Milanovićeva trenutna strategija uopće ne zvuči primamljivo

Bude li se kandidirao na izborima za predsjednika Republike, Zoran Milanović ući će u kampanju s porukom da on treba biti zadnji šef države kojega će se birati neposredno na izborima, glasi vijest koju su ovih dana u medije pustili Milanovićevi trbuhozborci, jer on se i dalje ne oglašava oko potencijalne kandidature, barem dok ankete ne počnu sugerirati kako može pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović.

Informacija koju je objavio Jutarnji list iznimno je zanimljiva jer predstavlja poruku biračima: “Ako me podržite, ovo će biti posljednji put da ste glasali”. Nismo stručnjaci za PR, ali ne zvuči jako primamljivo.

U parlamentima se predsjednici biraju u Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Grčkoj, Albaniji i Estoniji. Državni poglavar bira se dvotrećinskom većinom pa je potrebno postići suglasje između oporbe i vlasti, pa ako se ne uspije postići konsenzus i izabrati, onda se u zadnjem krugu bira običnom većinom, odnosno vladajući ga izglasavaju. Postoje i države, poput Njemačke i Italije, gdje predsjednika, uz parlament, bira i izborni kolegij, odnosno i predstavnici pokrajinskih vlasti.

Već iz ovoga proizlazi očita opasnost ako bi se Saboru dodijelile ingerencije izbora predsjednika. U dosadašnjih 29 godina višestranačja u Hrvatskoj, HDZ je 22 godine držao vlast, a iskreno, ne vidimo u kojem razvoju događaja se to može promijeniti u dogledno vrijeme, tako da bi stranka Andreja Plenkovića odlučila tko ide na Pantovčak, a ne nekakav široki politički dogovor. A kada bi se preuzeli primjeri Njemačke i Italije, tek tada bi sve išlo u prilog HDZ-u, koji drži većinu županija i gradova.

Još veći problem je javna percepcija jer bi se stvorio dojam kako korumpirana politička elita pokušava građanima oduzeti pravo glasa. Sviđalo nam se ili ne, ali, neposredni izbori imaju vrijednost jer omogućuju građanima da sudjeluju u izborima važnog dužnosnika, čime se legitimira položaj predsjednika u društvu i jača njegov politički aktivizam, čini ga neovisnim od parlamenta i Vlade, čime, zapravo, ovisno o ovlastima, postaje značajan politički faktor i trebao bi biti korektiv vlasti. Tko iziđe s parolom “birači više ne trebaju odlučivati tko će biti predsjednik”, samom sebi će iskopati jamu. Uostalom, čim je Jutarnji list objavio ovu informaciju, desničarski portal Narod.hr, promptno je reagirao sugestivnim naslovom “Zoran Milanović bi građanima oduzeo izbor predsjednika”. Politička kultura u Hrvatskoj je tako slaba da i ovakve, u naravi ozbiljne ideje, momentalno postaju povod novih svađa i uvreda, a ne racionalnih rasprava i razmjena argumenata. Potkornjak je zarazio hrvatsku demokraciju, a ne samo šumu na splitskom Marjanu.

Osim toga, kako sada u SDP-u mogu podržati Milanovića, kada su prije nepune tri godine trubili potpuno suprotno? U zimu 2016., Davor Bernardić je izjavljivao kako je postojeći model dobar i ne bi ga trebalo mijenjati. “Nisam za ukidanje neposrednog izbora predsjednika države jer je to izravna volja svih građana. Predsjednik je kao faktor stabilnosti korektiv izvršne vlasti.” “Ah, Bero”, uzdahnut će Bernardićevi oponenti, ali uvlas isto je tvrdio i njegov glavni suparnik Ranko Ostojić: “Ako se zalažem za jedan član - jedan glas u SDP-u za sve funkcije, naravno da sam za to da se predsjednik ili predsjednica države biraju onako kako je sad propisano”, poručio je Ostojić.

Namjerava li pobijediti, Milanović će trebati smisliti drukčiju strategiju.