LABIRINT POLITIKE

Opozicijski zahtjev za smjenu Martine Dalić sigurna je oklada

 
 CROPIX

Ne treba biti Nostradamus da bi se predvidjelo što će se idućih mjesec dan događati u hrvatskoj političkoj areni. Opozicijski zahtjev za smjenu Martine Dalić sigurna je oklada, baš kao što je još sigurnije da će saborski zastupnici vladajuće koalicije spriječiti rušenje potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva.

Martina Dalić predstavlja metu, međutim, stvarni cilj opozicijske operacije je slabljenje rejtinga premijera Andreja Plenkovića. Više od toga je nemoguće jer teško je i zamisliti što bi se trebalo dogoditi da HNS, SDSS ili Tomislav Saucha napuste vladajuću koaliciju. Potpuno je jasno da Davor Bernardić pretjeruje kada izjavljuje da “premijer mora otići, a opoziv Vlade je nužan, isto kao i opoziv Martine Dalić i to je danas svima jasno”. U SDP-u znaju da je Plenkovićeva koalicija povezana dubokim interesima i neće puknuti zbog Martine Dalić, kao što nije ni prošlo ljeto, kada se tražila smjena ministra financija Zdravka Marića. Ali čitava priča s Agrokorom je tako kontaminirana i prepuna dubioznih aranžmana da je čak i kilava opozicija dobila šansu, ako ne srušiti Vladu, onda, dugoročno, dovesti Plenkovića u defanzivnu poziciju u nastavku premijerskog mandata. Više od toga, uvjereni smo, teško je očekivati od skupa u kojem su SDP, Most i Živi zid.

Opozicijska strategija može se sažeti u tri riječi - “locirati, identificirati, procesuirati”.

“Odavno smo locirali da je promašena politika Vlade za Agrokor, sada smo identificirali Martinu Dalić kao odgovornu za sumnjive poslove i još treba sve procesuirati putem njezine smjene, a to je zadatak saborskih zastupnika”, reći će jedan od SDP-ovih stratega.

U takvoj situaciji operacija rušenja Martine Dalić predstavlja lakmus test u mogućoj suradnji SDP-a i Mosta. Ali, ono što se za sada vidi ne ulijeva prevelik optimizam.

Tek što je u četvrtak Božo Petrov najavio zahtjev za opoziv Martine Dalić, uz ogradu kako još nije bilo nikakvih razgovora s kolegama iz opozicije, odmah je uslijedio demanti iz SDP-a, pun omalovažavanja jer kako drukčije opisati reakciju: “Ako i budemo pokretali postupak izglasavanja nepovjerenja ministrici Martini Dalić ili Vladi u cjelini, ne bih rekao da će SDP to raditi s Mostom, nego Most s nama.

Zbog Agrokora je SDP već pokretao inicijativu za opoziv Vlade početkom ljeta prošle godine, toga se svi sjećamo, dok je Most još bio dio te Vlade, tako da je tu jedino naša dosljednost”. Kao da se svađaju djeca, a ne da je riječ o pokušaju rušenja Vlade.

Uz to, kako će Bernardić srušiti Martinu Dalić ili Plenkovića, a u isto vrijeme njega ruše u vlastitoj stranci? Tako će saborska zastupnica SDP-a Ana Komparić-Devčić u Novom listu zatražiti Bernardićevu abdikaciju, a šefa stranke izružiti kao nekoga tko “nema liderskih sposobnosti, nema vizije, nema sposobnost nametanja tema i jasnih politika te pridobivanja javnosti za njih”. I još natuknuti kako je potencijalni vjerolomnik jer “s Bernardićem SDP više nikada neće do vlasti, osim možda po HNS-ovu modelu”, drugim riječima, prevarom svojih birača.

Ništa slikovitije ne oslikava raspašoj koji vlada u SDP-u od podatka da Bernardićevu ostavku sada javno traže političarke kao Ana Komparić-Devčić, koja je u Sabor ušla s osvojenih 0,6 posto preferencijalnih glasova. I to je ekipa od koje se očekuje da zatrese vlast.

Srećom po opoziciju, meta je premijer koji preferira spori ritam. “Meni da netko nameće ritam, nema šanse. Ni u životu ni u politici, a kamoli u vođenju Vlade”, poručit će Plenković nakon što je puna dva tjedna kod sebe držao papire o poslovima unutar Agrokora koje mu je dostavio Ante Ramljak. Naposljetku je premijerova strategija nečinjenja rezultirala Ramljakovom ostavkom, kada je shvatio da Plenković ne voli biti egzekutor, već preferira otezanje dok suprotna strana ne odustane.

To je karakter sadašnjeg predsjednika Vlade i nešto protiv čega se ne može boriti. Dok je Zoran Milanović kao vladar u Banskim dvorima uživao u sukobima, otvarao pa još brže zatvarao frontove od Njemačke i Mađarske do Srbije i Špičkovine, Plenković kupuje vrijeme gdje god stigne, bilo da se radi o notornim gadostima poput biste s ustaškim pozdravom Za dom spremni u Jasenovcu ili mufljuzima koji vode Hrvatski nogometni savez. Do sada mu je išlo - tek rijetki spominju ZDS, izgleda kako se i Davoru Šukeru sprema oproštajna zabava u HNS-u, a nitko i ne pamti najavu državne kupovine Ine.

Može li onda Agrokor postati problem?

Da, kratko i jasno. Javnost zaboravlja da su Agrokorove dubioze iznosile pedeset milijardi kuna i kako je prije godinu dana u ovo vrijeme bilo više onih koji su najavljivali potpuni kolaps nekadašnje Todorićeve kompanije nego drugih, koji su tvrdili da postoji strategija preživljavanja, ako već ne potpunog oporavka. To je prošlost, a sadašnjost predstavljaju medijska otkrića brojnih suspektnih dogovora i ugovora, koji nisu bili mogući bez odobrenja odgovornih u Banskim dvorima. Plenkovićev najlakši problem moglo bi biti saborsko glasanje o suspenziji Martine Dalić. Puno neugodnija ostat će stigma koja će ga u idućim godinama pratiti zbog afere Agrokor.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 15:26