Turski autokrat sada je jedina nada Merkel

Njemačka kancelarka Angela Merkel nije u zavidnom položaju ako joj je turski predsjednik Recep Tyyip Erdoğan ostao glavna nada, ako ne i jedina, za rješenje izbjegličke krize koja joj svakim danom ugrožava i visoko povjerenje njemačkih građana koju je uživala godinama. Njezin posjet Turskoj u nedjelju se vidi kao prilika da u četiri oka s turskim predsjednikom postigne dogovor koji je EU pripremio, ali nema snage nametnuti. Njemačka nevladina udruga Europska inicijativa za stabilnost (ESI), koja već godinama prati i politiku EU prema Turskoj i pitanja vezana za izbjeglice i viznu liberalizaciju, zagovara izravni dogovor Njemačke i Turske o rješenju izbjegličke krize jer se na razini EU teže može doći do dogovora. ESI je u nedavnoj analizi poručio kako poboljšanje uvjeta za izbjeglice u turskim kampovima neće utjecati na njihove odluke da krenu prema EU.

Njemačka zbrinjava najveći broj izbjeglica koji dolaze u EU, a ogromna većina njih upravo želi ići u tu državu. To se neće uskoro promijeniti. Turska zbrinjava najveći broj izbjeglica u svijetu, a ni to se neće brzo promijeniti. Iz Turske i preko nje dolazi najveći broj izbjeglica u EU. Zato je dogovor Turske i Njemačke neophodan jer bez toga i neće biti rješenja. Koliko god neke države EU budu ojačale nadzor granica, na moru ili na kopnu, izbjeglice će pronaći put. Stručnjaci za migracije već upozoravaju da je u zapadnu Europu već stiglo više desetaka tisuća izbjeglica putem takozvane arktičke rute preko Rusije do sjevera Norveške.

Iako se val neće moći u potpunosti zaustaviti, Njemačkoj i cijeloj EU je potrebno da se on hitno uspori i smanji kako bi se lakše moglo upravljati situacijom. To je hitno potrebno i kancelarki Merkel. Turska tu uslugu može učiniti, ali zašto bi ako nema interesa. Brza vizna liberalizacija, odblokiravanje pristupnih pregovora za članstvo u EU, uspostava slobodnih zona na teritoriju Sirije, samo su neka od konkretnih očekivanja Turske kojoj nije previše stalo do tri milijarde eura koliko EU nudi za zadržavanje izbjeglica u Turskoj. I tu se za EU u rješenju jednog problema otvara nova dilema. Upravo Merkel, koja sada priznaje da se bez Turske ne može riješiti izbjeglička kriza, predvodi skupinu europskih lidera koji misle da Turskoj nije mjesto u EU, ni sada niti ubuduće. Erdoğan sada zna da EU treba njega više nego on EU, pa će to i iskoristiti.