KOMENTAR Karamarko je tri godine političke protivnike optuživao kao izdajice, a sada tvrdi da su ubojice. Verbalno, to je korak naprijed, ali etički je potonuo do dna

Smiju li političari koristiti ljudski život kako bi došli na vlast? Po svemu sudeći mogu, pokazuje slučaj političara Tomislava Karamarka, kandidata Hrvatske demokratske zajednice za budućeg predsjednika hrvatske Vlade. U pitanju je recentna Karamarkova reakcija na pokopu Darka Pajičića, nekadašnjeg vukovarskog branitelja, koji je nastradao kada je prije dvije godine uništavao ćirilične natpise. Već je Pajičićeva smrt tragedija, ali puno veće zlo mogu izazvati reakcije osoba koje ovakve situacije iskorištavaju u političke svrhe.

Tomislav Karamarko je bio eksplicitan i na sprovodu izjavio kako smatra da je “Pajičić žrtva posljedica jednog bezumlja politike ove Vlade i njezina nezakonitog nametanja ćirilice”.

“Netko za njegovu smrt mora odgovarati”, rekao je Karamarko. U interpretaciji Tomislava Karamarka ispada kako bi Darko Pajičić bio živ da Milanovićeva Vlada nije išla provesti zakon i postaviti dvojezične ploče u Vukovaru jer tada dio ratnih veterana ne bi krenuo razbijati i policija ih ne bi morala sprječavati i sve bi bilo divno i krasno. Logika za pet. I onda slijedi opasna konstatacija kako netko (Vlada) mora odgovarati za Pajičićevu smrt.

Puno konkretniji bio je Tomislav Josić, čelnik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji je javno pitao: “ Ranko Ostojiću, jesi li ti ubojica Darka Pajičića? Zorane Milanoviću, jesi li ti ubojica Darka Pajičića”. Josić je nedavno osuđen zbog klevetanja Stipe Milanovića u HTV-ovoj emisiji “Nu2” lanjskog svibnja, kada je iznio lažnu optužbu da je premijerov otac bio veleposlanik u Parizu u vrijeme ubojstva Brune Bušića.

Samo, Josić je marginalan lik, a Karamarko je još uvijek kandidat za predsjednika Vlade i koristi slučaj koji je tragičan, ali vrlo jasan. Pajičić se u fokusu interesa javnosti našao u studenome 2013., kad je s prijateljem Robertom Horvatom došao pred zgradu Policijske postaje Vukovar kako bi na njoj razbio dvopismenu ploču. Prema tvrdnjama Horvata i stožeraša, Pajičića je tada policajac Saša Sabadoš fizički napao, pri čemu je ovaj pao i glavom udario o pločnik. Iz policije su odgovorili da je Pajičić sam pao “jer je u sebi imao 2,7 promila alkohola”. Ovdje se ne radi o policiji, koja mora biti pod javnim nadzorom. U pitanju je ponašanje čelnika oporbe koji je tri godine političke protivnike optuživao kao izdajice, a sada tvrdi da su ubojice. U verbalnom smislu Karamarko je napravio korak naprijed, ali u etičkom smislu potonuo je do dna.