IZ MAKSIMIRSKE ŠUME

ZG Kaiser bačen u jamu

Zeko je igrao kao Beckenbauer, ali ga klub nije tako tretirao
 Drago Sopta / Cropix

Prije tjedan dana u Allianz Areni u Münchenu, pred 69.000 gledatelja, od Bayerna se rastao “Kaiser Franz”, njegov zaštitni znak, simbol bavarskog i njemačkog nogometa. Na oproštajnoj utakmici igrao je Real Madrid, klub koji je, nakon Bayerna, Beckenbauer najviše volio i poštivao. Bila je to glamurozna večer, na kojoj su i Louis van Gaal i Jose Mourinho i sve Realove i Bayernove zvijezde bile u drugom planu. Ispred svih je stajao “Kaiser”, Franz Beckenbauer, čovjek koji je i kao nogometaš i kao trener bio svjetski prvak, nabolji igrač Europe, jednom riječju - zlatna kolajna njemačkog i svjetskog nogometa.

Nekoliko “sati” prije i Maksimir se rastao od svog “Kaisera”. Ovaj put, vjerojatno zauvijek! Velimir Zajec je u pet ujutro stigao iz Györa, gdje je “snimao” suparnika iz iduće etape za Ligu Uefe, a samo nekoliko sati kasnije njegova glava se već kotrljala niz maksimirske štenge. Za “Zeku” su tvrdili da je Dinamov “kaiser”, jer je nogomet igrao slično Beckenbaueru, jer je nekoliko vrlo značajnih datuma iz Dinamove povijesti vezano uz njegovo ime. Odlazio je nekoliko puta, uvijek na “izlaz za poslugu”, nikad na glavna vrata, kao Franz Beckenbauer. Umjesto oproštajne, spektakularne utakmice, dobit će “šaku” eura otpremnine, “zaključat” će svoju samotnjačku dušu na ranču u Draganiću, a Dinamo će “inkasirati” navijački bojkot, i protest probuđenog purgerskog duha, jer su još jednog našeg “kaisera” bacili u jamu...

Ako si već umišljamo da smo velika nogometna nacija, onda bismo morali imati i više poštovanja prema našim nogometnim veličinama. Ne kažem da na oproštajne utakmice treba zvati Real ili Manchester United, ali, kada pogledamo sudbinu Velimira Zajeca, sasvim je jasno zašto najveća hrvatska nogometna ikona Davor Šuker nije dobio svoj “testimonial match”. Umjesto o njegovom nogometu, koji je igrao u Dinamu, Sevilli, Realu i Arsenalu, Davor Šuker, jedan od naših “kaisera”, tema je “žutih časopisa”, on je davno prestao biti centarfor o čijim golovima se priča, on je za naše medije samo “dobra udavača” zbog slave i novca. U inozemstvu ga neusporedivo više cijene nego ovdje. Uostalom, kao i Velimira Zajeca, koji je pao nakon samo 76 dana. Što može nogometni trener učiniti za 76 dana? Sir Alex Ferguson ima problema i u svojoj 25. sezoni u Manchester Unitedu, jer, nogomet je jedna doista specijalna igra!

Nakon što je Velimir Zajec po tko zna koji put izbačen iz svog jedinog kluba, u Zagrebu se probudio bunt. Bune se svi! Zdravko Mamić je ljut jer se napada njegovog brata zbog navodnog i nikad dokazanog lažiranja. BBB-i su srditi stršljenovi, koji su ljuti na Mamićevu nedosljednost i grad je pun grafita protiv maksimirskog bossa, navijači sa sjevera traže njegov odstup. Počasni predsjednik Milan Bandić je marginaliziran i bježi od Maksimira kao vrag od tamjana, a sponzori su zatvorili slavinu, uz obrazloženje da ne žele plaćati “bahatost, sirovost i primitivizam” maksimirskog šefa.

U jednoj takvoj, za Dinamo uobičajeno sumornoj atmosferi, na smetlište bivših trenera odletio je Velimir Zajec, a uz stepenice se popeo Vahid Halilhodžić. Jedna nespretna i slabo upućena TV reporterka je kazala da je u Maksimir došao “najveći trener poslije Ćire Blaževića”. Svaka čast i Vahi i Ćiri, ali, ovdje je bilo i većih trenera. Na primjer, Branko Zebec, Zlatko Kranjčar, pa što god vi mislili o tome, i Osvaldo Ardiles, koji je na Old Traffordu igrao 0-0 s Manchester Unitedom u Ligi prvaka. Ne može se reći da Vahid Halilhodžić nije razgorio iskru talenta, koji već dugo tinja u Dinamovoj svlačionici, jer, “starog mačka”, koji je za kruh zarađivao u Europi i Africi i koji na prste jedne ruke može nabrojiti utakmice koje je izgubio, tog iskusnog trenera ne može prevariti ni impresionirati latinski talent ili balkanski smisao za sportsku “prijevaru”, što je inače drugo ime za nadarenost. Već u Györu, u četvrtak navečer je potvrdio da, “uzjahavši divljeg konja”, dugo namjerava ostati u sedlu. On nije došao s kuknjavom, već s jasnim ciljem - ili će Dinamo ući u Ligu prvaka, ili njega neće biti. Došao je u znoju lica svoga odraditi 900.000 eura i Dinamo napokon zna u što je uložio novac. Ono što su plaćali za Moralesa, Calella, Carlosa, Sancheza i još neke, bilo je najobičnije kockanje.

