PIŠE SLAVENKA DRAKULIĆ Ne postoji povod za silovanje, to je čin dokazivanja moći

Nije lako biti žena u Zadru. Još uvijek pamtimo batine onog Daruvarca, kad su se pojavili još gori, njih sedam komada. I to u malom mjestu pokraj Zadra, grada koji kao da postaje metropola mizoginije. Dečki od 17 do 19 godina zabavljali su se tako što su skoro godinu dana grupno silovali djevojku kojoj je tada bilo 15 godina, snimali su je i ucjenjivali snimkama. U skupini je bio i njezin bivši dečko koji ju je više puta pretukao. Svi žive u istom mjestu, a dvojica su joj i susjedi.

Napokon se djevojka povjerila školskoj psihologici a škola je, u dogovoru s njom, prijavila slučaj policiji. Petorica su osumnjičenika odmah privedena na saslušanje pa sada “institucije rade svoj posao”. Što su dakle napravile institucije, točnije sudac zadarskog Županijskog suda Ivan Marković? On, eto, nije našao razloge zašto bi petoricu osumnjičenih za višekratna silovanja zadržao u istražnom zatvoru jer valjda nema opasnosti od ponavljanja zločina i utjecanja na svjedoke. I tu je nastala uzbuna u javnosti, s razlogom. Stručnjaci, pravnici, psiholozi, ženske udruge - svi su na nogama, još jednom po tko zna koji put zapanjeni našim pravosuđem koje kao da ide na ruku počiniteljima.

Međutim, ono što bi nas kao društvo trebalo najviše zabrinuti u ovom slučaju je da jednostavno nije moguće da nitko ništa nije ni čuo ni vidio. Vjerojatnije je da su ljudi šutjeli, dok nije došlo do eskalacije. Ti mladići sigurno ni u svakodnevnom ponašanju nisu bili baš ovčice. Pokazalo se da ih policija poznaje od ranije kao delinkvente čiji su izgredi, izgleda, bili zataškani. Mještani kažu da su počinitelji zaštićena djeca utjecajnih roditelja.

Morali su nešto znati ili bar slutiti i kolege iz razreda i prijatelji djevojke, budući da je postala povučena, depresivna i šutljiva. A u tako malom mjestu ni susjedi sigurno nisu svi bili gluhi niti slijepi. Muke te djevojke trajale su više od godine dana i nije ih bilo lako sakriti. Jesu li roditelji pokušali saznati što je muči? Ili su bili dovedeni u situaciju da je čak i njima bilo lakše ne iznositi sramotu na svjetlo dana makar je i naslutili? Nitko nije pojedinačno odgovoran za tu strašnu šutnju, ali su svi zajedno stvorili takvu atmosferu. Uostalom, s obzirom na to kako društvo tolerira svakovrsno nasilje, vjerojatno su unaprijed odustali od potrage za pravdom.

A da slučaj dobije nadrealnu notu pobrinuli su se roditelji, koji su protestirali pred stanicom kad je policija odvela osumnjičene. Pomislili biste vjerojatno da su to bili roditelji žrtve i njihovi prijatelji? Ne, ne, protiv privođenja su protestirali roditelji nasilnika jer je, predvidljivo, kriva žrtva! Prema pisanju medija, roditelji i rodbina optužili su djevojku da je ona “svojim ponašanjem njihovim sinovima dala povod za silovanja”. S njima se, čini se, slaže i psihijatar Vladimir Gruden koji je na RTL-u pojasnio “balkanski model” silovanja: “... ako bi muškarac odmah odustao na ženinom prvom ‘NE’, on ne bi bio muškarac”. I još je sugestivno dodao “pitanje je koliko je to za nju bilo interesantno”. Za njihovu petnaestogodišnju žrtvu?

Prvo, ne postoji povod za silovanje. Uz to, svako je silovanje dokazivanje moći i upravo je moć bit čina a ne seks, i treće, svako silovanje je zločin. Jedino je škola ovo shvatila i prijavila nasilnike, za što, posebno u ovim okolnostima, zaslužuje sve čestitke.

Očito kod nas postoji ne samo balkanski model silovanja i odnosa prema žrtvi, nego i balkanski model suđenja. Jer sudac Marković kao da je sudio na kakvoj livadi pred svojim okupljenim plemenom, ne prema zakonu nego po običajnom pravu. A prema tom pravu, žrtva je kriva, već i zato što je žena i jer se usudila progovoriti.

Iako su njihovi sinovi osumnjičenici, protest protiv uhićenja svjedoči da je ovaj slučaj poraz roditelja i njihova sramota. Ali, dok javnost raspravlja o nasilnicima, zgraža se nad sucem i sažalijeva djevojku, premalo se govori o roditeljima nasilnika koji zaslužuju zgražanje veće možda čak i od suca. Takvi, također “balkanski” roditelji koji optužuju djevojku za “davanje povoda” i sami zaslužuju kaznu za poticanje na nasilje. Kako drukčije nazvati ovakvo njihovo javno blaćenje i sumnjičenje djevojke i izvrtanje uloga?

Nije li vrijeme da se upitamo kako su ih odgojili jer možda nije sasvim slučajno da su im sinovi postali osumnjičenici. Kao prilog perverznoj zamjeni uloga nasilnika i žrtve, dodajmo da je sudac Marković dobio prijetnje smrću (što je za svaku osudu) i policijsku zaštitu. Dakle, dečki su bili navedeni na silovanje, sudac je žrtva prijetnji, a žrtvi silovanja je to možda bilo “interesantno”?!

U ovom kolopletu primitivizma, nasilja, omalovažavanja žrtve i zatvaranja očiju teško je očekivati primjerenu kaznu. Za početak, mladići su ipak vraćeni u zatvor. Suđenje će možda biti prilika da se u njihovim glavama nešto promijeni, da kazna postane odgojna mjera, a oni ne krenu putem - recimo - ubojstva.