KRONIKE SLUĐENOG OCA Kako je CSI Punica riješila misterij nestale rođendanske čestitke na moru

Draga Hrvatska pošto, želim ti reći da ti je novi slogan odličan, onaj iz zadnje reklame u kojoj “poštu dostavljate na SVAKU adresu i NIKAD niste zakazali”. Poštari u njoj po buri, valovima, snijegu i blatu jure zemljom i rješavaju nemoguće zadatke. Odlična je reklama, stvarno.

E sad, draga Pošto, jesi li prošli tjedan možda čula za jednu malu djevojčicu koja je na moru veselo otvorila rođendansku čestitku koju joj je iz Zagreba poslala baka? Ne?

Jer nisam ni ja.

Ta je čestitka od Zagreba do Pule, tih 268.61 kilometar prevalila u samo jedan dan, jer bila je preporučena i hitna, ali nikad nam zapravo nije stigla. Trebalo joj je punih sedam da se ponovno vrati u Zagreb, a između toga, pet dana bila je - nigdje. Kad kažem nigdje, to i mislim, nitko je nije mogao naći ni uloviti kao murija Keyser Sözea u onom filmu.

Evo što se dogodilo.

Moja Punica po staroj je obiteljskoj tradiciji svojoj unuci, najglasnijoj i najbržoj četverogodišnjoj zvjerki istočno od Schengenske granice, na more poslala čestitku za rođendan. Supruga, malena i ja na more smo otišli u utorak, a ona je akciju u tajnosti odradila dan ranije. Preporučeno je i hitno poslala posebnu 3D razglednicu koja se rastvara u nekakav papirnati grad-planet.

Ne bih vam znao objasniti o čemu je točno riječ jer u moje vrijeme hit su bila Šnikerikik pisma s onim hipijevskim crvendaćem za kojeg sam uvijek sumnjao da potajno cuga po špelunkama.

Sjećate se Šnikerikika? Sjajno, čestitam, znači da ste kao i ja, prava starudija.

Pismo je lokalnom poštaru u torbu stiglo na vrijeme, ali taj na našoj adresi, tvrdio je kasnije, nikad nije čuo za obitelj s našim prezimenom, iako u istoj kući ljetujemo već 25 godina i inače uredno primamo pisma, razglednice i, naravno, račune. Računi bi do nas uvijek pronašli svoj put, kao ljubav do srca Borisa Novkovića.

Ni pet ni šest, poštar je stoga na kuvertu nalijepio žig “nepoznati primatelj”.

Ali CSI Punica se ne predaje lako, Horatio Caine za nju je tek osnovnoškolski detektiv amater. Njuškala je i tragala, obijala šaltere, zvala na telefone, pa čak nosila i buketiće cvijeća službenicama, ne bi li ušla u trag vražjoj čestitki. I na kraju ju je, nakon ljute bitke, dobila natrag u ruke, na dan kad smo mi stigli s mora.

Kažu da je onaj vlak kojem od Osijeka do Šibenika treba više od 24 sata, najsporija stvar na planetu. Ali meni se čini da su momci iz HŽ-a za HP ekipu male bebe.

Ali ne prigovaram, nije bila tolika drama, i nije da se kći previše bunila. Ta uvijek dobro prođe. Svoj je rođendan na kraju slavila četiri puta. Prvo 15 dana ranije u vrtiću, da počasti ekipu prije nego što se svi razlete na ljetne praznike. Rundu torte i darova odradila je prvo kod jedne, pa kod druge bake, a onda još imala i “pravu” proslavu na moru.

Zbog te zadnje, supruga je iz Zagreba u gepeku auta teglila kutiju kuhinjskih pomagala, miksere, špatule, aranžmane, svjećice i postolje za tortu, pa noć uoči rođendana u apartmanu manijakalno nakuhavala, miksala, mazala, pekla i hladila sve sastojke za savršenu tortu.

Gledam telku, a ona mi svakih pet minuta pod nos gura neku zdjelicu. Probaj čokoladu. Jel šlag dovoljno sladak? Jesu se ove višnje odmrznule? Kakav ti je biskvit?

To ti je ljubav, jer kad sam ja u pitanju, tlaka joj je izvadit pivo iz frižidera.

Lako je tako, prasica je rođendan proslavila više puta nego što je Most rušio Vladu.

A onda sinoć gledam s malom neki crtić na telki, a u pauzi za reklame naletimo i na tu odličnu Hrvatske pošte. U njoj, među ostalim, poštara po dvorištu juri ljutiti pas.

- Jel to ovaj koji mi nije donio čestitku?, pita mala.

- Moguće, kurim frku.

- Super, ceri se dok pas tipa vuče za nogavicu.

- Ne budi zločesta, čovjek nas jednostavno nije pronašao, kažem joj, a mama se uključuje iz kuhinje:

- A možda se i on prepao našeg psa kao ovaj na reklami.

Mala i ja pogledamo našeg starog, gluhoslijepog, šepavog maltezera bez pola zuba. Lijeno se valja na leđima po podu i zadovoljno mljacka. Još vida rane otprije dva tjedna kad ga je u kvartu prebilo lutajuće mače. Prasnemo u smijeh, pa taj strah u kosti ne može utjerati ni leptirima!

Ali samo da budemo sigurni, čestitku za sljedeći rođendan Punica će poslati još ove godine. S naznakom: Za malu princezu, ali oprez, čuva je opasni zmaj.