Kako je Dena skrojio raspored za srijedu

Sljedeće srijede raspored nam donosi utakmice osmine finala hrvatskog kupa, što ne bi bila vijest da satnicu nije krojio izbornik Dena. Sjećate se šefa svih hrvatskih huligana iz skeča Gitak TV-a kojii je sastavio popis reprezentativnih kandidata za Euro 2008. “Deba, Grle, Bili, Žile...”, nabraja Dena na press-konferenciji i pretpoziv pošalje izvjesnom Cigi.

“Cigo je u zatvoru”, šapuće pomoćni trener izborniku Deni.

“Ha, Cigo je u zatvoru... Pa jel naš zatvor? Pustit će ga za vikend. Ne pilaj me sad s tim!.Riba, Štrla, Stripi, Kinez.. Toliko od mene, ima li ptanja?”

“Izborniče, zašto niste zvali maloga Drlu?”, spremno skače Mislav Bago u zaštitu talentiranog vinkovačkog huligana.

“Doša si ovdje provocirat”, odgovara mu Dena dok gleda kako da uskladi kalendar za naredni pičvajz ultrasa na autocesti. “Dakle, kup u srijedu, hajde da vidimo”, zamišljen je izbornik, možemo li negdje u blizini Bosiljeva, da se približimo Karlovcu ili da ipak stvar odgodimo do prve benzinske iza Lučkog.

U srijedu u kupu Hajduk gostuje u Velikoj Gorici (17 sati), Dinamo igra s Opatijom na Kantridi (17.30), Rijeka putuje u Varaždin (19.30), a adrenalin torcidaša, boysa i armade približava se temperaturi ključanja, naravno ne toliko zbog dramatike meča koji očekuje njihove momčadi koliko zbog prilike za dobru šoru. Kao i svaki dobro obaviješteni nogometni novinar u zemlji, bez problema bih propustio ovaj detalj da me na njega nije upozorio ‘blubač’ s kojim sam u petak sjeo da pretresemo detalje dopune Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima (kolokvijalno Zakona o navijačima), koje vladajući upravo puštaju u proceduru.

Iz perspektive mog sugovornika, izbornik Dena slaže kalendar kao da druka za muriju, jer ako je itko zainteresiran da se u ovom trenutku navijači pošajbaju na autocesti, onda je to zakonodavac vječno gladan novih mjera represije. Jesmo li vam rekli da je to stoka koju treba dovesti u red, mogli bi tada poentirati. Proteklih sezona odgovorni u HNS-u preventivno su pazili na ovakve sitnice.

U trenutku dok vodeća policijska njuška u zemlji vozi seoskom cestom kao Niki Lauda, premašuje ograničenje brzine za samo 110 kilometara na sat, plavci nas pokušavaju uvjeriti da su nogometni navijači dežurni generator rusvaja i bezakonja u društvu. Nisam previše pedantan tip i ne pamtim sve te povode za zakonske izmjene, ali moj sugovornik i grupa u čije ime nastupa dugo pamte. Diplomirao je sociologiju, tema njegovog diplomskog bili su upravo zakoni, motivi i postupci njihova donošenja te način primjene. Podsjeća me na kronologiju priče o navijačima i ‘njihovu’ zakonu.

“Prvi put je zakonska priča aktualizirana nakon Kranja 2002. godine i onih nereda na vaterpolskoj utakmici Hrvatske i Srbije. Drugi put se u dopune krenulo 2006. kada se Hrvatska odlučila kandidirati za organizaciju Eura. Sljedeći okidač bili su navijački neredi u Pragu i Udinama, tamo 2010. godine, plus kulminacija u vidu one tučnjave u Maksimiru kada je policajac ostao bez oka (sve u režiji BBB-ovaca, op. n.). Sada su to očito akcije Torcide, ono kada su se Zvezdini vaterpolisti spašavali skačući u more, zatim napad u Uzdolju i navijač s fantomkom s čije majice na derbiju Hajduka i Dinama vrišti parola ‘Ubi Srbina’. Naš je dojam da je zajednički nazivnik za sve akcije redovito bio “ugled zemlje u svijetu”, a nikad rješavanje problema”, objašnjava 34-godišnji dinamovac s gotovo 20 godina staža na maksimirskom sjeveru.

