ZA RUSIJU S LJUBAVLJU

KOMENTAR JUTARNJEG LISTA Gospođo Holy, neke ste bitne činjenice brzo uspjeli zaboraviti

Zašto Orah nije rekao da trebamo izvoziti u države koje se drže ugovora i plaćaju na vrijeme
 Marko Todorov / CROPIX

Vanjska politika i međunarodni odnosi osjetljiva su biljka, na njih utječu brojni vanjski i unutarnji faktori, a vrlo rijetko ikome donose bodove na izbornim utrkama iako su izuzetno važni za prosperitet zemlje. Da bi se njima upravljalo potrebno je stoga znanja i umijeća, razumijevanja i iskustva kakvo sve rjeđe vidimo u Hrvatskoj koja još uvijek nije našla model kroz koji bi se profilirala unutar EU pa i zbog toga ondje nismo baš na dobrom glasu (akcija oko plana za BiH nije tu baš bila od pomoći). Hrvatska zapravo nikad i nije imala neku jasnu strategiju vanjske politike, ona se iscrpljivala frazom “euroatlantske integracije”.

Na sreću, NATO je znao što želi od nas pa ondje nešto i radimo, ali nikome nije bilo jasno - ili o tome nije razmišljao - što ćemo kad uđemo u EU. Imali smo i predsjednika koji je zagovarao jače veze s nesvrstanima pa je odvukao naše tvrtke u neke od tih zemalja (na planu suspektne ideje da ćemo ondje nastaviti na temeljima koje je postavila Titova diplomacija), odakle se na kraju bježalo da se spasi glavu, a ulaganja su propala. A sada nam nova nada hrvatske ljevice, stranka OraH koju vodi Mirela Holly, u svom prijedlog vanjske politike nudi sljedeće: Hrvatsku vanjsku politiku treba usmjeriti prema novim izazovima globalizacije (preustroj osoblja diplomatskih misija prema rastućim tržištima, posebice Rusije, Indije i Kine, Južne Koreje). Dakle, u trenutku kad EU, koje smo članica, što možda u OraH-u ne znaju, uvodi sankcije Rusiji koje, kako stvari stoje, neće tako brzo biti uklonjene, trebalo bi se okrenuti Rusiji.

Koja raskida ugovore kako joj se svidi, smatra strance špijunima, a mi joj baš i nismo dragi jer smo joj zatvorili pristup našem naftovodu. Ili Indiji koja ruši pregovore unutar Svjetske trgovinske organizacije, Kini koja je sve samo ne demokracija. Jasno, ako privatni poduzetnici imaju interes, neka rade i razvijaju svoje poslovanje, država im tu mora pomoći koliko može, ali da to bude temeljni državni interes, pogrešno. Mogli bismo završiti kao u Libiji 2011. Zašto se nisu dosjetili jadu pa rekli da bi Hrvatska trebala izgraditi privredu koja će moći izvoziti u Češku, Finsku, Kanadu, ondje se naime drže ugovora i redovito plaćaju, bez nužne korupcije. No mantra spasit će nas Balkan, Rusija, Kina, nesvrstani (što god to bilo) i do sada je bila pogubna, a takvom će i ostati. Zato, OraH, razmislite o tome kao i o svom protivljenju Milenijskim ciljevima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:55