Zanimljiv običaj

Juha koju vrijedi čekati cijeli dan jede se kad padne mrak, uz datulje i kolače od meda

Recepti diljem svijeta se razliku, no temeljna ideja je ista - topla tekućina, koja krijepi i koja na neki način veseli i ispunjava

Harira

 Shutterstock

Juha nikada nije bila obično jelo – ona je uvijek bila nešto više. Kada dođemo baki na ručak u nedjelju, gozba kreće nezaobilaznom juhom. Kada dođemo kući od nekud gdje smo bili na hladnoći, ništa nas ne ugrije toliko kao tanjur juhe. Juha uvijek budi neka lijepa, topla sjećanja i osjećaje, kao da kroz svaku njenu žlicu dobivamo malo ljubavi. Kada smo bolesni, uvijek bi nam netko donio krepku juhu.

Juhe su, prema svemu što do sada znaju povjesničari, stare koliko je staro i samo kuhanje. Kombiniranje različitih sastojaka u jedan veliki lonac, kako bi se stvorila hranjiva, zasitna i lako probavljiva hrana bila je idealan izbor za sjedilačke i putujuće kulture, bogate i siromašne, zdrave i bolesne. Recepti za juhe su se razvijali prema lokalnim namirnicama i ukusima, no ideja je uvijek bila ista – topla tekućina, koja krijepi i koja na neki način veseli i ispunjava.

Miso, Japan

image

Miso

Shutterstock

Premda vuče korijene iz Kine, Miso juha postala je jedan od kulinarskih simbola Japana. Pretpostavlja se da su ju u Japan donijeli budistički svećenici prije 1300 godina, a recept je ostao vrlo sličan. Miso juha se gotovo uvijek nalazi na stolovima Japanaca, počevši od prvog obroka u danu – doručka. Priprema se dolijevanjem vruće vode na miso pastu, koja se dobiva fermentacijom mahunarki i žitarica, najčešće soje i riže ili ječma. Postoje različite vrste misa, a svaka od njih čini okus tradicionalne juhe drugačijim. Mogu se dodati kockice tofua i alge, ali nije rijetkost da se u njoj pronađe i drugo povrće.

Ribollita, Italija

image

Ribollita

Shutterstock

Posjetiti Toskanu i ne kušati Ribollitu gotovo je nemoguće. Glavni sastojak ove seljačke juhe sa snažnim i opojnim okusom je kelj, koji se pronalazi u mnogim toskanskim jelima. Uz juhu, u kojoj se još nalazi drugo povrće i mahunarke, serviraju se ostaci starog toskanskog kruha. Premda je juha krenula kao jelo za seljake i zemljoradnike, postala je jedan od gastronomskih simbola kraja, a njene izvedenice mogu se pronaći i u vrhunskim restoranima kraja, s novim, moderniziranim interpretacijama.

Šaltibarščiai, Litva

image

Šaltibarščiai

/Shutterstock

Da juha ipak ne mora uvijek biti vruća da bi se smatrala krepkom, pokazuje i litvanski Šaltibarščiai, koji se servira hladan. Šaltibarščiai je jelo karakteristične roza boje, koja nastaje zbog glavnog sastojka – cikle. Drugi, nimalo manje bitan sastojak je kefir, u koji se dodaje izdašna količina ukiseljene cikle. Treba dodati i malo hrskavih krastavaca i kopra za aromu, a zaboraviti se ne smije niti tvrdo kuhano jaje.

Litvanska ružičasta juha jedno je od nacionalnih jela, a često se spominje i kao najkarakterističniji dio njihove gastronomije. U njenu čast se organiziraju festivali, a posjetitelji oblače rozu odjeću i roze perike, kako bi slavili svoju najdražu juhu. Festival ružičaste juhe u Vilniusu, glavnom gradu Litve, jedan je od najvećih festivala u zemlji.

Pho, Vijetnam

image

Pho

/Shutterstock

Vijetnamska kuhinja bogata je okusima i teksturama, što najbolje ilustrira jedno od njihovih najkarakterističnijih jela, juha Pho. Riječ je o tradicionalnom jelu s rezancima i mesnim temeljcem, a među radničkom klasom se popularizirala kao streetfood, prodavan na pokretnim štandovima s hranom poznatim kao "ganh".

Baza juhe, koja se kuha nekoliko sati, su luk, đumbir i drugi lokalni začini. Unutar juhe se kuhaju rezanci, koji se zatim poslužuju u zdjelicama. Posebnost phoa je u tome što se u njega mogu ubaciti razni drugi sastojci, kojima se može mijenjati okus juhe. Pho nije samo tradicionalno jelo, već je svojevrstan ritual za Vijetnamce, gesta koja doprinosi društvenosti stola, kojom se izražava dobrodošlica gostima.

