Iz prve ruke

Isprobali smo novi trend pauze na poslu: U početku je bilo bolno, ali onda se dogodio veliki preokret

Svaki korak bio je mala borba, a sjedenje i ustajanje iz stolice postali su prava avantura. Ipak, naše novinarke nisu odustale

Piše:

Ida Tomašković/Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 13. veljača 2025. 11:46

Boris Kovačev/Cropix

Bilo je lijepo, zimsko jutro, a zrake zubatog sunca provlačile su se kroz rupice na roletama. One su me vjerojatno i probudile prije alarma, ali nije mi smetalo. Dapače, u tom prizoru sam uživala nekoliko minuta, sve dok se nisam krenula ustati. U tom trenutku sam osjetila jaku bol u donjem (lumbalnom) dijelu leđa. Taj osjećaj mi je itekako poznat jer se javi s vremena na vrijeme ako previše stojim, sjedim ili spavam u nepovoljnom položaju. Naime, prije nekoliko godina sam operirala kralježnicu zbog hernije diska i time se mnogo toga promijenilo. Ne smijem dizati teške predmete, trebam izbjegavati vježbe s previše trzaja i doskakivanja, ne smijem se udebljati, a ni dugotrajno sjedenje nije melem za moju kralježnicu. I kako to obično biva, dogodilo se upravo suprotno. Ulijenila sam se što se tiče vježbanja, tu i tamo dignem nešto što ne bih smjela te imam takav posao koji zahtijeva duboku koncentraciju i naravno – sjedenje po osam sati. Sve me to stavilo u statistiku WHO-a koja kaže da je 31 posto ljudi na svijetu nedovoljno aktivno.

Mjeseci su prolazili i takav način života ostavio je posljedice po moju kralježnicu, držanje, ali i raspoloženje jer se zbog bolova ne uspijem kvalitetno naspavati. Osim leđa su me počele boljeti i zdjelične kosti te sam pod hitno trebala nešto promijeniti. U točno to vrijeme, prije par tjedana, naišla sam na novi trend pauze na poslu – izvođenje čučnjeva svakih dva sata sjedenja. Korisno, ali i zabavno, pomislila sam i čvrsto ga odlučila isprobati, ujedno zato što mnoga istraživanja pokazuju da dugotrajno sjedenje ima štetne posljedice po zdravlje poput bolesti srca i krvnih žila, problema s kilažom, slabljenja mišića i cirkulacije, da spomenemo samo neke.

Odlučila sam napraviti izazov u uredu i pitala sam hoće li mi se tko pridružiti – moji kolege nisu baš bili oduševljeni idejom, osim Tene koja je nakon kratkog razmišljanja ipak pristala. „Hajmo, može, bit će zabavno“.

Prvi dan: Početak izazova

Bila sam uzbuđena, ali i pomalo skeptična. Tena i ja smo odlučno krenule s prvim serijama čučnjeva, prateći vrijeme kako bismo pauze provodile u pokretu, a ne sjedeći. Prvi set prošao je relativno lako, no, kako je dan odmicao, noge su postajale sve teže, a mišići su se polako počeli buditi iz svoje uspavane faze. Navečer me dočekao muskulfiber – očekivan, ali ipak neugodan. Popila sam magnezij i nadala se boljem jutru.

Drugi dan: Borba s bolovima

Jutro je započelo s bolnim podsjetnikom na jučerašnje vježbanje. Svaki korak bio je mala borba, a sjedenje i ustajanje iz stolice postali su prava avantura. Unatoč tome, odlučila sam ne odustati. Tena i ja smo uz bolne grimase nastavile s pauzama za čučnjeve, iako je svaki pokret bio izazov. Tijekom dana primijetila sam da mi se tijelo polako prilagođava – iako s naporom, čučnjevi su išli nešto lakše. No, večer je donijela novi val muskulfibera. Posegnula sam za magnezijem i odlučila ranije otići na spavanje.

Treći dan: Prekretnica

Treći dan sam još uvijek imala muskulfiber, unatoč magneziju koji sam popila večer prije, te se baš nisam radovala novim uredskim pauzama. Kad je došlo vrijeme za čučnjeve, jedva sam izvela prvih nekoliko komada. No, već je kod četvrtog čučnja bilo lakše i osjetila sam navalu energije kakvu prije nisam. Taman dok smo Tena i ja izvodile deseti čučanj, pogledala sam je s upitnikom iznad glave i odmah je znala što mislim – idemo dalje! Napravile smo još deset komada i pobjednički si dale petaka.

Shvatile smo da čučnjevi nisu jedina stvar na koju trebamo obratiti pažnju. Počele smo primjećivati i koliko loše sjedimo tijekom rada – pogrbljena ramena, zgrčeni vrat, križa pod stalnim opterećenjem. Uz to, sve smo više osjećale naprezanje očiju zbog dugotrajnog gledanja u ekrane. Zato smo odlučile napraviti još jednu promjenu – paziti na pravilno držanje i odmor za oči. S vremenom je sve to postalo navika, a bolovi u leđima i zamor očiju, zbog kojih smo uopće krenule s ovim izazovom, postajali su sve rjeđi.

Naočale i leće koje se prilagođavaju profesiji

Iako na prvu možda ne povezujemo te dvije stvari, i naš vid može biti uzrok našeg nepravilnog držanja na uredskim poslovima. Naše oči svakodnevno prolaze kroz naporan „trening izdržljivosti“. Dugotrajno gledanje u ekrane uzrokuje umor i nelagodu, a mnogi nesvjesno zauzimaju neprirodne položaje kako bi poboljšali vid.

