Ja, vjerojatno ostajem u politici - to je sve što predsjednik u odlasku Ivo Josipović u ovom trenutku želi reći o svojoj budućnosti. Sve ostalo u sferi je diskrecije te bistrenja i vaganja različitih mogućnosti. Definitivnu će odluku objaviti vjerojatno nakon inauguracije nove predsjednice države.
Osobno je smatrao potrebnim da se u ovom trenutku gospodski povuče u dobrovoljnu klauzuru na Pantovčaku, ostavljajući sav javni prostor svojoj nasljednici. Pobjednica ima pravo da joj u slavlju nitko ne krade pažnju medija. Osim toga, odluka o tome ima li za njega političkog života nakon izbornog poraza ozbiljno je pitanje, nije estrada. Ako je prelomio da ostaje, još nije riješeno na koji će način to pokušati realizirati. S brojnim sugovornicima upravo razigrava moguće scenarije svog vjerojatnog neodlaska iz politike.
S jedne strane, Ivu Josipovića još od izborne noći mnogi uvjeravaju da milijun i skoro sto tisuća osvojenih glasova predstavlja ozbiljan kapital koji se ne smije profućkati. Da ga taj rezultat obavezuje, da svoje birače ne smije izdati, kako bi se njegovo odustajanje od politike moglo razumjeti. S druge strane, sve se češće može čuti pitanje čiji su zapravo birači koji su mu na izborima dali glas: radi li se o njegovom osobnom ili o elektoratu ljevice. Tako formatirane dileme impliciraju da je Josiopovićevih milijun glasova vrijedilo sad, na izborima, i više nikad, da u budućnosti s njima ne može računati. Zanimljivo, upravo neki SDP-ovi kapitalci ovih dana znaju tumačiti da je poraz njegov, ali su osvojeni glasovi njihovi. Od predsjednikovog izbornog neuspjeha peru ruke, ali na njegove glasače polažu pravo.
Vrijeme žalovanja
Za Ivu Josipovića nastupa vrijeme deziluzioniranja. Nekadašnji se saveznici iskrcavaju ili na neke druge načine distanciraju. Pobijeđeni predsjednik ima, naravno, pravo na vrijeme žalovanja. Doživio je ozbiljan poraz i svakome treba vremena da se s takvom činjenicom može suočiti. Izvana nikakva se drama skoro pa ne vidi. Reklo bi se da predsjednik i njegov ured funkcioniraju na uobičajen način. Stvarni susret s realnošću dogodit će se tek nakon rastanka s Pantovčakom. Planirajući vlastitu ne samo političku budućnost Josipović se mora odreći još nekih velikih iluzija s kojima je dosad operirao. Što prije, to bolje! Prvo, dosadašnji se šef države mora odreći himere da ga u SDP čekaju raširenih ruku, da će ga moliti neka se vrati, da mu spremaju doček kao spasitelju, koji će stranku izbaviti iz vlasti nesposobnog despota, kako Milanovića nazivaju nezadovoljnici s Iblera, koji već godinama u Josipoviću traže rame za plakanje. Ali, čak i nekadašnji redoviti hodočasnici na Pantovčak danas odjednom tvrde da je sada, nakon izbornog nasukavanja, stranka još homogenija. Jednostavno, nitko u SDP-u šefa stranke u ovom trenutku, sve do parlamentarnih izbora, neće rušiti.
Naravno, neki će stranački prvaci više promrsiti nego reći da je Josipoviću mjesto s njima, u SDP-u. Ali nitko ga još nije pozvao da se vrati. Zoran Milanović to nije napravio. Za nedavnog postizbornog sastanka, na kojem su odlazeći predsjednik i premijer bistrili što im je u neposrednoj budućnosti činiti, o povratku u stranku uskoro ražalovanog šefa države nije se govorilo. SDP-ov čelnik o tome ni riječ da bi rekao. Nije ga zvao, ništa nije nudio. Ni slova o ideji, koju inače u internim krugovima zna spominjati, da bi ex-predsjedniku povjerio vođenje SDP-ove organizacije u Zagrebu. Milanović će, navodno, pokušati vratiti nekadašnji utjecaj u glavnom gradu, jer bez Zagreba izbore teško da može dobiti, pa Josipovića, tvrde upućeni, za takav scenarij smatra idealnim. Plan je nerealan, ali pokazuje kakvo mu je mjesto u SDP-ovoj strukturi, a i to tek eventualno, spreman dati. Kakva degradacija: nositelj najviše dužnosti u sustavu izvršne vlasti na mjestu mladog Davora Bernardića!
