TVRDOGLAVE ČINJENICE

MARKO BIOČINA Uspješne vlade ne pamte se po zabranama nego po onome što su gradile

 Goran Šebelić/CROPIX

Vjerovali ili ne vjerovali u koncept slučajnosti, puno je toga simboličnog u činjenici da je na prvi radni dan nove hrvatske Vlade u crnogorskim medijima objavljena rang-lista natječaja za istraživanje ugljikovodika u primorju te države. U suštini, radi se o istom postupku kakav je vođen i u Hrvatskoj. Oko “bušenja Jadrana” u Hrvatskoj su se proteklih godinu i pol dana lomila koplja, a dolaskom nove Vlade na cijeli projekt - temeljem jedne od prvih smjernica rada Ministarstva gospodarstva - bit će stavljen moratorij. U Crnoj Gori stvari očito vide drukčije. Prema izjavama tamošnjeg ministra gospodarstva, već do kraja godine planiraju početi s radovima na četiri istražna bloka u blizini Ulcinja, tek nekoliko desetaka milja od hrvatskih teritorijalnih voda. Valja se stoga zapitati - koji je smisao hrvatskog moratorija? Kao što su tijekom duge i vrlo žestoke javne rasprave o istraživanju ugljikovodika u Jadranu upozoravali zagovornici tog projekta, uključujući i nižepotpisanog autora, ideja da će zabranom bušenja u Hrvatskoj zaštititi Jadran poprilično je besmislena, kad uz talijansku obalu postoje stotine naftnih i plinskih bušotina, kad se već buši u Albaniji, a traju postupci izdavanja koncesija u Grčkoj i Crnoj Gori.

Stvar je elementarne logike da se svaka država koja autonomno uvede takvu zabranu odriče mogućih ekonomskih benefita, ali i mogućnosti upravljanja rizicima, bez značajnijeg umanjenja opasnosti ekološke katastrofe. Naftne mrlje, naime, slabo mare za državne granice. Ipak, kako je cijela priča poprimila strahovit emotivni naboj te prerasla okvire stručne rasprave, tako je postala i krupna politička tema - pravi mamac za prikupljanje glasova u nadolazećim izborima. Jedna od stranaka koja je tu priliku uhvatila bio je i Most, čiji je čelnik Božo Petrov senzibilitet za ekološke teme stekao snažnim angažmanom u uspješnoj akciji sprečavanja gradnje termoelektrane na ugljen u pločanskoj luci. Protivljenje istraživanju nafte i plina u Jadranu bio je stoga logičan nastavak tih aktivnosti, a izborni uspjeh omogućio je Mostu da prekid svih takvih aktivnosti afirmira i kao točku službenog programa Vlade.

Pridoda li se tome i privremeni moratorij na gradnju novih termoelektrana u Hrvatskoj - također naveden u programu rada Ministarstva gospodarstva - ispada da je Hrvatska dobila Vladu sa zelenijom energetskom agendom od one koje su predlagale nominalno ekološke stranke, poput ORaH-a Mirele Holy. Prvi rezultat toga bit će tako prekid projekta na Jadranu, što će rezultirati gubitkom nekih 300 milijuna dolara investicija, te potencijalno višestruko većim prihodima u slučaju komercijalnog otkrića. Indirektni gubitak svakako će se odnositi na investicijski ugled Hrvatske te opravdane prigovore ulagača da je kompleksni projekt sa svim potrebnim dozvolama i razvijen kroz zakonsku proceduru faktički prekinut diskrecijskom odlukom stranaka nove parlamentarne većine.

Na koncu, šteta će biti i percepcijska, barem u kontekstu principijelnosti vladajuće koalicije čiji se moratorij odnosi isključivo na Jadran, ali ne i na istraživanja na kontinentu. Zar je rizik havarije u Slavoniji prihvatljiviji od onoga u priobalju? Tko je to izračunao i temeljem koje studije? Suštinski problem, utoliko, puno je širi od samog bušenja nafte u Jadranu. Naime, kakva god bila odluka o tom ili bilo kojem drugom projektu, ona bi trebala biti donesena temeljem određenih empirijskih podataka, konkretnih proračuna i analiza, a ne temeljem nečijih privatnih uvjerenja i stavova. Ironija cijele priče jest u tome da je baš Most bio stranka koja je, kroz kampanju, obećavala uvođenje moritokratskog sustava upravljanja u javni sektor, te donošenje odluka u transparentnim, argumentiranim procedurama. Nisu od toga odustali niti nakon dolaska na vlast. Većinu reformi koje su najavljivali - teritorijalnu, reformu Vlade - sada tvrde da će provesti nakon što provedu analize. A gdje su analize uvedenih moratorija? U pozadini je, dakako, ideologija - ništa manje rigidna, niti opasna od one kojom posljednjih dana javni prostor kontaminiraju novopečeni ministri Mijo Crnoja i Zlatko Hasanbegović. U temeljima ideologija uvijek stoje dogmatske ideje o zaštiti nekih vrijednosti, a iz njih onda proizlaze zabrane, inhibicije i proskripcije.

U takve mjere spada i ovaj moratorij, mjera koja će biti uspješna zaštita nekih ideoloških dogmi, ali neće - nakon vijesti iz Crne Gore to je poprilično jasno - uspješno zaštititi Jadran. Hrvatska sasvim sigurno zbog nje neće propasti, ali niti prosperirati. Progres se, naime, ne postiže zabranama, a uspješne vlade ne pamte se po onome što su srušile, već onom što su uspjele izgraditi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 04:25