ZEISS Office naočalne leće zato su optimizirane za rad na računalu, osiguravajući široko vidno polje i ugodniji vizualni doživljaj. Prilagođene su specifičnim potrebama različitih profesija – od arhitekata do novinara – jer se, ovisno o našem poslu, razlikuju i potrebe naših očiju.

Osim uredske upotrebe, ZEISS naočalne leće korisne su i za svakodnevne aktivnosti poput čitanja, kuhanja ili sviranja instrumenata. Digital Inside® tehnologija omogućuje ugodno korištenje pametnih telefona i tableta, a opcionalni filter plave svjetlosti dodatno štiti oči od umora i poboljšava kvalitetu sna.

Ako sate provodite u uredu, često prebacujući fokus između papira, ekrana i kolega, i ZEISS uredske naočale mogu vam olakšati radni dan. One pružaju bistar vid na bliske i srednje udaljenosti, smanjuju naprezanje očiju i pomažu održati prirodan položaj tijela, čime smanjuju bolove u vratu i leđima.

Za optimalno održavanje našeg vida, u ZEISSU preporučuju pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta pogledajte u daljinu na 20 sekundi. A i mimo ove korisne vježbe, u ZEISS VISION CENTRU Zagreb možete pronaći stručni tim koji će vam, kroz analizu vida u osam koraka, pomoći odabrati idealno rješenje za vaš vid. Za analizu vida možete se naručiti online na stranici ZEISS VISION CENTRA ili doći u njihovu poslovnicu u centru Zagreba u Gundulićevoj 8, gdje ćete dobiti potpuno personaliziranu uslugu u sklopu inovativnog holističkog koncepta. A ne morate brinuti niti o parkingu jer je za klijente ZEISS VISION CENTRA on besplatan u Garaži Cvjetni.

Četvrti dan: Vježbe s osmijehom

U četvrtak sam se probudila s osjetno manje boli. Mišići su još uvijek bili zategnuti, ali osjećaj ukočenosti u donjem dijelu leđa se smanjio. Po dolasku u ured, Tena me dočekala s osmijehom i odmah smo se dogovorile – danas idemo još jače!

Pauze za čučnjeve postale su dio našeg rasporeda i sve smo ih lakše izvodile. Ono što me iznenadilo bila je činjenica da su neki kolege počeli pokazivati znatiželju. Iako su se prvih dana samo smijali našoj odlučnosti, sada su komentirali kako se i sami osjećaju ukočeno te možda ne bi bilo loše pridružiti nam se.

Peti dan: Neočekivana ekspanzija

Petak je donio pravo iznenađenje. Osim što su bolovi u leđima nestali, primijetila sam i da mi se energija tijekom dana znatno poboljšala. Inače bih popodne osjećala umor i teško bih se koncentrirala, no sada mi je fokus bio bolji. Muskulfiber je također gotovo potpuno nestao, a pokreti su mi bili lakši i prirodniji. Čak je i moj san bio kvalitetniji, što je bio dodatni bonus.

Tenino iskustvo: Proces pun smijeha

Rad u uredu znači puno sjedenja. I kad kažem puno, mislim stvarno previše. Nakon nekoliko sati za stolom leđa mi se ukoče, ramena se stisnu, a držanje mi se pretvori u nešto između kiflice i znaka upitnik. Sjedenje mi je definitivno najmrži dio posla.

Ali onda smo u uredu uveli čučnjeve. Svaka dva sata, ustanemo i napravimo njih 15. Na početku je bilo pomalo čudno. Osjećala sam se kao da me netko natjerao na sat tjelesnog u sred radnog dana. Ali s vremenom su čučnjevi postali baš dobra stvar.

I nije ostalo samo na čučnjevima. Već na prvom ‘treningu‘ kolegica i ja smo uvele i zagrijavanje, odnosno razgibavanje, tako da smo i prije čučnjeva aktivirale cijelo tijelo, što mi je bilo odlično osvježenje u sumornim uredskim danima. Jednom kad si na nogama, zapravo ti nije ništa problem napraviti, tako da smo u skoro svakom sessionu radile i više od planiranih 15 čučnjeva.

Prvo, leđa su mi zahvalna. Ne bole me ni približno koliko prije. Sjedenje mi više nije kazna jer se tijelo ipak malo razgiba tijekom dana. Drugo, držim se uspravnije. Prije bih stalno primijetila kako mi se ramena spuštaju naprijed i kako se polako pretvaram u kancelarijskog goblina, ali sada mi tijelo automatski traži bolji položaj.

A najzanimljivije je koliko ti tih par čučnjeva može razbistriti glavu i pokrenuti cirkulaciju u tijelu. Umjesto da se nakon nekoliko sati rada osjećam mentalno iscrpljeno, ovo malo kretanja mi stvarno pomogne da se osvježim. Kao mini reset. Plus, zabavno je i u procesu se moraš nasmijati, obično vlastitoj nespretnosti.

Inače radim jogu, i to mi je najbolja stvar ikad kad su u pitanju leđa, a i općenito. Jako sam zahvalna da sam pronašla tjelovježbu koja mi odgovara i koja mi nije naporna, ali je osnažujuća. Joga me razgiba, smiri i vrati mi osjećaj da mi tijelo radi kako treba. Ali čučnjevi su me iznenadili – nisam mislila da će tako jednostavna vježba imati tako dobar efekt. Nisu zamjena za jogu, naravno, ali su odličan dodatak. Snaga i fleksibilnost zajedno – savršen balans.

T. Šarčević

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i ZEISSa.

Vezane vijesti