JESMO LI ODLUČILI NEPOŠTOVATI BIVŠE PREDSJEDNIKE ILI SAMO MESIĆA? Vlada je predložila ukidanje njegova ureda, ali štednja nije pravi razlog

Vlada je predložila da se bivšem predsjedniku Republike Hrvatske Stipi Mesiću ukine ured, odnosno da se pravo na ured bivšim predsjednicima ograniči na pet godina.

Ukidanje doživljavam mnogo više kao pokušaj Mesićeva ušutkavanja nego kao mjeru štednje od 600.000 kuna koju predlaže Most, članovi kojeg su, u svojoj “štedljivosti”, izražavali nezadovoljstvo kvalitetom namještaja u Saboru, zahtijevali nova računala i čiji je ministar unajmio stan po neuobičajeno visokoj cijeni.

Odluka o ukidanju ureda bivšeg predsjednika stavlja postojeću vlast pred nekoliko dilema: zakoni s retroaktivnim djelovanjem, a o takvome je ovdje slučaj, posve su neuobičajeni u uređenim pravnim sustavima; hoće li se Hrvatska svrstati među civilizirane zemlje koje poštuju svoje bivše predsjednike, bez obzira na politička, vrijednosna, ideologijska razmimoilaženja s trenutačnom vlašću; hoće li postojeća vlast čuti sve češća upozorenja, uključujući i Mesićeva, o populariziranju i prakticiranju ustašluka, kao i o štetnosti oslanjanja na desni ekstremizam prisutan i u Domoljubnoj koaliciji, uključujući i dužnosnike.

Neki zagovornici postojeće vlasti pokušavaju nas obmanuti da se pretjeruje s Hasanbegovićevim proustaškim “ranim radovima”, zaboravljajući kontinuitet između stavova iz mladosti, preko nadgrobnog govora iz 2012., do nedavnog nastupa na HRT-u. Kada kaže da je 1945. Hrvatska izgubila rat, Hasanbegović zaboravlja pojasniti da je to bila Nezavisna Država Hrvatska. Kada nedavno osuđuje ustaške zločine, on zaboravlja osuditi i zločinačku NDH i njezin zločinački rasni i genocidni program. Kada tvrdi da u hrvatskome Ustavu nema antifašizma, on pokazuje nepoznavanje temeljne zakonske norme po kojoj treba obnašati svoju ministarsku dužnost.

Premda nitko nije sveznalac, neznanje ne opravdava. Da prekorače moguće neznanje, visoki dužnosnici imaju pravo na (stalne ili povremene) stručnjake savjetnike, a pametni dužnosnici osluškuju “glas naroda” i argumente eksperata. Ako ostanu zaslijepljeni blještavilom vlastitih utvara, tu će zaslijepljenost skupo platiti i oni sami, ali i narod.

Duboko su me se dojmile riječi Dunje Vejzović pred zgradom Vlade, koje su otprilike glasile: dobili ste mandat za promjene, a ne za ekstremizme. A naša “unutarnja situacija se intenzivira”, pretežno temeljem obmana. Glasači, kojima su obećanja dana, imaju mandat da na njih podsjećaju, ali i da pozivaju na odgovornost one koji dana obećanja ne ispunjavaju.