Oliver Frljić napokon se predbilježio za historijsku ličnost: on je prvi intendant u 150-godišnjoj povijesti naših narodnih kazališta koji je fizički nasrnuo na gledatelja. Koliko je njegov čin avangardan, naglašuje okolnost da je zaskočio ženu i da je to poduzeo dok traje predstava, štoviše njegova. Posrijedi je, po svemu sudeći, posve nova forma predstavljanja, kakva još nije opisana u literaturi: policijski teatar.
U sklopu toga teatra neke će gledatelje predstave, a po izboru redatelja, koji će se osobno pojaviti na sceni i uprijeti u nesretnike prstom, zbilja dočekati zbiljska policija i zbilja ih odvesti u zbiljsku policijsku postaju na zbiljsko saslušavanje uz zbiljsku mogućnost da ih i zbilja zadrže! Toga se još zbilja nije dosjetio nitko, od Aristolela do Žižeka.
Već danima čitamo u tisku i na mreži izjave svih važnih sudionika toga performansa u riječkom HNK: samoga intendanta te svih gledatelja koji su večer u teatru okončali u policijskoj postaji: Vedrane Spadoni Štefanić, Vitomire Lončar, Snježane Banović, Slobodana Šnajdera. Kako je cijela stvar tekla, njihove se izjave posve podudaraju i dopunjuju: intendant Frljić iz mraka je, odostrag, banuo pred gledateljicu Spadoni Štefanić, ispriječivši se između nje i glumaca u gaćama, prestrašio je uzvikom te joj oteo privatnu imovinu, uređaj za snimanje. Svoju je akciju sinkronizirao sa svojim pomoćnikom, direktorom opere Marinom Blaževićem, koji je iz mraka gospođi spretno doviknuo: “Bit će vraćen nakon predstave!”. Potom su glumci u tobože pravoj predstavi nastavili dalje nositi gaće na kojima su naštampana lica upravo onih gledatelja koje će poslije također završiti u policijskoj postaji, budući da su ih na izlazu dočekali policajci! Genijalno. Da je Staljin imao Frljića, turisti bi i danas Boljšoj teatar obilazili s jezom…
Dakako da snimanje u teatru nije dopušteno, ali otkud pravo intendantu da uzima pravdu u svoje ruke. Je li čiji život bio u opasnosti? Ili opća sigurnost? Osobnu imovinu može oduzeti jedino ovlaštena osoba. Sve drugo je razbojstvo! Ali ne i na Balkanu, gdje je običaj da jači uvijek kvači, a tko nadbije taj i dobije.
Ukratko, intendant Frljić balkanizirao je riječki HNK na najefektniji mogući način, a kad su posrijedi njegove daljnje moguće akcije, citirajmo nestora naše lijeve književnosti, Slobodana Šnajdera, koji je Novostima, zagrebačkom tjedniku u nakladi Srpskog narodnog vijeća, Frljiću poručio “da se ostavi teatra, uzme u ruke kalašnjikov i da ode na Velebit goniti ustaše. Ja bih to cijenio. Ustaša, doduše, tamo nema, i u tome jest mali problem”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....