Da bi se problem riješilo, nužno je da zakonodavac, policija i navijači prepoznaju zajedničku metu, ali oni se u tome redovito razilaze. Zakonodavac je političar vulgaris, vrsta po definiciji zainteresirana bildati ugled u svijetu kako bi lakše mogla krasti kod kuće. Policajac je vječni Murga drot iz pjesme Zabranjenog pušenja, njegove metode su modernije, on te prvo ponudi cigarom pa te poslije razbije. Navijač voli vjerovati da je u tom trokutu jedino on jebena stranka, na njemu treniraju strogoću. Jednom ga proganjaju zbog baklje, drugi put zbog prekrižene glave, evidentiraju ga na svakom koraku i za iskakanje iz tračnica bez problema opale dvogodišnjom zabranom pristupa stadionu plus novčanom kaznom zbog koje diže nenamjenski kredit.

“Postojeći zakon je koma, a ovo što namjeravaju usvojiti je gore od kome. Priča je puna rupa, za početak terminološki je nejasna, kao da ciljano ostavlja policiji veliki manevarski prostor za represiju. Primjerice, šamar ili ‘obična tučnjava’ ispod tribine stadiona ulazi u ingerenciju Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, iako se sadržajem taj šamar ne razlikuje od šamara ispred disko kluba ili pljuske koju neki nervozni vozač u prometu zalijepi drugom vozaču. I onda je prema ovom zakonu počinitelju zapriječena kazna između 5000 i 25.000 kuna, dok bi za isti incident pred diskotekom platio 1300 kuna.

Drugi ozbiljan problem postaje alkohol. Uoči utakmice reprezentacije ne možeš se obraniti od Bitorajca, Navojca i tv-reklama izvjesne pivovare, a na stadionu od tebe očekuju da se ponašao kao trezvenjak. Meni čak i nije problem, uopće ne konzumiram alkohol, ne pijem čak niti sokove, samo vodu, ali da se ne lažemo, navijač će na dan utakmice popiti tri ili četiri piva, a u prekršaju je ako napuše više od 0,5 promila, kao da je vozač...”

Ovaj tekst nije zamišljen kao apologija nogometnih navijača. Oni zaista nisu zlato, tribina je samo heterogeno mnoštvo ujedinjeno ispod iste klupske zastave, nerijetko se na njoj zalomi svinjarija, ali dok se skandalizira nad ekscesima na stadionu, neutralnom fanu izmiče drugi dio priče u kojem ni policija niti sudstvo, a pogotovo politika koja donosi zakone, nisu ništa neviniji od navijača.

“Ovo ne govorim samo u svoje ime, puno će vam navijača reći da cijene hrvatskog policajca. Ti ljudi rade nimalo jednostavan posao za ponižavajuću plaću, a kad je trebalo, prvi su se našli na crti za obranu domovine. Ali u konačnici policija čini što joj se naredi, a sada su joj zapovijedili da pooštri represiju prema navijačima. Kao podloga za novi set zakonskih mjera uzeto je razdoblje promatranja zbivanja među navijačima između 2014. i 2019. godine.

U tom je periodu registrirano 66 navijačkih tučnjava, od toga 61 u domeni prekršaja, samo 5 u domeni kaznenih djela. Relativno je mali broj alkoholiziranih navijača, iako bi zakonodavac, kada se već redovito poziva na Engleze i Margaret Thatcher, mogao prepisati i onaj dio njihova zakona koji razlikuje ‘drunk’ i ‘disorderly’. Ako organizirate pivske fan zone oko stadiona i kafići cijeli dan mlate navijačku lovu, valjda je jasno da će na stadionu biti ‘veselijih’ navijača, ali nisu zbog toga odmah huligani prema kojima treba postupati...”

Na kraju se vraćamo na srijedu. I moj će sugovornik biti u nekom kombiju na putu za Rijeku. Što ako na benzinskoj naleti na suparničko pleme?

“Ego je najveći neprijatelj razuma. Nemam problema da se hladno mimoiđem s rivalom, da ga uopće ne pogledam. Ali ako se dogodi, ja sam navijač...”