SKUPA BOLEST Izlazak iz ljekarne čak može više iživcirati čovjeka od samog kihanja, kašljanja, grlobolje, curenja nosa...

Žali se moj prijatelj na fejsu - prehlađen je, gadno. I svi su oko njega prehlađeni - dijele radni prostor i viruse. Ono što ga posebno živcira nisu kihanje, kašalj ili curenje, nosa nego to što je prehlada - skupa bolest. Nema šanse izaći iz apoteke bez da potrošiš 150, 200 kuna na tablete, pastile, sirupe i kapi, nešto za imunitet i još sto čuda na prirodnoj i neprirodnoj bazi. Najviše love ode na gomilu rapida, fortea, ultri, mega i extra varijacija na temu u prahu i tabletama, koji sadrže više aktivnih komponenti a koje bi trebale pomoći protiv raznih ili svih ili najčešćih simptoma prehlade.

Enivej, nakon posjeta ljekarni čovjek se osjeća kao da ga je simpatična magistra opljačkala, a ne pomogla mu da se osjeća bolje. I tako svake godine u sezoni gripe i prehlada.

Razmišljam o frendu (i koliko je u pravu što se tiče apoteke) dok gledam apsolutno nepodnošljivo dug blok reklama na jednoj komercijalnoj televiziji - 80 posto trenutnih oglasa su za bezreceptne lijekove svih oblika.

Sve te reklame pucaju na čisti sentiš, duboko usađen strah od toga da ćemo nešto propustiti zbog šmrcanja i sirenski zov lakih rješenja - odmah osjetiš povezanost s obitelji čiji očajni imunološki status dokazuje to što su postali crno-bijeli, ili se poistovjetiš sa ženama koje ne znaju što bi za temperaturu dale svojem omiljenom djetetu ili pak s onima kojima animirani lik s aktovkom (?) pomaže da proslave rođendan bez grlobolje, a tu je i vesela ekipa koja se dobacuje raznim sirupima protiv kašlja.

Elem, prehlada je skupa bolest, pa kad uračunate da prosječna odrasla osoba prehladu ima dva do tri puta godišnje, a dijete šest do sedam puta, skupi se tu solidna hrpa novca. Nije ni čudno da se u EU godišnje potroši oko 30 milijardi eura na bezreceptne lijekove, a više od trećine tog farmaceutskog kolača ode na one za prehladu i gripu.

Uh, te reklame kojima nas tlače tijekom cijele zime, toliko su bedaste a istovremeno toliko sugestivne da gledatelju oči narastu do veličine tanjurića za kavu i odmah poželi odjuriti po sve što se oglašava, iako mu uopće ne treba. I sama sam gro puta popustila pred njihovim sirenskim zovom. Od sramljenja pred samom sobom spasio me dr. Milan Mazalin - on je obiteljski liječnik, jedan od onih koje pacijenti redovito stavljaju na popis najboljih doktora u zemlji. Naime, kad sam ga nazvala da pitam ima li smisla bacati lovu na silne lijekove za prehlade, priznao mi je da se i njemu znalo dogoditi da kupi nešto što mu baš i nije bilo nužno. Da se razumijemo, ni dobri doktor ni ja ne želimo minirati proizvođače lijekova. Svatko ima pravo svoj teško stečeni novac trošiti kako želi. No, ne mora.

- Za prehladu, definitivno, nisu nam potrebni svi ti silni lijekovi koji se sastoje od više komponenti a svaka od njih treba pomoći u ublažavanju nekog simptoma. Znamo i da lijek za prehladu ne postoji i vjerojatno još dugo neće postojati. Ono što preporučujem pacijentima je da se odmore, piju više tekućine i ako baš moraju, da uzmu lijek za određeni simptom koji ih muči, recimo kapi za nos ili nešto za sniženje temperature tako da im bude ugodnije - kaže dr. Mazalin i dodaje kako kod višekomponentnih lijekova treba dobro proučiti uputstva za upotrebu i pripaziti jer možemo biti alergični na neki od sastojaka.

E, da... Otkrila sam favorita za najmrskiju reklamu sezone (svake se pojavi barem jedna takva). Apsolutno mrzim frajera iz reklame koji sjedi za radnim stolom i ima neku čudnu boju tena jer - nikako ne smije/ne može biti bolestan. Al’ srećom, tu je nova vrsta najjačeg ikad nečeg što ne samo da ublažava simptome nego i vraća volju za dovršenje godišnjeg plana.

Kada čujem da netko ne smije biti bolestan jer mora raditi, okrene mi se želudac. Taj papak koji ne smije biti bolestan a ipak je bolestan doći će na posao tako da ublaži simptome nekim lijekom, a onda će zaraziti gomilu ljudi oko sebe, pa onda ni oni neće smjeti biti bolesni i tako će fino razmjenjivati viruse cijelu zimu. Plus na popis će dodati neke koje će im donijeti klinci iz vrtića ili proslijediti netko u javnom prijevozu. Jer, više od 200 vrsta virusa izaziva prehlade. Razmjena virusa u zimskom razdoblju ne pomaže osigurati savršeno radno okruženje za postizanje dobrih rezultata.

Što će reć’: ne postoje ljudi koji ne smiju biti bolesni i zbog toga izostati s posla dan ili dva. S lijekom ili bez. Ako ništa drugo, barem da ne zaraze druge. I ma što si netko umišljao - bez svakog se može.