Način da Hrvatsku zadržimo u recesiji

Ne mora čovjek nužno voljeti bankare da bi se složio s njihovim otporom prema novom porezu koji im, sve je izglednije, namjerava nametnuti hrvatska Vlada.

Parolama kojih su posljednjih dana puni mediji - “Bolje porezi na banke nego manje plaće” ili “Pravedno je da daju oni koji najviše imaju” - Vlada zapravo, mlitavom demagogijom miješajući kategorije, pokušava prikriti svoju nesposobnost da provede vlastiti program gospodarskog oporavka.

Ukratko: porezi na banke, bude li ih, sami po sebi značit će i manje plaće svima koji na bilo koji način posluju s bankama jer trošak novog nameta banke će prenijeti na cijenu svojih usluga, baš kao i svi drugi profitom pokretani biznisi. Jednako tako, da banke koje posluju u Hrvatskoj nisu u trenutku izbijanja krize stajale dobro, državna administracija krizni udar ne bi preživjela. Da Vlada tada nije dobila kredit od banaka, zaposleni u državnom sektoru danas bi bili na ulici, umirovljenici bez većeg dijela mirovina, bolnice bez lijekova…

Za razliku od velikih razvijenih ekonomija koje su proteklih godina prolazile kroz tešku krizu financijskih sustava i gdje su države obilnim subvencijama pomogle najvećim bankama da prežive kako ne bi u propast odvukle cijele ekonomije, u Hrvatskoj su banke kreditima spašavale državni proračun kojim se loše upravljalo. I ne treba im zamjerati što to nisu radile “iz ljubavi”, već zato da bi osigurale sigurnost okruženja u kojem posluju.

Željko Lovrinčević, premijerkin savjetnik za ekonomiju, rekao je jučer Poslovnom dnevniku kako je “sklon uvođenju poreza na banke unatoč svim dobrim i lošim posljedicama koje taj porez donosi”. Lovrinčević, koji jest stručnjak u svom području, ne služi se, međutim, demagoškim parolama kada se izjašnjava u prilog tog poreza.

Prijeporni mađarski model

Na užas svakog čitatelja, on je vrlo jasan u tome da podržava ideju o porezu jer zapravo ne vjeruje Vladi čiji je savjetnik, ali smatra da ona nije sposobna na drugi način premostiti tešku proračunsku godinu.

“Bojim se da bi Vlada mogla popustiti pritisku bankarskog sektora zbog potreba kratkoročnog financiranja i da će, kao rezultat toga, izostati rezovi na rashodnoj strani (proračuna)”, kaže Lovrinčević. Ne kaže, međutim, nigdje zašto misli da bi Vlada, uvede li porez bankama, učinila i svojim programom najavljene proračunske rezove. Ono što je, međutim, jasno je da bi se s više novca u proračunu rezovi kratkoročno jednostavnije mogli odgoditi.

Kada bi financijski svijet bio statičan, a nije, Vlada bi, oporezujući banke po kontroverznom i vrlo osporavanom “mađarskom modelu” sa 0,5 posto vrijednosti njihove imovine (aktive), mogla namaknuti otprilike dvije milijarde novih kuna, vrlo blizu iznosu za koji se država kod njih zadužila u prvim danima recesije. Tko, međutim, jamči da će banke uvođenje poreza dočekati držeći svoju imovinu u Hrvatskoj?

Slom manjih i srednjih tvrtki

Banke bi, uvede li im se porez, mogle izvlačiti svoj kapital u zemlje u kojima će na njemu ostvariti veću zaradu, upozorio je nedavno guverner Željko Rohatinski. Osim što će državi u tom slučaju ostati manje bankarske imovine koju može oporezovati, Rohatinski upozorava i na moguć pojačani pritisak na tečaj kune, za čiju bi obranu HNB morao zahvatiti u devizne rezerve.

Izvuku li pak banke bježeći pred porezom svoj slobodni kapital iz Hrvatske, a u upravama banaka se ovih dana o tome vrlo ozbiljno razgovaralo, u vrlo lošem položaju naći će se njihovi hrvatski klijenti, prije svega poduzetnici kojima treba bankarski novac za financiranje njihovih tekućih biznisa. Dok će velike i uigrane kompanije relativno lako pronaći kapital same, izravno na inozemnom tržištu, manje će biti osuđene na stagnaciju i ponovni rast kamata. Pokretanje novih vjerojatno će biti zaustavljeno “do daljnjega”.

U stvarnom životu takav scenarij znači manje zaposlenih u privatnom sektoru, smanjenje budućih investicija i, na kraju, neizbježan dalji pad standarda građana.

Porezi na Zapadu drukčiji

U demagoškoj magli koja se podigla oko banaka kao “onih koje imaju” pritom su se posve izgubile iz vida dvije činjenice. Prva je razlika između banaka i bankara: dok je bankama novac sredstvo rada, jednako kao strojevi tvornicama, visoke zarade bankovnih menadžera možda i jesu često neopravdane, ali one su i danas već oporezive kao i svi ostali prihodi.

Drugo, moguće dodatno oporezivanje banaka u SAD-u i zemljama Europske Unije, o čemu se ovih dana također burno raspravlja, već u samoj svojoj zamisli nije i neće biti namijenjeno dodatnom punjenju državnih proračuna. Štoviše, ideja o izdvajanju sredstava potekla je iz same bankarske zajednice, a cilj je osnivanje posebnog fonda koji bi služio za pomoć bankama u nekim mogućim budućim krizama.

Vlada se zasad nije službeno izjasnila o oporezivanju bankarskog sektora, što je znak da se u Ministarstvu još razmišlja i o drugim mogućim načinima zatvaranja proračuna, prije konačne rasprave o njegovu rebalansu.

Program koji nam je Vlada u proljeće predstavila nije predviđao nove poreze, ali najavljen je niz mjera koje Hrvatsku trebaju izvesti iz recesije. Vrijeme je da ga sami ponovo pročitaju.