PIŠE SLAVENKA DRAKULIĆ Politički transparentna Ruža Tomašić je Edward Snowden hrvatske politike

Ima političara koji povremeno nešto kažu, izleti im kakva nezgodna riječ, mediji se uskomešaju, građani se zgroze. Nakon tjedan dana, nikom ništa. Političar i dalje čvrsto sjedi na svome mjestu. Nije kod nas uobičajeno snositi posljedice za javnu izgovorenu uvredu, seksizam ili govor mržnje. Vjerojatno zato jer se u većini slučajeva ni ne shvaća ozbiljno.

Pa to su ipak “samo” riječi (iako političari ni nemaju nikakvo drugo sredstvo na raspolaganju!).

I evo najnovijeg takvog slučaja. Skandal je proizvela Ruža Tomašić, predsjednica Hrvatske konzervativne stranke i europarlamentarka, poznata po izjavi da su u Hrvatskoj svi osim Hrvata - gosti. Prošle nedjelje se u Vukovaru ponovo zaletjela u istom stilu. Na poruku srpskog ministra rada Aleksandra Vulina da Hrvatska ne dijeli lekcije Srbiji, ona je poručila: Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati ići u Srbiju. Oni drže ovu državu za blagajnu i samoposlugu, a ništa joj ne daju. Vrlo je nezgodna ta riječ “čišćenje” jer je korištena i ranije u povijesti, na primjer za vrijeme Hitlera kad je Njemačka “očišćena“ od Židova (judenrein) pa je asocijacija na serbenrein zaista više nego nezgodna, pogotovo s obzirom na ustaše, pa i sumnje u vezi nedavnog rata.

Nakon šoka i iznenađenja (?!) uslijedile su osude, najprije političke pa moralne. Za ministra vanjskih poslova BiH izjava je fašistička, a srpski Blic piše da je Tomašić “hrvatski Šešelj”. Šef srpske diplomacije Ivica Dačić zatražio je da se od te izjave ogradi službeni Zagreb.

Hrvatski ambasador u Beogradu Gordan Markotić, ne znajući bolje, pojasnio je da stavovi europarlamentaraca nisu isto što i stav države. Zaključiti je da to znači kako hrvatska država nikako nije za etničko čišćenje za koje se u spornoj izjavi zalaže hrvatska Ruža. Po njemu Ruža s hrvatskom državom veze nema, barem dok ne dođe na vlast. Ako ne ona, onda barem njezini prikiveni istomišljenici.

Na domaćoj sceni ratnohuškašku retoriku do petka ujutro osudili su IDS i HNS, dok druge stranke mudro šute, vjerojatno smatrajući nepotrebnim osvrtati se na usputnu izjavu minorne političarke poznate po ekscesima. Documenta i Goljup očekivano smještaju Ružu u minhenske pivnice ali i upozoravaju na ključ za razumijevanje cijelog incidenta, naime da je riječ o političarki koja je, ne unatoč nego upravo zbog sličnih izjava, izabrana u Europski parlament.

Prevarili ste se ako ste se ponadali da je Tomašićka bila ljuta i izazvana pa joj je pobjeglo ono što inače ne bi ne samo rekla nego ni pomislila. Ne, Ruža Tomašić rekla je točno ono što misli. U pismu članovima i simpatizerima stranke odbacila je zahtjeve da se opravda za izjavu o “čišćenju” Srba iz Hrvatske. “Već mi je puna kapa zahtjeva nekih medija da se opravdavam za izgovorene riječi koje su istinite”, poručila je Tomašić i tako razriješila ovu moguću dilemu. Nije bilo zabune, mediji nisu krivo prenijeli njezine riječi, ona je naprosto rekla svoju istinu.

A da u Ružinoj vrsti istine ima nešto više od samo njezinog stava, pokazuje i drugi “ispad” te iste nedjelje u tom istom Vukovaru. Na svečanoj sjednici vukovarskog Gradskog vijeća predsjednik Gradskog vijeća Igor Gavrić izjavio je: “Ispoštovat ćemo odluku Ustavnog suda i spriječiti postavljanje dvojezičnih ploča jer one nisu nikada bile, niti će biti u gradu Vukovaru.” Sjedili su na toj sjednici i važni uzvanici i državni službenici, među kojima i potpredsjednik Hrvatskog sabora, akademik Željko Reiner, kao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kao i Ruža Tomašić. Počasni gost bio je prvi sekretar obrane Vukovara Tomislav Merčep koji je, podsjetimo, optužen za ratni zločin nad Srbima. Zbog njega su i srpski predstavnici napustili sjednicu dok ostalima očito nije smetalo njegovo društvo.

Dobro je da Ruža Tomašić govori ono što misli, onako iskreno i iz duše, kako obično govore političari koji žele biti bliski narodu. Dapače, ljubitelji ironije mogli bi reći da je ona, jer je u svojim nastupima politički transparentna - Edward Snowden hrvatske politike!

Mislim da bi Ružu trebalo podržati u njenoj iskrenosti, jer ona govori glasno ono što mnogi drugi političari skrivaju kao zmija noge, o čemu muljalju i što zamataju u frazetine o suživotu, toleranciji i sličnom, opuštajući se tek kad se nađu na skupu istomišljenika jer su u međuvremenu naučili da pristojnost i politička korektnost ne dozvoljavaju pristup “što na umu, to na drumu” (je li ova narodna poslovica možda - sprska?). Ruži Tomašić se zamjera da je njezin istup prežestok, nabrijan rekli bi klinci. Da zaziva netoleranciju, etničko čišćenje zbog čega predstavlja govor mržnje, što je, naravno, sve točno. No što ako su njezine neugodne i politički nekorektne izjave u isto vrijeme razotkrivajuće i zato korisne? Ako upućuju na politički smjer konzervativne desnice, a ne tek na njezin osobni stav i politiku njezine HKP stranke? Zar nije bolje znati s kim imamo posla i s kakvom ideologijom moramo računati? Ili su nam ipak draže pristojne laži?