Ivi Josipoviću takav odnos vjerojatno teško pada, ali istodobno rješava jednu od teških dilema s kojima se donedavno mučio. Riječ je o pitanju je li SDP moguće popravljati i spašavati, vrijedi li takav pokušaj truda, ili je to nemoguća misija od koje definitivno treba dići ruke i krenuti ispočetka. Dok se on oko toga još lomio, SDP-ovi su mu prvotimci pokazali put. Zato je najrealnije da će Josipović - odluči li ostati u politici - oko sebe pokušati okupiti svojevrsni konzorcij manjih, uglavnom po centru, između lijevog i desnog bloka raspoređenih stranaka, inicijativa i grupacija. Oslonac bi, između ostalih, trebale predstavljati neke članice Kukuriku koalicije, koje su jako razočarane Milanovićevom vladom i prema novim bi izborima voljele ići s novim liderom. Problem može predstavljati činjenica da je Josipović u tom slučaju bez stranačke baze, koja ipak znači nekakvu sigurnost i sidrište. Ivo bez zemlje, šale se neki njegovi suradnici. Osnivanje vlastite stranke previše je komplicirano, ali možda bi se u tom pogledu mogao reaktivirati Nacionalni forum Nikice Gabrića. Sam Gabrić, kako mi je rekao, vrlo je otvoren za takve kombinacije.
Igra na sigurno
Druga iluzija koje se Ivo Josipović mora riješiti njegovo je uvjerenje da može igrati na sigurno. Nema takve opcije. Bez obzira za što se odluči, ni jedno jedino rješenje nije bez rizika. Ništa mu neće biti poklonjeno niti gotovo pasti u krilo. Nitko mu ništa ne može garantirati. Za svaku će se soluciju morati boriti. Primjerice, Vesna Pusić s kojom je odlazeći predsjednik već prošle nedjelje razgovarao o svojim planovima, pokazuje, tvrde insajderi, veliku zainteresiranost da se Josipović stavi na čelo nekog trećeg bloka, koji bi na izborima pokušao privući široki konglomerat glasova, od razočarane ljevice preko centra do umjerene, pristojne i civilizirane desnice. Građanska je Hrvatska na izborima uvijek dosad propadala, jer nije imala snažnu ni uvjerljivu točku okupljanja. Premišljanje IDS-a oko toga ostaje li uz Milanovića ili ne, dio je iste priče. Ali male će stranke, pogotovo one koje same ne mogu preći izborni prag, na koncu morati vagati tko će im otvoriti vrata parlamenta.
Treća zabluda koje se Ivo Josipović mora riješiti tiče se njegova političkog karaktera. Želi li uspjeti, osobno se mora rebrendirati. Pritom će sam sa sobom morati riješiti enigmu je li to uopće moguće. Sve je jasnije, naime, da se poraz na predsjedničkim izborima nije dogodio bez njegove vlastite odgovornosti. Što je problematično, što u političkoj prirodi dosadašnjeg predsjednika treba mijenjati? Sigurno ne želju da sa svima bude u razgovoru i dobru. Njegova je volja dijalogiziranja i nekonfliktnosti ljekovita, ali ne po cijenu gubljenja vlastitog političkog identiteta.
U Josipovićevom neuspjehu veliku zaslugu ima iluzija da je moguće svima se sviđati. Političar državničkog kapaciteta pokazat će širinu, predsjednik svih građana dobru volju prema svima, spremnost na kompromis za ideološki je raspolućenu Hrvatsku dragocjena, ali vlastita se politička linija ne smije razvodniti ni pogubiti. Građenje nacionalnog zajedništva ne uključuje potpuno odricanje od vlastitih političkih uvjerenja. Mnogo spominjana nacionalna pomirba ne znači potiranje razlika, nego civiliziran život u svim vrstama pluraliteta.
Nehonorirani trud
Predsjednički su izbori pokazali da kandidat ljevice, bez obzira koliko se trudio, nikad neće dobiti podršku hrvatske desnice. Josipović je punih pet godina pokazivao maksimalnu susretljivost prema biskupima, prema desni čarskom protućiriličnom stožeru, prema pobunjenim skupinama branitelja... To je sigurno dobro za atmosferu tolerancije i snošljivosti u društvu, ali nikoga podesničeni popovi, radikalizirani veterani iz šatora u Savskoj, pučistički raspoloženi vukovarski stožeraši, svi s pridruženim satelitima, nisu napadali toliko bijesno i prljavo kao njega. Desničari mu trud nisu honorirali, a svoje je birače političkom mlitavošću dekuražirao. Ako ponovno ide u političku utakmicu, Ivo Josipović nedvosmisleno mora pokazati koja je njegova politička platforma, na koje biračko tijelo aspirira, čiji politički zastupnik kani biti. Hrvatskoj trebaju konstruktivni političari - između maksimalno zakrvljenih, destruktivno raspoloženih ideoloških blokova, koji se međusobno valjaju u blatu, prostor konstruktivnog shvaćanja politike vapi za svojim liderom - ali joj isto tako trebaju ljudi s posve jasnim i čvrstim političkim karakterom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....