'Sanatana' djetinjstvo mu je uništeno, izgubio je mnoge prijatelje, a osude okoline, zaključio je, nastavile su se sve do danas, piše Telegraf.rs.