PIŠE RATKO BOŠKOVIĆ

KOMENTAR JUTARNJEG Je li se Europa uspjela dovesti na rub ekonomskog samouništenja?

Šest godina nakon izbijanja globalne panike Amerika uživa praktički punu zaposlenost, a Europa ima gotovo dvaput veću nezaposlenost nego na vrhuncu velike recesije
 AFP

Samo mi nemoj pokazivati krivulje!” kaže mi prijatelj u žaru rasprave o ekonomiji. Znao sam što hoće reći: prosjeci, stope i trendovi ne mogu prikazati stvarni život u njegovoj punini, raznovrsnosti i bogatstvu. Pravi je život negdje drugdje, a ne u statistici i matematičkim modelima i aproksimacijama.

U obranu mog prijatelja mogu reći da ni najslavniji ekonomist u povijesti, J. M. Keynes, također nije volio grafove. Ali, krivulje ipak treba gledati, osobito kad pokazuju robusne trendove, drastična odstupanja i dramatične divergencije.

Tako nitko, zbog razloga koji spadaju u opću kulturu i informiranost, ne bi trebao propustiti pogledati Eurostatov usporedni grafikon stopa nezaposlenosti u zadnjih desetak godina u svih 28 zemalja Europske unije, u 17 zemalja članica zone eura, u Sjedinjenim Državama i Japanu. Ta je slika rječitija od svih ekonomskih rasprava, studija i udžbenika zajedno, od zaključaka svih simpozija, političkih rasprava i javnih analiza. Jer, ona pokazuje - rezultat.

Pokazuje zorno, kao niti jedan drugi cerebralni uradak, koliko je europska (čitaj: njemačka) makroekonomska politika, zasnovana na europskoj prevladavajućoj makroekonomskoj doktrini, na paničnoj štednji (eng. austerity) bila promašena, bespomoćna, jalova i, ako baš hoćete, glupava, u usporedbi s makroekonomskom doktrinom i politikom koju su u isto vrijeme vodile druge velesile, Sjedinjene Države i Japan, da ne širimo priču na druge zemlje i regije.

Jer, možemo do besvijesti razglabati o tome koliko je bolja i pametnija ova ili ona škola ekonomije, koliko je koja primjerenija, humanija, konzistentnija; možemo do preksutra uspoređivati Keynesovu i Hayekovu filozofiju i analizu; klasičnu, austrijsku ili keynesijansku doktrinu; možemo beskrajno analizirati može li monetarna politika povećavati zaposlenost ili doista traba samo paziti na stabilnost cijena, tj. inflaciju: ono što na kraju ipak najviše govori, najviše pokazuje i najviše otkriva - jest rezultat.

Rezultat, prikazan zorno na grafikonu, kada su razlike enormne, dramatične, za jedne briljantne, a za druge katastrofalne. I upravo je takav Eurostatov paralelni prikaz stopa nezaposlenosti u EU-28, EU-27, SAD-u i Japanu.

On potpuno nesumnjivo, apsolutno neporecivo, izvan svake dvojbe i izvan svake diskusije pokazuje: europska neoklasična, laissezfaireovska, austrijska “ne talasaj” makroekonomska doktrina je Europu dovela na rub ekonomskog samouništenja; američka je aktivistička, intervencionistička, keynesijanska makroekonomska doktrina i praksa izvukla Ameriku iz velike depresije praktički trenutno. Divergencija je nevjerojatna! Razlika je upravo šokantna!

I Americi i Europskoj uniji nezaposlenost je kontinuirano padala šest-sedam godina nakon mini globalne krize dot-coma i dosegnula je minimum u SAD-u i Europi u ljeto 2007. A tada je izbila nezabilježena svjetska financijska panika i nezaposlenost je u Americi poletjela u nebo, skočivši s razine od 4,5 na 10 posto radno sposobnog stanovništva. Sa zadrškom od tri-četiri kvartala to se ponovilo i u EU, gdje je stopa nezaposlenosti porasla s manje od sedam na više od deset posto. I u Europi i u Americi rast nezaposlenosti manje-više zaustavljen je tijekom 2010. godine.

Sljedeće, 2011. nezaposlenost se na oba kontinenta počela smanjivati, ali tada je počela ta nevjerojatna divergencija o kojoj govorimo: dok se u Americi vratila na oko sedam posto, u EU je nezaposlenost ponovo eksplodirala i odletjela na prosječnih više od 12 posto!

Šest godina nakon izbijanja globalne panike Amerika opet uživa praktički punu zaposlenost, Europa ima gotovo dvaput veću stopu nezaposlenosti nego na vrhuncu velike recesije!

Sasvim sigurno ne jedini, ali glavni razlog tome je što američka centralna banka Fed ima prvenstvenu zadaću povećavati zaposlenost, a tek onda voditi računa o stabilnosti cijena. Europska centralna banka pod njemačkim utjecajem, baš kao i Hrvatska narodna banka, paralizirana strahom od inflacije ustraje na “stabilnosti”. Pa je “stabilnost” i dobila. Ali sa 20 milijuna nezaposlenih više.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 06:04