RIMOVANJE

PIŠE INOSLAV BEŠKER Svatko tko je dosad htio prostački manipulirati papama je nahrdao

Vatikanisti širom svijeta izvrgavaju ruglu Moralesa zbog prostačke invazivnosti pri Papinu posjetu
 AFP

Evo Morales (55), naizgled tako simpatičan i neposredan tipičan predstavnik svoje andske zajednice, prvi “Indijanac” na čelu Bolivije, predstavio se kao ne baš uljudan demagog za apostolskog putovanja pape Frane (78) u njegovu zemlju, nastojeći Papom manipulirati, predočiti ga kao pobornika svoje politike.

Nekoliko tih gesta obigralo je svijet. Iako se Papa, da bi suzbio visinsku bolest, opredijelio za trimate (“tročaj”, tj. čaj od lišća koke, kamilice i kopra - uostalom i coca-cola sadrži koku, ali je kokain u njoj eliminiran 1929.), a još više za to da u La Pazu i na tim visinama ostane tek četiri sata, svejedno mu je Morales, koji je podršku dobio kao vođa kokalera (uzgajivača koke), netom je sletio, o vrat objesio chumpu (vunenu torbu u kojoj se drži lišće koke), što je Papa morao stoički pretrpjeti. Pa mu je uvalio znamenito raspelo na srpu i čekiću, uz rječit izraz indignacije na licu poglavara Katoličke crkve, koji je neprotokolarno na glas ukorio domaćina: “No sabía eso” (To nisam znao), pa mu je Morales cinično uzvratio “Ahora sí lo sabe” (Sada i te kako znate). Ukratko, bolivijski predsjednik je izigrao protokolarnu obavezu da drugu stranu unaprijed obavijesti o darovima.

Doduše, Morales je imao moralnu izliku za taj dar: raspelo na čekiću sa srpom replika je isto takva raspela koje je pripadalo Bergogliovu katalonskome isusovačkom subratu i misionaru Luísu Espinalu Campsu, koga su u ožujku 1980. ubili plaćenici tadašnjega krvožednog diktatora Luisa Garcíje Meze (ortaka švercera kokainom, kojemu su pomagali njemački nacistički ratni zločinac Klaus Barbie i talijanski fašist Stefano Delle Chiaie), jer se o. Espinal zauzimao za prava potlačenih andskih rudara.

U tom je stilu Morales nastavio, nastojeći Papi “ukrasti pozornicu” kad god je mogao. Nije bilo šanse da se Frane obrati vjernicima, a da prethodno Morales ne održi predgovor. I da pokaže kako, eto, i Papa podržava njegov Pokret za socijalizam.

Unatoč Franinim riječima, osobito u Santa Cruzu de la Sierra, gdje se bezrezervno stavio na stranu marginaliziranih, odbačenih, Morales nije uspio u tom naumu, jer ga vatikanisti širom svijeta izvrgavaju ne toliko kritici, koliko ruglu zbog tolike prostačke invazivnosti.

Da je Morales malo proučavao povijest, pa i same Latinske Amerike, možda se ne bi toliko veselio svom uspjehu: vatikanisti međusobno hihoću (a poneki o tome i pišu) da je dosad nahrdao svatko tko je htio nekim od papa prostački manipulirati u svoje dnevne političke interesne svrhe. Evo nekoliko primjera:

Skandal je 1987. izazvao podatak da je sv. Ivan Pavao II, za posjeta Čileu, održao privatnu misu za diktatora Pinocheta i njegovu obitelj u predsjedničkoj Palači Monedi, gdje je u Pinochetovu krvavome državnom udaru ubijen ustavni predsjednik Allende. Štoviše, diktator Pinochet i sv. papa Wojtyła pozirali su fotografima na Monedinu balkonu.

U roku od godine dana Pinochet je pristao na referendum o svome ostanku na vlasti i izgubio ga, što je otvorilo put povratku demokracije.

I u Bergogliovoj Argentini generalska hunta se godinu kasnije pokušala legitimirati Wojtyłinim posjetom, ali je i nju vrag odnio u roku od godine dana, poslije katastrofalno izgubljenoga falklandskog rata.

Isti sv. Ivan Pavao II je pohodio Paragvaj. Tada je na vlasti bio diktator Alfredo Stroessner, koji je ondje osigurao utočište mnogim nacistima. I njegova dugovječna diktatura sorila se u godinu dana od mahanja Wojtyłom kao dokazom uspjeha.

Bostonski kardinal Sean O’Malley, poznat po smislu za bučnu šalu, zafrkavao se da je Fidel Castro “jedni latinskoamerički diktator koji je opstao nakon apostolskog posjeta Ivana Pavla II”. Malo je pretjerao: Castro se razbolio, a režim se sve to više transformira pod vodstvom Fidelova brata Raúla. No evo i njemu sada Frane, prije nego krene u Philadelphiju.

Sada se vatikanisti klade, ne posve u šali, hoće li Evo Morales opstati na vlasti još godinu dana.

Apostolskim posjetom obično poraste papina uvjerljivost (koji papa bio da bio, popularnost - vidi se na primjeru pape Ratzingera - nije nalijepljena toliko na osobu i njezinu karizmu koliko na komunikacijsku karizmu funkcije). Ne bere plod domaćin...

Naravno, nisu isto Morales i, Bože sačuvaj, Pinochet. Morales wje ustavni predsjednik, izabran apsolutnom većinom. Ipak, i njega bi mogao pogoditi efekt bumeranga zbog manipulacije, jer takva je narav papinstva, ne samo vladajućeg Pape.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 12:07