KOMENTAR

RATKO BOŠKOVIĆ Hrvatska je izašla iz recesije jer tri mjeseca nije uvozila naftu

Institucije koje određuju kraj recesija u velikim ekonomijama ne bi RH pustile iz recesije dok joj ne počne rasti i zaposlenost
Zagreb, 260215.Banski dvori, Trg sv. Marka.Na danasnjoj sjednici Vlade RH na dnevnom su redu, medjuostalim, Nacrt konacnog prijedloga zakona o poljoprivredi i Nacrt konacnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima.Na fotografiji: Zoran Milanovic, Branko Grcic.Foto: Davor Pongracic / CROPIX
 Davor Pongracic / CROPIX

Hrvatska je ovih dana proslavila dva uzastopna kvartala rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) jer je izašla iz recesije, barem tehnički gledano. Institucije koje u svijetu određuju početak i kraj recesija u velikim ekonomijama ne bi pustile Hrvatsku iz recesije dok joj održivo ne počne rasti i zaposlenost, no kako niti jedna od njih nije zadužena za Hrvatsku, to je Vlada premijera Milanovića mogla ponosno reći da je naša zemlja izašla iz recesije i da je to rezultat njezinih makroekonomskih politika. Nažalost, morat ću Vladi malo pokvariti veselje.

Hrvatska je tehnički izašla iz recesije samo i jedino zahvaljujući tome što od studenoga 2014. do siječnja 2015. godine nije uvezla niti jedan jedini barel nafte. Na tu činjenicu skrenuo mi je pozornost dekan splitskog Ekonomskog fakulteta prof. dr. Željko Garača prije desetak dana na konferenciji njegova fakulteta u Hvaru, pa nije bilo druge nego taj podatak istražiti i analizirati. I, doista.

Nakon što se rast hrvatskog BDP-a od osam posto u 2007. pretvorio u dramatični pad od osam posto u 2009., iz tog “prvog dna krize” Hrvatska je prve jedva mjerljive pozitivne stope rasta zabilježila u drugom i trećem kvartalu 2011. No, tada je uslijedilo “drugo dno”, 2012. sa stopama pada BDP-a ponovo većim od dva posto.

Hrvatsko “drugo dno” bilo je posljedica potonuća prosječnog BDP-a Europske unije, no 2013. EU se iz propadanja izvukao, a Hrvatska je krenula u suprotnom smjeru i pala u “treće dno” velike recesije, vrlo rijetko zabilježene u ekonomskoj povijesti. Ali, i njemu je tehnički došao kraj sa zadnjim kvartalom prošle godine kada je hrvatski Državni zavod za statistiku izvijestio o stopi promjene BDP-a od plus 0,3 posto u odnosu na isti kvartal prethodne godine. No, bila je to fatamorgana.

Narodnom veselju, zapravo, nije bilo mjesta. U tom kvartalu čak 0,8 posto rastu BDP-a pridonijela je razlika između uvoza i izvoza nastala zbog razlike u uvozu i izvozu “sirove” nafte i naftnih derivata. Da nije bilo te razlike, da je uvoz nafte bio podjednak kao u prethodnim mjesecima i godinama, Hrvatska bi i u zadnjem kvartalu prošle godine ponovo imala pad BDP-a od 0,5 posto i za proglašenje tehničkog izlaska iz recesije jedan kvartal bi joj nedostajao.

Dakle, danas ona još ne bi bila s nosom iznad vode. Za proglašenje eventualnog izlaska iz recesije morala bi pričekati i konačne pokazatelje za drugi kvartal ove godine. Evo i podataka...

Na razini cijele 2014. godine, izvijestio je u veljači hrvatski Državni zavod za statistiku (Msi-2015-02), u kategoriji “rudarstvo i vađenje” uvoz je u 2014. u odnosu na 2013. smanjen za golemih 32,6 posto ili za više od 700 milijuna eura. Nešto malo je, za oko 30 milijuna eura, smanjen i izvoz. Za oko šest posto smanjena je i domaća proizvodnja u ovoj kategoriji (Hrvatska velikom brzinom crpi zadnje zalihe vlastite nafte).

To je donekle kompenzirano povećanim uvozom naftnih derivata, za oko 250 milijuna eura. Smanjen je i izvoz derivata, za oko 70 milijuna eura. Smanjena je i domaća proizvodnja naftnih derivata.

Sve to skupa dalo je učinak smanjenja neto uvoza za čak 350 milijuna eura, ili oko 2,7 milijardi kuna, odnosno oko 0,8 posto BDP-a.

Čitatelji vjerojatno znaju da se bruto domaći proizvod mjeri potrošnjom, i to u nekoliko sastavnica: konačnom potrošnjom (kućanstava, neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima i države), zatim bruto investicijama u fiksni kapital te razlikom izvoza i uvoza roba i usluga. U zadnjem kvartalu prošle godine, u kojem je BDP u cjelini porastao 0,3 posto, sve su komponente BDP-a imale pad, osim razlike izvoza i uvoza.

Potrošnja kućanstava pala je 0,6 posto, a države 0,5 posto. Investicije su pale velikih 3,7 posto. Jedino se razlika uvoza i izvoza s lanjskih 3,4 milijarde smanjila na oko milijardu i pol kuna. A da je u taj kvartal uletjelo i 2,5 milijarde kuna “ušteđenih” na uvozu sirove nafte i derivata, i stopa promjene razlike izvoza i uvoza bila bi negativna i Hrvatska bi i u četvrtom kvartalu 2014. imala pad BDP-a. Niz od 12 kvartalnih padova protegnuo bi se i na zlokobni trinaesti.

Kada se pogleda DZS-ov bilten “Kratkoročni pokazatelji energetske statistike u siječnju 2015.”, slika je gotovo nevjerojatna i do sada nikada viđena: u rubrici “sirova nafta - uvoz” tri kućice su potpuno prazne: studeni i prosinac 2014., i siječanj 2015. - ništa. Nula. Void.

Do pisanja ovog teksta nije bilo vremena za istraživanje zašto se to dogodilo, no možemo pretpostaviti, a tako misli i profesor Garača, da su potrošene zalihe sirove nafte, da su hrvatske rafinerije bile u remontu i slično, a manjak domaćih derivata dijelom je nadomješten uvoznima.

U svakom slučaju, bez obzira na to što je bilo posrijedi, takav razvoj događaja izaziva zebnju jer ne ukazuje samo na početak konačnog kraja hrvatske naftne industrije, nego i na ukočenost ekonomije kojoj ne treba energija. Nadajmo se da će s proljećem i ljetom, kad počinje turistička sezona, i taj sektor opet živnuti, makar slabije pridonio rastu BDP-a.

Jer, nije sve crno. Mnogi ekonomisti (primjerice Stiglitz) kažu da BDP nije najbolji pokazatelj ekonomske aktivnosti, da je bolje gledati bruto dodanu vrijednost (BDV). A po tom pokazatelju hrvatska prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje rasli su u zadnjem kvartalu 2014. brzinom između 4 i 5 posto, a trgovina 1,1 posto na godinu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 14:21