‘Vlast možemo izgubiti, ali obraz ne’, više ne važi

Afera ministrice kulture Andree Zlatar Violić nije se mogla dogoditi u nezgodnijem trenutku za Kukuriku Vladu. Parlamentarni izbori, prema najavama, mogli bi se održati za nešto više od šest mjeseci. I zato najmanje što sada treba vladajućoj ekipi još je jedan ministar koji mora otići. Ne zato što će to biti deveti ministar koji je u nešto više od tri godine napustio Banske dvore, već zbog onoga što se stavlja na teret HNS-ovoj ministrici - muljanje novcem poreznih obveznika, koje je ustanovila Državna revizija.

Nalaz revizije poznat je još od prošle godine. Krajem listopada mediji su objavili da su revizori u Ministarstvu kulture ustanovili nepravilnosti jer je službenim karticama podizan i trošen novac, bez knjiženja. Već tada se prozvana Zlatar Violić branila pred novinarima:

“Tu se ne radi ni o kakvom bankomatu. Nema nikakvih razloga da zaposlenici, naročito ne Ministarstva, budu optuženi za takvu stvar. Ne znam odakle vam takav argument. Sav novac je u potpunosti evidentiran. Došlo je do kašnjenja, ali sav novac je evidentiran i apsolutno nema nikakvih dugova”, rekla je ministrica 30. listopada. I na tome je sve stalo. Nisu tada niti stranačka šefica Vesna Pusić, niti šef Vlade Zoran Milanović tražili od ministrice da objasni o čemu je riječ. Da je pitaju je li istina ono što tvrde državni revizori.

Prolazili su mjeseci.

Konkretno, gotovo pet mjeseci, dok jedan HDZ-ov zastupnik nije o svemu progovorio prošli tjedan sa saborske govornice. Vladajući su se odmah našli u čuđenju i nevjerici. Pa kako je to moguće, ne verujemo, zar baš ministrica kulture, moramo vidjeti o čemu se radi, tražit ćemo objašnjenje... Možda je pogriješilo računovodstvo, uznemirili su se u Vladi, u HNS-u, uznemirio se premijer Zoran Milanović...

- Ono što piše u medijima je neobično, ne mogu vjerovati da je to istina. Očekujem da se u roku od tjedan dana to pitanje riješi i da dobijem jasne odgovore o tome što se dogodilo - poručio je premijer. Pa kako i ne bi. Jer zna se da je ljestvica koju je postavio, kada je riječ o moralu u politici, vrlo visoko. I ne može se samo tako provući, zar ne? Pogotovo ne s aferama koje impliciraju da ova vlast, osim nesposobnosti, ima još nešto zajedničko s onom bivšom, HDZ-ovom. I da je doista tako Zoran Milanović ne bi trebao imati previše razloga za zabrinutost.

No, na žalost po njega i njegovu Vladu - stvarnost ga demantira.

Istina, nije ministrica kulture jedina koja nije uspjela preskočiti visoko podignutu ljestvicu, ali je istina i da ta ljestvica nije za sve uvijek bila na istoj visini. Odavno je Zoran Milanović pogazio onu svoju da će oni biti ne samo druga, već i drukčija vlast. A u početku se sve činilo gotovo idilično. Dobili smo Vladu čiji članovi nisu vukli korupcijske repove, Vladu koja se bez zadrške mogla hvaliti da nije poput HDZ-ove, čiji je dugogodišnji predsjednik i premijer završio iza rešetaka, a remetinečki je pritvor postao privremeni smještaj mnogim njegovim ministrima…

Već nakon dva mjeseca mandata uspješno je riješena prva afera i Milanović je zaustavio imenovanje osuđenog HNS-ovca Srećka Ferenčaka u Nadzorni odbor JANAF-a. A kad je nakon samo pola godine mandata Mirela Holy morala otići iz Vlade jer je od šefa HŽ-a tražila da od otkaza zaštiti suprugu svog stranačkog kolege, činilo se da smo zaista dobili drukčiju vlast.

- Žao mi je, ali postavili smo određene standarde ponašanja kojih ćemo se držati. To je bilo jasno i prije, a sad je podignuta ljestvica - tumačio je tada Milanović zašto Holy više ne može biti dio Vlade.

