UPALJEN CRVENI ALARM

ŠTO NAPRAVITI NAKON TRAGIČNIH UBOJSTAVA KOJA SU ŠOKIRALA HRVATSKU 'Iskreno se nadam da će stručnjaci spasiti Tina Šunjergu'

 Nikša Stipaničev / Hanza Media / Facebook

Postoje situacije kada jednostavno zanijemim. Kada me nešto toliko strefi da teško dolazim k sebi. Rijetko mi se sledi krv u žilama, ali kada sam saznao što je u subotu napravio 19-godišnjak iz Čiste Velike, kunem se da sam osjetio taj led.

Prošao je skoro čitav tjedan, ali kako mediji svakog dana objavljuju nove informacije o tom suludom činu, kod mnogih se ljudi i dalje nije otopio taj led u žilama. Jer svaka je informacija sve nevjerojatnija. Od samog čina pa do te groteskno nonšalantne reakcije u kojoj nema ni trunke osjećaja krivnje pa se nakon te tragedije odlučiš bezbrižno zabavljati s ekipom. Sve je to potpuno bezumno. Prvo je nevjerojatno da ti uopće padne na pamet oduzeti život svojim roditeljima.

Brojna se djeca ne slažu s roditeljima. I mladog sebe bih ubrojio u tu skupinu, ali od neslaganja do ubojstva je jaaako dalek put. Drugo, osim nehumanosti i krajnje nezrelosti koja je potrebna za taj čin, moraš imati i dojam da te oni ugrožavaju. Pakleni dojam da ugrožavaju tvoj način života i da si iscrpio baš sve mogućnosti humanijeg rješenja. I sada kada pišem ove retke, osjećam onaj isti led u žilama. Jednostavno je toliko nehumano da je tako nešto uopće i moguće. Treće, kad se već dogodi ta tragedija, ne pokazati nimalo žaljenja znači da si lišen ljudskosti. I znači da imaš ozbiljnih problema. Ne bih ulazio u analizu da je nedostatak kajanja obilježje psihopata, to ću prepustiti stručnjacima koji će, nadam se, spasiti tog klinca. Jer njemu itekako treba pomoć. Iako zaslužuje najoštriju moguću kaznu zbog odvratnosti tog čina i zbog toga da oštrina kazne iz glave izbije sličnu ideju koja se možda rodila u glavama drugih izgubljenih klinaca.

I znam da biste najradije samo osuđivali tog zagubljenog tinejdžera, ali meni je važno i da napravimo sve što možemo da smanjimo mogućnost da se tako nešto ponovi jer o tome nisam pronašao nijedan redak u nekoliko stotina članaka objavljenih ovih dana. Upravo je to naša odgovornost! Nikako ne kažem da smo mi kao društvo krivi što se to dogodilo, ali bit ćemo suodgovorni za neki sljedeći bezumni čin ako nakon ovoga ništa ne napravimo. A možemo mnogo!

Možemo izvršiti pritisak da se odredi najstroža moguća kazna i da ubojica primi stručnu pomoć pa ne predstavlja prijetnju kada izađe iz zatvora.

A ako smo roditelji koji imaju problema s odgojem, možemo osvijestiti potrebu da nam treba pomoć. Molim vas, zatražite pomoć prije nego što se uključi crveni alarm i prije nego što dijete zapadne u ozbiljne probleme. Što prije, to bolje. Kada razgovaram s drugim terapeutima, obično se svi slažu da i roditelji, kao i brojni parovi, zatraže pomoć tek kada je odnos u ozbiljnoj krizi. Kada su već pokidali skoro sve veze i uopće se ne poštuju, a često su i prestali komunicirati na bilo kakav zdrav način. I onda bi spašavali odnos koji zapravo više ni ne postoji.

I možemo naglasiti da je u redu tražiti stručnu pomoć. Čim primijetite probleme, potražite stručnu pomoć. Ako imate problem s autom, odete automehaničaru, pa makar i susjedu ako je kvalificiran. Isto vrijedi i ako imate ozbiljne probleme s odgojem. Naravno, uvijek ću se zalagati za traženje stručne pomoći u čemu nema apsolutno nikakve sramote. To zapravo znači samo da ste dovoljno mudri i dovoljno zreli kako biste prihvatiti pomoć.

I možemo izvršiti pritisak da se otvore obiteljski centri u svim regijama. Jednom sam napisao da ona neka rečenica u ustavu nije napravila baš ništa da zaštiti brak i obitelj. Potrošili smo desetke milijuna kuna i stotine tisuća sati revnih volontera na nešto što nije nimalo pomoglo brakovima i obiteljima s ozbiljnim problemima. Da smo barem tu energiju i novac iskoristili za financiranje obiteljskih centara u kojima bi svi mogli dobiti besplatnu, stručnu pomoć.

Sigurno bi se izbjegle mnoge tragične situacije.

I možemo prestati okretati glavu od nasilja jer ono nikad nije tuđi problem. Kada čujete buku kod susjeda, ne okrećite glavu. Jer nasilje je uvijek naš zajednički problem. Nije problem našeg susjeda o kojem ne želimo razmišljati, to je ozbiljan društveni problem! Upravo je zato nužna nulta tolerancija na bilo koji oblik verbalnog ili fizičkog nasilja. U stvarnom ili virtualnom svijetu. Naime, i nasilje u virtualnom svijetu može imati brutalno stvarne posljedice.

Nulta tolerancija!

I zato, nakon što nam se odledi krv u žilama, krenimo u akciju. Svatko može napraviti nešto da svi živimo u zdravijem i sigurnijem društvu. Nema izgovora!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:39