SEKSOPOLIS U Hrvatskoj bogataši nisu junaci tabloida kao u Srbiji. Sve je skriveno - bordeli i zabave poput onih u 'Eyes Wide Shut'

"Uvijek je to jako, jako krvavo”, priča mi moj sugovornik, odvjetnik T. “Nema kraja dok se muškarca potpuno ne operuša, oduzme mu se sve, a što se događa s djecom, da ne govorim. Razveo sam sve svoje prijateljice, tako da sam dobro upućen u problematiku. U Švedskoj, primjerice, razvedeni parovi s djecom nastavljaju živjeti u dva susjedna stana sa zajedničkom dnevnom sobom, tako da djetetu bude što manja trauma. Kod nas bi se u takvoj dnevnoj sobi pucalo iz vatrenog oružja! Ženama je razvod dobra prilika da se životno osiguraju! Imovina, imovina, imovina!”, zaključi T. “Pa dobro, a što je s onima koji nemaju tako strašno puno…”, naivno pitam, računajući kako nemaju baš svi onako impresivne imovinske kartice poput naših političara. “Ti se šališ!”, kaže mi T. “Kod mene se razvode samo oni koji imaju imovinu u vrijednosti od milijun eura na više!” “Pa takvih baš nema puno u Zagrebu”, ispalim. “Ovo je kapitalizam, moja draga! Deset posto ljudi je bogato, premda se o njima ne zna previše!

Mi smo žrtve iskrivljene percepcije o tome kako su bogati ljudi kriminalci, jer teško nam se pomiriti s time da bi netko bio uspješan. Previše njih nije ništa napravilo sa sobom pa drugima uspjeh ne praštaju!

Kod nas bogataši nisu junaci tabloida kao u Srbiji. Sve je skriveno - diskoteke, bordeli, zabave poput onih u filmu Eyes Wide Shut…

Uostalom, čovjek kad se želi zabaviti, kupi kartu i preko vikenda odleti u London.” Sve mi je to prilično novo, jer uglavnom gledam ljude kako prose po cesti i kopaju po smeću, a bogataši su, kako T. lijepo kaže - skriveni po svojim vilama u pitoresknim brdašcima iznad grada. “I još nešto”, doda on. “Mi, muškarci, u glavi imamo Snjeguljicu, no više-manje natrčavamo na zle kraljice, one u crnoj koži i u štiklama, koje se stalno gledaju u ogledalo. Žene i same priznaju da im je zla kraljica draža figura od te jadnice koja riba podove i živi s patuljcima. Istina, nema baš puno prinčeva, ali i ta šačica finih, uspješnih i dobro izgledajućih tipova redovito nađe opasnu ženu. A kad nakon kratke bračne sreće dođe razvod… Kraljica, naravno, neće imati mira dok ne pojede princa za doručak. Uzme mu djecu, kuću, bazen, vikendicu, jahtu, sve.”

Čovjek bi se još i sažalio nad princem kada ne bi znao i za drukčije primjere, u kojima se pojavljuju neki drugi likovi iz bajki, poput Modrobradog s komoricom punom mrtvih žena u svom dvorcu, ili Zvijeri koja je, uza sve dobre karakteristike ipak - Zvijer.

Mora da i dalje postoje Pepeljuge, Snjeguljice, Ljepotice, samo ne u uredu mojeg prijatelja, odvjetnika T. Kod njega očito ulaze zle kraljice s tankim cigaretama u zlatnim tabakerama, krvavo našminkanih usana, kao u krimićima Raymonda Chandlera.

Nemoguće je da žene više nisu žrtve nekih groznih, agresivnih tipova, o čemu tako često čujemo.

Uostalom, još su živi muškarci “starog kova” koji sigurno ne bi dopustili da ih neka kraljica u crnoj koži nokautira. Ili?! Kraljice su po svoj prilici svjesne da muškarci više vole Snjeguljice pa ih neko vrijeme drže u iluziji da su našli takvu djevojku, lijepo pjevaju i ptičice im slijeću na prst, a onda već bude kasno. Zanima me samo hoću li večeras u našoj pospanoj metropoli sresti maskiranog Toma Cruisea kako žuri na zabavu opasnih namjera u maniri Kubrickova zadnjeg filma.

Baš poput Bijelog zeca koji kasni na sastanak s vojvotkinjom.