Žive li političari na nekom sretnijem planetu?

Prošlog tjedna živote je u dva dana izgubilo devet ljudi, što bi potreslo i veću državu koja nema problem demografskog pada. No, službene izjave koje su uslijedile zvučale su kao da ljudi koji ih daju, sve sami visoki političari, nisu zapravo svjesni što govore, ni o čemu. Kao da su ovaj čas sletjeli s nekog sretnijeg planeta, na kojem ljudi ne gube živote u besmislenim požarima i smaknućima ljudi usred bijelog dana, pa ih je ta situacija sasvim zatekla.

Iz rukava su izvukli otrcane fraze na tom nekom svom “jeziku”, stali pred televizijske kamere i mikrofone i besramno ih izgovorili. Tako je ministar unutarnjih poslova, nakon požara u Andraševcu, izjavio: “Nadležne službe donijet će odgovarajuće zaključke”. Ista je osoba u o događaju u Splitu dala još impresivniju izjavu:

“Naravno da je događaj izazvao strah i sigurno je dio tog raspoloženja prisutan i nadalje. Međutim, ponavljam, imam potpuno povjerenje i u stručnost, profesionalnost i efikasnost hrvatske policije.” Ni premijer (također s drugog planeta) u posjeti Splitu nakon trostrukog ubojstva nije zaostao u fraziranju: “Ne smije biti anarhije u hrvatskom društvu. Nitko ne može uzimati pravdu u svoje ruke i raditi nešto izvan zakona. To ne dolazi u obzir.” Još se gorim jezikom pismeno očitovala i ministrica demografije, pa je o prijedlogu pojačane inspekcije u domovima odgovorila:

“Prijedlog o kojem govorite došao je za vrijeme rasprave vezane uz tehničke izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi, u sklopu kojih je trebalo iz svih važećih zakona, pa tako i Zakona o socijalnoj skrbi, ukloniti odredbe vezane uz Ured državne uprave, koji su se ukidali, a radi usklađivanja sa Zakonom o sustavu državne uprave.” Šteta što prijevod ovog teksta na hrvatski još nije objavljen.

Naravno bi se moglo citirati razne dužnosnike unedogled, i ne samo ovim povodom. Uključujući i predsjednicu, koja je još bolji primjer i promotor praznog govora, ili gradonačelnika Zagreba, koji je u tome šampion.

Istina, ovi su citati istrgnuti iz konteksta. Ali nema tog konteksta koji ih može opravdati. Domaćem stanovništvu na planetu na koji su ova stvorenja sletjela, njihove govorancije zvuče čudno, drveno, ne samo birokratski prazno, pa dakle besmisleno - nego nekako nehumano. Baš kao da ih izgovaraju slabo programirani robotoidi. Stanovnicima ove male zemlje izgovorene fraze zvuče kao da su se ti posjetitelji trudili, baš svojski pazili da ne kažu - ništa!

I bili su u pravu. Ovi govornici barataju posebnom vještinom za koju još nije utvrđeno je li stečena rođenjem ili je naučena. Glavna karakteristika te vještine je da govornik ne kaže ništa; to je, naime, temeljna misao vodilja svih državnih dužnosnika. Ako ništa ne kažeš, ne možeš ni pogriješiti. A ako ne pogriješiš, ne može te nitko prozvati niti se ikome možeš zamjeriti. Nikome od tih robotiziranih stvorenja nije palo na pamet da su fraze koje uporno izgovaraju, a koje ništa ne znače, u najmanju ruku uvredljive. Nijedno od njih nije promislilo što će reći, ni kako, ni kome. Tko su ti ljudi? Odakle im pravo da izgovaraju besmislice? Što takav govor znači?

Prema svemu sudeći, radi se o nesporazumu. Moguće je da ti državni dužnosnici ne poznaju značenje svoga posla. Takav dužnosnik djeluje u službi javnog interesa. Naglasak je na služiti, no ipak se dužnosnici javnosti obraćaju s visine. Uvjereni su da im visok položaj dozvoljava da govore i besmislice i gluposti jer svaka je riječ iz usta moćnika zlata vrijedna. Pa kad se nađu u situaciji da nešto moraju reći, ali ne znaju točno ni što ni kako, sipaju banalnosti kojim autoritet daje dužnosti koju trenutačno obavljaju.

Takav njihov govor, u pravilu arogantan, može se protumačiti jedino tako da podcjenjuju građane kojih ih biraju i plaćaju i kojima, jednom na vlasti - više niti služe niti im ne odgovaraju. I tako vrijeđaju i podcjenjuju njihovu inteligenciju jer to mogu činiti nekažnjeno. Sigurni su da im se takvo ponašanje neće osvetiti idućih četiri ili pet godina do sljedećih izbora, što je, na žalost, uglavnom točno.

No, i mediji u tome snose svoj dio krivnje. Zašto beskonačno objavljivati izjave koje ništa ne govore, kao: u istragu ovog slučaja uključit će se sve ustanove, i županijska tijela i nadležno ministarstvo, da vidimo treba li taj sustav kontrola činiti redovitijim i češćim; u tijeku je očevid, nakon toga ćemo znati više o uzrocima požara; krim-policija poduzela je određene radnje - da spomenemo samo neke.

Nema nikakvog razloga trošiti vrijeme gledatelja na beznačajnosti zbog kojih se dužnosnici, bez obzira kojim povodom, slikaju u medijima. Da im daju manje prostora za ekshibicionizam, možda bi shvatili da postaju previše iritantni? Pitanje je, doduše, imaju li robotoidi kapaciteta da to shvate. Jer izjava “Sutra ćemo vidjeti kako dalje”, kako je rekao jedan od njih, ni po ničemu se ne razlikuje od one čuvene “Sutra je novi dan!” Scarlett O’Hara u filmu “Prohujalo s vihorom”.