KOMENTAR Rijeka i Primorje postaju put kojim treba krenuti SDP

Da nema Rijeke i Primorja, Socijaldemokratska partija Hrvatske bila bi ove zime utjecajna poput marginalnih Laburista, HSLS-a ili HNS-a. Ovako i unatoč vladi koju ne podržava tri četvrtine građana, socijaldemokrati još uvijek mogu vjerovati da imaju šanse na sljedećim parlamentarnim izborima potkraj 2015. godine.

Kao što je u nedjelju i Ivo Josipović proglasio pobjedu u prvom krugu zahvaljujući poslu koji su odradili Vojko Obersnel i Zlatko Komadina, osiguravši na taj način kakvu-takvu prednost šefa države pred Kolindom Grabar Kitarović. Njoj nije pomoglo ni to što je Primorka ni pohodi po tamošnjim crkvama - unatoč svemu u svoje rodnom kraju pobijedila je tek u tri općine.

Zbog toga ne čudi slavodobitni Obersnelov nastup kada je zaključio da je “Josipović dobio skoro 51 posto glasova i da je cijela Hrvatska glasala poput Rijeke, ne bi bilo drugog kruga predsjedničkih izbora”.

Još eksplicitniji bio je Komadina s ocjenom kako “vodstva Ive Josipovića u prvom krugu ne bi bilo bez nas ovdje. Ostali smo uporište lijevog centra”, rekao je glavni oponent Zorana Milanovića unutar SDP-a. Zapravo, najglasniji. Iza Obersnela i Komadine stoje rezultati. U Rijeci je ove nedjelje za Josipovića glasalo 25.726 (50,5%) birača, a 2009. ih je bilo 24 tisuće, dok je Kolinda Grabar Kitarović s osvojenih 13.900 glasova prošla bitno bolje od Nadana Vidoševića koji je imao 7500 glasača. I u Primorsko-goranskoj županiji Josipović je dobio četiri tisuće glasova više nego 2009. (58.000 prema 54.000), a Kolinda je osvojila solidnih 35.000 ili 29 posto.

Unatoč ovome, Zoran Milanović je u izbornoj noći, na pitanje zašto je Vilibor Sinčić na Kvarneru dobio 17 posto glasova, dao nespretan komentar kako “Rijeka nije vlasništvo SDP-a”. I tako opet aktualizirao priče o SDP-u kao skupu političara koji se između sebe vole poput rogova u vreći, a naravno da su odmah reagirali Komadina, i ponešto koncilijantnije i smirenije, Obersnel.

Uostalom, tek se smirio sukob koji je eskalirao kada je Zoran Milanović žestoko napao riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela na zatvorenom skupu SDP-ovog gremija održanom u Tuhelju. Milanović je pred cjelokupnim vrhom stranke rekao kako Obersnel griješi kada putem medija kontinuirano napada SDP, povremeno žešće čak i od HDZ-ovaca i pritom riječki model upravljanja gradom prikazao kao neuspješan.

U pitanju je navodni dug od 200 milijuna kuna, čime se pokušalo utišati buntovnog Obersnela, makar figurativnim pucanjem u vlastitu nogu. Jer samo na taj način se može objasniti javno kompromitiranje gradonačelnika glavne SDP-ove utvrde u Hrvatskoj u kojoj socijaldemokrati pobjeđuju iz izbora u izbore.

Što god mislili o njemu, Vojko Obersnel je političar s gardom. Prije desetak godina nije ustuknuo kada je na sjednicu riječkog poglavarstva upao tip naoružan kalašnjikovom i bombama, a sada već mjesecima pokazuje da je nezadovoljan postupcima vrha Socialdemokratske partije. Javno je (i neuspješno) napao Milanovićev zahtjev za isključenje Slavka Linića iz SDP-a, kritizirao nedavnu poreznu reformu i demantirao Milanovićevu tezu da je Rijeka loše vođen grad. A kada odluče definitivno iznervirati svoje protivnike, Obersnel i Komadina kažu “Mi smo izabrani na direktnim izborima, a vi”?

Najgore od svega, ništa ne daje naslutiti da će obračuni u SDP-u biti zaustavljeni. Iako je to pitanje političke pameti u situaciji kada HDZ dominira u većini države, a SDP i Kukuriku koalicija su stjerani u Primorje, Istru, Sjeverozapad i još poneku izoliranu enklavu. Zapravo više nije riječ isključivo o SDP-u jer i Josipović je pobijedio u svega osam županija, iako je godinama najpopularniji političar u Hrvatskoj. Sličnu sliku ponudili su proljetni izbori za Europski parlament na kojima je također trijumfirao HDZ.

U takvoj situaciji, Rijeka i Primorje postaju put kojim treba krenuti SDP. Makar to znači i redefiniranje politike sadašnjeg stranačkog leadershipa.

Javno omalovažavanje ili dovođenje u pitanje pobjedničkih SDP-ovih sredina najviše će razveseliti Vasu Brkića, HDZ-ovog stratega, koji je osmislio Kolindinu kampanju. Brkiću je zasigurno ugodno gledati kako se u SDP-u, umjesto okupljanja uz pobjedničku ekipu, troše na međusobna podmetanja i omalovažavanje uspješnijih među sobom.

Uz Rijeku se obično veže atribut “crvena”, a količina socijalnog nezadovoljstva u Hrvatskoj sugerira da bi u SDP-u vrijedilo razmisliti o povratku socijaldemokratskim korijenima. Jer četvrt stoljeća na vlasti nije samo posljedica tradicije nego i smišljene politike.