PIŠE DAVOR BUTKOVIĆ

Je li ovo najnesposobnija hrvatska Vlada ikad?

Jedna od glavnih značajki Vlade Jadranke Kosor jest da ona nije kadra vladati. Malo je koja vladajuća garnitura u Hrvatskoj toliko konzekventno, da ne kažemo uporno, odustajala od vlastitih proklamacija i najavljenih odluka
 Goran Mehkek/CROPIX

Dnevnopolitički govoreći, sve je perfektno jasno. Jadranka Kosor i uže vodstvo Hrvatske demokratske zajednice procijenili su da nemaju snage za provedbu bilo kakvih ozbiljnih gospodarskih mjera, a kamoli strukturnih društvenih reformi.

Pa su, zapravo, odustali i od rebalansa proračuna i od reformi o kojima govore već gotovo pola godine, kako bi - sami su to rekli - sačuvali socijalni mir.

Dakle, glavni trenutni cilj HDZ-ove politike jest čuvanje socijalnog mira pod svaku cijenu. Hrvatskoj demokratskoj zajednici, očigledno, u ovom trenutku - ipak uskoro ulazimo u izbornu godinu - nije važna strateška vizija budućnosti Republike Hrvatske, nego joj je jedino važno da previše ne provocira razne snage u društvu, koje bi mogle definitivno poništiti bilo kakve šanse da HDZ na sljedećim parlamentarnim izborima osvoji još jedan mandat.

Govorimo li, pak, o široj političkoj slici, i tu je sve jasno. Pomalo je nepristojno pozivati se na same sebe. No, u ovom smo listu, i u ovoj kolumni, više od godinu dana tvrdili da je glavni problem Jadranke Kosor i njezine Vlade u tome što ne posjeduje izvorni legimitet koji bi gospođi Kosor omogućio da kao premijerka uistinu vlada Hrvatskom.

Kosor nije nigdje i nikada izabrana za vođu: izbore 2007. godine za HDZ osvojio je Ivo Sanader, a stranački se izbori za Sanaderova nasljednika nikada nisu održali. Jedino neposredno izborno iskustvo Jadranke Kosor svodi se na težak poraz u predsjedničkoj utrci sa Stjepanom Mesićem. Budući da gospođa Kosor nije dobila parlamentarne izbore za HDZ, i budući da gospođa Kosor nije izabrana za predsjednicu stranke, ona ne može donositi važne odluke, ako su te odluke izložene bilo kakvim značajnim društvenim i političkim otporima.

Jadranka Kosor, Ivan Šuker i drugi dužnosnici HDZ-a tu su, sve vrijeme njezina mandata, savršeno jasnu činjenicu i sami priznali, tvrdeći kako su odustali od reformi jer, evo, sindikati, javnost, pa ni opozicija nisu podržali Vladin reformski program (što, usput govoreći, nije točno: gospođa Kosor dobila je vrlo snažnu potporu kada je predstavila reformski program). Kratkoročna posljedica činjenice da Jadranka Kosor i njezina Vlada nisu kadre vladati manifestira se u stanovitoj sličnosti s vladama koje su pokušavale upravljati Jugoslavijom poslije Titove smrti. Ni one nisu ništa poduzimale, dokle su god bile kadre osiguravati dovoljno novca za minimalno funkcioniranje države.

Poslije desetak godina, u kojima su se izmjenjivale nestašice kave, repovi za crni kruh i par-nepar prodaja benzina, s nekim boljim razdobljima, sve je završilo u peteroznamenkastoj inflaciji (koja je okončana dolaskom Ante Markovića na mjesto predsjednika jugoslavenske Vlade). Ne mislimo, naravno, da Hrvatskoj prijeti takav oblik nestašica, kao ni galopirajuća inflacija, ali je upravo fascinantno da se hrvatska Vlada, otkako je kriza počela, bavi samo trenutnim saniranjem njezinih socijalnih posljedica, a zanemaruje uzroke. Upravo su se tako ponašale i razne jugoslavenske vlade.

Glavna osobina Vlade gospođe Kosor, nesposobnost donošenja i provođenja bilo kakvih značajnih odluka, ne tiče se, na žalost, samo ekonomske krize.