Osim toga, Vahid Halilhodžić ima i sreće! Dobio je Antu Rukavinu, koji tri godine kasni s dolaskom u Dinamo, jer, da je u Maksimir došo na vrijeme, danas bi igrao u Premiershipu ili u najmanju ruku u Bundesligi. I to ne kao epizodist, već u naslovnoj ulozi. Talent i golgeterski njuh mu nitko ne može oduzeti, a podatak da su mu tek 24 godine govori da će još barem sedam godina igrati ozbiljan nogomet. Ono u Panathinaikosu je bilo mučenje, životarenje u sjeni skupih i ne baš tako dobrih legionara...

No, vratimo se našim “obračunima” s “kaiserima”. Može li jednom ta ružna hrvatska navika izblijediti, ne mora baš svaka priča, bilo sportska, politička ili kulturna biti “krvavi sabor križevački”. Ako već imamo svoje “kraljeve”, ponašajmo se prema njima kao Nijemci prema Franzu Beckenbaueru, Nizozemci prema Johanu Cruyffu ili Englezi prema Bobby Charltonu. No, sve dok će iz leđa naših veličina viriti “drška hrđavog noža”, bit ćemo samo jedna beznačajna nacija s podcijenjenog europskog juga, o kojemu ozbiljan nogometni svijet govori uglavnom s prezirom...

Uefa obrće milijarde, a štedi na 200 kuna

Jednom mi je Mladen Vedriš, tada još duboko u nogometu, ali i politici, rekao:

- Inspektori Međunarodnog monetarnog fonda, izaslanici raznih investitora do u detalje znaju meni u svakom boljem zagrebačkom restoranu!

Reklo bi se - rakovi i školjke, to su naše boljke! Uopće ne sumnjam da je Zagreb meta raznoraznih međunarodnih prevaranata s “licencom” i urednim akreditacijama, što govori i slučaj inspektora Uefe, koji je došao u Rusanovu istražiti priče o namještanju utakmica i “zaboravio” platiti taxi. A taksist ga je satima čekao da bi specijalni istražitelj jedne ugledne međunarodne nogometne institucije hladno zbrisao kroz “vrata za poslugu”. Toliko o serioznosti i “gospoštini” istražitelja istine.

Ne znam do kakvih je saznanja došao inkvizitor iz Nyona! Čvrstih dokaza zasad nema i jedini čvrsti dokaz je da je zagrebački taksist ostao bez svoje dnevnice. Dužna mu je institucija koja obrće milijarde eura, a špara na 200 kuna.

Nakon pet sati kopanja po hrvatskom nogometnom smeću, gospon inspektor vjerojatno je negdje i ručao. Morao bih provjeriti je li i ručak, kao i taksi prijevoz, bio na - thank you!

Sportsko čudo Maca Maradona

Prošlog tjedna je najpoznatija hrvatska nogometašica Maca Maradona proslavila na Jelenovcu 50. rođendan! I još igra. Ona je doista sportski fenomen i uopće ne sumnjam da će trajati kao i najdugovječniji svjetski nogometaš Stanley Mathews, koji je igrao do 53. godine. Maca će vjerojatno trajati i dulje.

Iza nje je neobična karijera, i to u sportu netipičnom za žene! Lijepo je žene vidjeti na tenisu, plivanju, s užitkom gledamo Blanku Vlašić i njezin pokušaj da skoči svjetski rekord, koji bi trajao idućih 50 godina, ali - brutalno je gledati ženski rukomet ili nogomet, gdje je previše gladijatorskog i nakon svakog starta zatvaram oči. Ipak, Maca Maradona traje, ona je postala zagrebački sportski simbol, poput Ive Majoli, pobjednice Roland Garrosa. Od nogometa nije naročito profitirala, u ženskom nogometu nema novca ni za poštene kopačke.

Nadam se da će Maca Maradona trajati kao i Stanley Mathews, jer ni u 50. godini nije izgubila entuzijazam. Uostalom, život je posvetila nogometu, sve ostalo su sporedne stvari...

Ćiro spreman za bijeg iz Kine

Izvucite me odavde”, zavapio je prije nekoliko dana Ćiro Blažević. Iako je Šangaj vjerojatno grad kojemu je teško odoljeti, u Kini nema nogometne euforije, bez koje Ćiro ne može egzistirati. U gradu, koji ima dvostruko više stanovnika nego Hrvatska, stadion za 35.000 gledatelja obično je poluprazan.

Ćiru Blaževića je posebno kosnula vijest o smrti Jakova Šalova, vlasnika hotela “Vila Tina” na Bukovcu, gdje je najpopularniji hrvatski trener kratio vrijeme, no, zbog klupskih obveza ne može doći na sprovod. U tim godinama smrt svakog bliskog prijatelja teško pada...

Kada je čuo da je kandidat za izbornika Azerbajdžana, što je i jučer potvrđeno, Ćiro se oduševio, jer, želi što prije pobjeći od kineske nogometne nezainteresiranosti.

Novac više nije presudan, Ćiro se želi što prije vratiti kući. Uz prkosnu opasku:

- Poručite Branku Ivankoviću da još nisam “gotov”, još se igra...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 21:38