REAKCIJA NADBISKUPA PULJIĆA ZABRINJAVA VIŠE OD PETICIJE Netko bi ga trebao podsjetiti da je ustaški pozdrav kažnjiv

Nekoliko je dana hrvatska javnost iščekivala hoće li se čelni čovjek Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić oglasiti o potpisu dvojice biskupa pod opskurnu inicijativu da se u službenu upotrebu uvede ustaški pozdrav “Za dom spremni”. I oglasio se. Oni koji su se ponadali da će se nadbiskup ograditi od postupka dvojice radikalnodesnih biskupa i javnosti poslati jasnu poruku u čemu to oni zapravo sudjeluju - prevarili su se. Puljićeva naizgled neutralna izjava koja predlaže staloženu stručnu i znanstvenu raspravu o “dvoznačnim” i “nedovoljno definiranim pojmovima” daje više razloga za zabrinutost i od same peticije. Jer predlagati tobožnju stručnu i znanstvenu raspravu o notornom, proskribiranom pozdravu “Za dom spremni” za kojeg nema ni jednog relevantnog povijesnog dokaza da je ono što mu potpisnici peticije pripisuju, zazivati mogući referendum o njemu i sve to s pozicije predsjednika HBK, doista je zabrinjavajuće.

Posebno zapanjuje tvrdnja prvog čovjeka HBK da su akcije poput spomenute peticije primjer “slobode govora” i dokaz da živimo u “ozračju demokratskog društva”. Biskupu bi netko trebao objasniti da zahtjev za uvođenjem službenog pozdrava zloglasnog režima koji je donosio i provodio rasne zakone, istrebljivao pripadnike druge vjere, nacije i političkog uvjerenja, nema ama baš ničeg zajedničkog sa slobodom govora i “ozračjem demokratskog društva” već je štoviše izravno upereno protiv njih. Trebao bi ga, naposlijetku, netko podsjetiti da je rečeni pozdrav zabranjen i kažnjiv prema propisima Republike Hrvatske.

Nadasve je mučan dio izjave u kojoj nadbiskup o opskurnoj peticiji govori kao o “zanimljivoj inicijativi” i prigovara da je “šteta ako (takve inicijative op. a) nemaju znanstvenu i stručnu podlogu”. Jučerašnja nepodnošljvo relativizirajuća Puljićeva izjava silno podsjeća na njegov javni istup u ožujku 2012. nakon što su žrtve seksualnog zlostavljanja progovorile o dugogodišnjim pedofilskim rabotama bibinjskog župnika don Nedjeljka Ivanova. Nadbiskup Puljić tada je novinarima objašnjavao kako se “pojedini biskupi nisu snašli u tome što je to pedofilija”, zatim “da se o ovoj tematici kao društvenom fenomenu nije ozbiljno znanstveno pristupilo” te retorički upitao:”Što znači pedofilija? Gdje počinje? Gdje završava?”. U istom tonu Puljića bismo danas mogli upitati: monsinjore - što su to opasni procesi u društvu? Gdje počinju?