Podsjetimo da je ova Vlada višekratno mijenjala Zakon o pušenju, da je u kratkom roku promijenila više verzija Zakona o umjetnoj oplodnji te da je sama premijerka, u povodu jedne željezničke nesreće, jednog popodneva na radiju bila najavila da će smijeniti ministra Kalmetu, od čega je, međutim, do navečer morala odustati.

Očigledno je, dakle, da sadašnja Vlada pati od teške krize upravljanja na čitavom nizu važnih razina. Ona, ponovimo, nije kadra vladati, jer nije legitimna da vlada. Plan gospodarskog oporavka mogao je, doduše, predstavljati prekretnicu u političkoj karijeri gospođe Kosor, no razumni su skeptici unaprijed upozoravali da je plan nedovoljno konkretan i da vrlo vjerojatno ne može biti proveden. Sada, kada je Vlada odustala od jednog od temelja tog plana, od smanjivanja javne potrošnje, o njemu više nema puno smisla govoriti.

U dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je promijenila devet Vlada. Deseta, Vlada gospođe Kosor, ulazi u najužu konkurenciju za najnesposobniju Vladu Republike Hrvatske. Prve dvije Vlade, koje su vodili Stjepan Mesić i Josip Manolić, bile su uglavnom amaterski politički poluproizvodi, koji su djelovali u posve nejasnim, prijelaznim političkim okolnostima (Hrvatska je još uvijek bila u Jugoslaviji, počinjao je rat), tako da te dvije Vlade ne treba uzimati u obzir u bilo kakvom ozbiljnijem političko-povijesnom ocjenjivanju.

Ratna Vlada Franje Gregurića, u kojoj su koliko-toliko zapažena mjesta zauzimali i članovi oporbenih stranaka, stekla je veliku javnu popularnost i pokazala se kadrom upravljati zemljom usred najvećih ratnih napora. Gregurićevu je Vladu naslijedio kabinet Hrvoja Šarinića, koji je izazvao visoku inflaciju, i koji, srećom, nije izdržao dulje od pola godine. Zatim se u Banske dvore uselio Nikica Valentić, koji je promovirao čvrsti tečaj domaće valute, da bi ga krajem 1995. godine naslijedio Zlatko Mateša, koji je uspio preživjeti i slom bankovnog sustava, i hrvatsku hercegbosansku hipoteku, i otvoreni rat za nasljedstvo u najužem vrhu Hrvatske demokratske zajednice.

Račanova je Vlada počela detuđmanizirati Hrvatsku, sagradila je najvažnije autoceste te provela politiku stečajeva, koja se u ono vrijeme činila neophodnom. Prva Sanaderova Vlada nastavila je oštrim tečajem detuđmanizacije, uhitila je Gotovinu, Petrača i Glavaša, promovirala Hrvatsku u status kandidata za Europsku Uniju i uvela našu zemlju u NATO. Druga Sanaderova Vlada, koja je kratko trajala, poslužila je, čini se, kao pokriće za masovni državni kriminal.

A što je učinila Vlada Jadranke Kosor? Otvorila je prostor za obračun s državnim kriminalom, što će gospođi Kosor ostati trajna zasluga. Poboljšala je hrvatske donose sa Slovenijom, što, također, držimo iznimno važnim.

Međutim, na razini upravljanja zemljom, i to u vrijeme najgore ekonomske krize za dugo vremena, Vlada Jadranke Kosor nije učinila baš ništa, osim što je novim pozajmicama osigurala privremeni socijalni mir.

Utoliko se Vlada Jadranke Kosor ima pravo natjecati za titulu najnesposobnije hrvatske Vlade, zajedno s Vladom Hrvoja Šarinića, s kraja 1992. godine, i s drugom Vladom Ive Sanadera, u kojoj je, kao i u prvoj, gospođa Kosor zauzimala dužnost potpredsjednice.

Naša se stvarnost unatrag dvije ili tri godine drastično promijenila. Vlada Jadranke Kosor nije učinila gotovo ništa da bi ovu zemlju, njezin državni aparat, njezinu administraciju i njezino gospodarstvo adaptirala na nove, puno grublje i kompetitivnije okolnosti u kojima živimo.

Izgovor da to nije mogla, jer su, eto, svi drugi protiv, nedostojan je političara koji pretendira da bude vođe i da preuzima odgovornost.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 16:27