Pariz je meta jer je simbol svijeta kojeg se fanatici boje

Dok cijeli racionalan i - ostavimo se načas političke korektnosti - normalan svijet oplakuje žrtve pariškog masakra, većinom mlade ljude koji su zla ne misleć sjedili u kafićima ili željeli poslušati koncert svog omiljenog sastava, a među njima su i brojni muslimani, i dalje je velik broj pitanja na koja ćemo se načekati odgovora. Jedno je od njih - zašto Pariz i Francuska?

I ne treba dvojiti da će se opet naći “komentatora” koji će, nesvjesno ili praveći se tako, razloge nalaziti u nizu čimbenika kojima će zapravo opravdavati napadače. Raspredat će se o francuskoj kolonijalnoj prošlosti, neintegraciji muslimanske zajednice, francuskom vojnom angažmanu u Maliju, Srednjoafričkoj Republici, Libiji i Siriji, pa i sekularnoj naravi Francuske Republike.

Da, francuska kolonijalna prošlost nije nešto čime se današnji Pariz ponosi, ali to je prošlost. Nju treba poznavati, iz nje učiti, ali odmazda nad nedavno rođenima zbog grijeha pradjedova je nedopustiva.

Da, postoje problemi s integracijom muslimanske zajednice, ali postoje i u drugim europskim zemljama, a nakon nemira u pariškim predgrađima prije deset godina Pariz je uložio značajan napor da se taj problem ublaži.

Da pak Francuska nije vojno intervenirala u Maliju prije dvije godine danas bismo ondje imali urušenu državu koju bi teroristi koristili kao svoje utočište i točku odakle bi se terorizirale susjedne zemlje i ostali neprijatelji, poput Zapada.

Sekularizam je pak jedan od najvažnijih poklona koje nam je podarila Francuska revolucija. Kao i geslo - jednakost, bratstvo, sloboda, za čime su žudile generacije kroz povijest, a i danas je nemali broj ljudi na svijetu kojima su ta prava uskraćena.

I tu se krije jedan od ključnih problema: Pariz je simbol jednog svijeta i načina života koji plaši sve fanatike, sve one koji bi htjeli da se društva prilagođavaju njima, da postoji samo istina koju oni priznaju i religija koju oni tumače i smatraju ispravnom.

Svjesni su da u tom svijetu nitko neće prihvatiti njihove aksiome i zbog toga bijesni, kao i kad vide žene odjevene kako one žele, djevojčice u školama i parove kako se drže za ruke i ljube.

O tome je pisao i Salman Rushdie, ima deset godina. I zato će ti fanatici udarati i dalje jer žele srušiti taj svijet - toga moramo biti svjesni i to im ne dopustiti.