Nasilnom dječaku nitko nije pomogao dok je to još moglo dati rezultate

Ne ostaj vani do kasno želiš li ostati živ i zdrav, nikad ne budi sam, uvijek budi u grupi i treniraj brzo trčanje, za svaki slučaj. Takve je savjete uoči izlazaka svojoj djeci davala jedna ugledna sutkinja za mladež.

Njezino bogato iskustvo u radu s delinkventima i, što je još važnije, dobro poznavanje (ne)učinkovitosti svih segmenata sustava koji bi trebali brinuti o djeci, naprosto su je naučili da boljeg savjeta nema.

Svoje dijete jednostavno ne možete zaštititi od nasilja vršnjaka, nekakvih navodno “cool” klinaca kojima je dobra vrsta zabave pretući dijete dok, na primjer, čeka tramvaj ili pješači do kuće. Na sustav osobito ne računajte.

Prošle subote nešto poslije 22 sata pred popularnim zagrebačkim šoping centrom stradao je 15-godišnjak dok je čekao autobus za jedno prigradsko naselje. Prišli su mu neki dečki i žicali ga pet kuna za cigarete. Vjerojatno već naučen na takav vid maltretiranja, mali je odmah posegnuo za novčanikom i želio im dati sav svoj imetak, čitavih 75 kuna. Međutim, dečke je tek to razjarilo, jer njima nije trebao novac. Njima je trebala vreća za nabijanje. Išaketali su ga, bacili na pod, iscipelarili, izvrijeđali i opljačkali.

Kamera šoping centra zabilježila je da je tamo bio i 16-godišnji J. J., a pretučeni dečko odmah je u njemu prepoznao jednog od napadača. Isti onaj J. J. koji je prošle godine, kad je imao jedva 14 i pol godina, sa svojom ekipicom iz zafrkancije premlatio dugokosog dečka pokraj Bundeka. Dečko je preminuo nakon 12 dana. Zvao se Luka Ritz.

Bubuljičavi Van Dam

Isti taj J. J. je nekoliko mjeseci prije Luke Ritza premlatio i kolegu iz razreda jer mu se rugao u Zoološkom vrtu da se boji zmija. Isti taj J. J. imao je prije Luke Ritza još barem dva kaznena djela povezana s delinkventnim ponašanjem. Isti taj J. J. još je na slobodi i isti taj J. J. - 16-godišnjak - ima normalnu dozvolu za subotnje izlaske!

Znamo li da se već najmanje dvije godine cijeli sustav bavi problemom J. J. i njegove obitelji - od centra za socijalnu skrb preko odgojnih ustanova do suda za mladež - a da on i njegovi roditelji i dalje slobodno šeću ulicom, savjet sutkinje “kreći se u grupi i brzo bježi” čini se kao jedini upotrebljivi.

Maloljetnom J. J., kojem je sve to dobra zafrkancija i koji je sebe na Facebooku navodno prozvao J. Van Dam, sudi se trenutačno u tri slučaja na nadležnom sudu - za Luku Ritza, za malog iz Zoološkog i za dečka koji je dobio batine u subotu na večer. J. J. je na sudu negdje od studenog prošle godine. Sud je tražio vještačenja, stručna mišljenja i pitao što činiti s dječakom.

I dobili su odgovor: socijalni radnik, socijalni pedagog, psiholog, psihijatar, pravnik iz područja obiteljskog prava i državni tužitelj - svi su mu rekli da se ne može čekati pravomoćna presuda jer konkretni J. J. je agresivan, bahat i hladan, odnosno “visokorizičan i emocionalno neosjetljiv”. Drugim riječima, napast će ponovno. Ne osjeća se krivim niti se osobito kaje.

Zabavno premlaćivanje

Sud ga je smjestio u pritvor, u dva navrata. Ali se J. J. bunio da je još dijete i da ne može izdržati s okorjelim kriminalcima. Pa mu je sud ukinuo pritvor i pustio ga na slobodu. Odbio je žalbe i upozorenja tužiteljstva.

Nije ga nakon pritvora poslao u odgojnu ustanovu zatvorenog tipa, kako se sada zove popravni dom, nego ga je pustio na slobodu. I baš kao što su svi prognozirali - J. J. se prošle subote opet odlučio zabaviti. I roditelji su mu to očigledno dozvolili. Jer, čini se, nema razloga da bude u kazni i jer se mladi ljudi trebaju zabavljati. A žrtava J. J. vjerojatno će biti još. Jer priča je kompleksna. I J. J. je još uvijek dijete, a nasilnici se u principu ne rađaju. Oni se stvaraju. Nakon subotnjeg incidenta - koji se definitivno mogao spriječiti - J. J. su šanse da promijeni smjer u kojem mu je život krenuo minimalne.

On je sada nasilnik, i teško će ikada biti prepoznat kao nešto drugo. I prestat će se truditi. A to može zahvaliti prvenstveno svojim roditeljima, a nakon toga sustavu koji mu nije pomogao - ne nakon Luke Ritza, nego pet do deset godina ranije. Jer, kako nam prepričava iskusna sutkinja, nema djeteta u dobi od 15 godina - bez obzira kako je dobro odgojeno, empatično i zapravo drago - kojem se ne može dogoditi da sudjeluje u počinjenju kaznenog djela.

- U toj fazi odrastanja utjecaj društva i ulice je ogroman i teško mu se othrvati. Međutim, ako je dijete uhvaćeno, ako mu je suđeno i presuđeno, a osobito ako je njegova žrtva ozbiljno stradala ili je maloljetnik osjetio i pritvor - doista su rijetki oni koji će ponoviti zlodjelo - objašnjava sutkinja.

Ako ga ponove, znači da je davnih dana negdje napravljena kardinalna greška. Jer to govori da su već okorjeli, nemaju savjesti, nemaju suosjećanja i nije ih briga.

Pritvor opamećuje

Prosječna djeca - pa i oni veći fakini - nakon što jednom stanu pred suca, istinski se prestraše. A pritvor ih dokusuri.

- Kad vide kako to izgleda u pritvoru, kad se vrata otvaraju tri puta na dan za obroke, kad koriste zajednički zahod i potpuno su ograničeni, mladi si doista o svemu dobro promisle - kaže sutkinja.

Dakle, prosječnoj djeci koja su sudjelovala u tučnjavi ili obila kiosk dovoljno je pet dana pritvora da se “opamete”. Kakvo je onda dijete kojem žrtva nakon premlaćivanja umre, koje provede više mjeseci u pritvoru i koje unatoč svemu ponovno premlati vršnjaka, iz čiste dosade?

To je dijete kojem se očito nitko nije posvetio, kojeg nitko nije primijetio i kojem nitko nije pomogao kad je pomoć još mogla imati sjajne rezultate. Posljedice je teško, da ne kažemo nemoguće, sanirati. Trebalo se baviti uzrokom.

Gdje su bili njegovi roditelji kad se prvi put potukao? Gdje su bili učitelji, razrednici, susjedi, liječnici, svi oni koji su, sasvim smo sigurni, davno prije znali da je “mali J. J.” dosta “nagao”? Jesu li zvali centar za socijalnu skrb? Jesu li ga poslali u savjetovalište? Jesu li mu održali radionicu nenasilnog ponašanja? Jesu li nešto učinili?

A hoće li danas, kad je Luka Ritz mrtav, a J. J. na najboljem putu prema zatvoru, ti isti odgovarati - tata, mama, pedagoginja, socijalna radnica? Neće. Uz teški uzdah čitat će o svojem J. J. i odmahujući glavom promrljati kako su uvijek znali da će s malim biti problema.