I koliko god je tada bilo nekih koji su mislili da je tadašnja ministrica zaštite okoliša platila preveliku cijenu, a spekuliralo se i da u pozadini njezine iznuđene ostavke nisu nedopuštene intrevencije za stranačke prijatelje, već neki investicijski projekti koje je kočila sa stajališta zaštite okoliša, Milanovićeva odluka bila je dobra. Bila je dobar zalog za budućnost. Putokaz da njegova Vlada neće tolerirati takvo ponašanje u svojim redovima. Definitivno za svaku pohvalu.

Odnosno bilo bi, da već na “prvom zavoju” Zoran Milanović nije pokazao kako “određeni standardi ponašnja” vrijede samo za neke pojedince. Jer ista ta državna revizija, čiji je nalaz stajao ministarske fotelje Andreu Zlatar Violić, nije bila važna Milanoviću kad se radilo o njegovoj stranačkoj kolegici, tadašnoj sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel. Državna revizija je još 2011. upozorila da županica ima 12 savjetnika, iako se ne zna što točno rade, da je na ručkove i darove potrošila 800 tisuća kuna, da je bez propisanih postupaka javne nabave potrošeno 16 milijuna kuna. Ali nikakvo objašnjenje tada Milanović nije tražio od SDP-ove županice. A kamoli sankcioniranje.

Upravo suprotno, na lokalnim izborima dvije godine kasnije Lovrić Merzel opet je bila kandidatkinja SDP-a za županicu. I bila je županica sve dok joj prošle godine na vrata nisu zakucali istražitelji USKOK-a i odveli je u pritvor, nakon čega je bila prisiljena na ostavku. Stao je Milanović i u obranu tadašnjeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe koji se našao pod optužbom za političku korupciju, odnosno kupovanje vijećnika.

- Vjerujem Sabi, osobito kada vidim tko ga optužuje. Mi ćemo u konačnici morati poštivati ono što bude odlučio sud. To je neobičan postupak, on tvrdi da nije kriv i ja mu u ovom trenutku vjerujem. Međutim, sud je na kraju taj koji će i mene natjerati da zauzmem definitivan stav - govorio je Milanović.

A nakon što je protiv Sabe podiguta optužnica, SDP je ipak odlučio podržati njegovu kandidaturu za gradonačelnika. Famozna ljestvica bila je, pak, potpuno spuštena za, primjerice, ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu, iako ga je Povjerenstvo za sukob intresa kaznilo zbog nepoštovanja zakona odnosno neprenošenja upravljanja vlastite tvrtke na drugu osobu. Uz sve to, otkriveno je i da Jakovinina tvrtka duguje državi.

Za ministra zdravlja Sinišu Vargu, pak, ljestvice kao da nema. Službenim automobilom vozio se na skijanje, udruzi koju je osnivao dao je proračunski novac, na uređenje sobe za sastanke u HZZO-u potrošio je 1,2 milijuna kuna dok zdravstvo grca u dugovima, mimo natječaja je dodijelio posao osiguranja hrvatskih bolnica... No, Varga i dalje uživa premijerovu podršku. Isto kao što je Andro Vlahušić, pravomoćno osuđen za zloporabu položaja i ovlasti, uz podršku SDP-a potvrdio svoj gradonačelnički mandat. A prije samo dvije godine slušali smo drukčiju “pjesmu”.

- Andro Vlahušić je moj prijatelj, ali ne možemo podržavati one koje istražuje USKOK - objašnjavao je Milanović Glavnom odboru SDP-a, uoči lokalnih izbora 2013. godine, zašto stranka ne može biti uz Vlahušića. U međuvremenu se nešto i promijenilo, optužnica je prerasla u pravomoćnu presudu za zlouporabu položaja i ovlasti. A promijenio se i Milanovićev stav - odlučio je podržati Vlahušića. Čak štoviše, dubrovačkom SDP-u, koji se tome protivio, zaprijetio je da će ih raspustiti ne promjene li stav. Sve samo kako bi se danas mogao hvaliti Vlahušićevom pobjedom nad HDZ-om u Dubrovniku. Jer u SDP-u, čini se, već neko vrijeme ne vrijedi ona Račanova “vlast možemo izgubiti, ali obraz nikada”.