Prava juha uz malo truda

image

Podravka krem juhe

Premda su sve juhe koje smo do sada naveli vrlo različite, ono što im je zajedničko je to da njihova priprema, bilo da se radilo o toploj ili hladnoj juhi, iziskuje mnogo vremena, kojeg s današnjim užurbanim životnim stilom jednostavno nemamo. No, ono što imamo je želja za tanjurom juhe. S minimalnim trudom, uz gotove Podravka tekuće krem juhe za par minuta možemo na tanjuru imati pravu juhu. Pripremljene su od prirodnih sastojaka s visokim udjelom povrća, a proizvode se od povrtnog pirea.

Gotove tekuće juhe dolaze u četiri varijante - krem juha od bundeve, krem juha od rajčice, krem juha od gljiva i krem povrtna juha. Dolaze u praktičnom pakiranju, a za pripremu ih je dovoljno ugrijati na štednjaku ili ubaciti u mikrovalnu pećnicu. Nadopunjavati se mogu s dodatnim sastojcima, poput komadića kruha kao toskanska ribollita, kako bi se njihov okus dodatno oplemenio.

Harira, Maroko

image

Harira

Shutterstock

Arapska kuhinja također ima niz ukusnih juha, a jedna od najukusnijih je Harira, marokanskog porijekla. Ova juha se tradicionalno se konzumira u mjesecu ramazanu, periodu u godini kada muslimani poste cijeli dan kao sredstvo razmišljanja i približavanja vjeri. Nakon zalaska sunca i cjelodnevnog posta, kada je ponovno dozvoljeno jesti, Harira se konzumira s datuljama i kolačima od meda.

Harira se priprema od janjetine, slanutka i rajčice, a rezultat je mirisna juha, začinjena šafranom, cimetom, đumbirom i muškatnim oraščićem. Poslužuje se topla, a tekstura joj je glatka, kao što i na arapskom jeziku sugerira njeno ime.

Tom Yum, Tajland

image

Tom Yum

Shutterstock

Začinjene juhe jedno su od dominantnih obilježja tajlandske kuhinje, a juha Tom Yum jedna je od najpoznatijih, a ime jedno od najlogičnijih – „Tom“ na tajlandskom znači kuhati, dok „Yum“ znači miješati.

Ova izrazito aromatična juha rezultat je kombinacije nekoliko biljaka i začina, među kojima je limunska trava, tajlandski galangal i listovi kaffir limete. Iz jednostavne baze za juhu proizašlo je nekoliko varijacija s različitim izvorima proteina, poput Tom Yum Kung (sa škampima), Tom Yum Gai (s piletinom) i Tom Yum Kha Mu (sa svinjetinom).

Caldo Verde, Portugal

image

Caldo Verde

Shutterstock

Temeljni recept za juhu Caldo Verde, koja se smatra i jednim od „sedam čuda portugalske gastronomije“, potječe iz regije Minho, koja slovi kao jedna od najhladnijih i najkišovitijih u zemlji. Stoga je i sasvim logično da iz ove regije potječe snažna juha koja se vruća servirala seljacima od 15. stoljeća kao osnova ne samo za obrok, već i za druga jela.

U pripremi za Caldo Verde koriste se tipične namirnice sa sjevera Portugala, poput raštike. Nadopunjuje se krumpirom, a nakon što je gotova, dodaje joj se chorizo, kao kontrast blagim okusima koji su prisutni od povrća. Tradicionalno se služi vruća u glinenim zdjelicama, uz kukuruzni kruh i dobro crno vino. Nekoliko zemalja koje je kolonizirao Portugal prilagodilo je recept svojim kuhinjama i lokalnim sastojcima, poput Brazila, gdje se u receptu umjesto choriza koristi druga vrsta kobasice.

Soupe à l’Oignon Gratinée, Francuska

image

Soupe à l‘Oignon Gratinée

Shutterstock

Sasvim je logično da francuska kuhinja, jedna od najelegantnijih na svijetu, ima i jednu od najprofinjenijih juha - Soupe à l’Oignon Gratinée, odnosno, juhu od luka. Premda su se juhe od luka konzumirale još u antici, prvi dokumentiran recept za klasičnu francusku juhu od luka potječe iz 17. stoljeća. Kako to već često biva s juhama, ovu juhu su najčešće konzumirali seljaci, a zbog pristupačne cijene luka juha je stekla popularnost i sada se poslužuje u svim vrstama restorana.

Tajna pripreme dobre francuske juhe od luka je prženje luka na maslacu dok ne potamni. Kad se umiješa u začinjeni temeljac, nastaje blago kremasta i baršunasta juha. Danas se Soupe à l’Oignon Gratinée poslužuje s kriškom kruha i najčešće prilično debelim slojem gratiniranog sira na vrhu.

Wonton, Kina

image

Wonton

/Shutterstock

Kineska kuhinja jedna je od najpoznatijih kada su u pitanje bogate i aromatične juhe. Kako smo naveli ranije, čak i japanski miso vuče svoje korijene iz Kine, koja miješa različito povrće s mesom kako bi stvorila lagane i aromatične juhe. Jedna od najpoznatijih juha u zemlji je juha Wonton, porijeklom iz regije Kanton. Temelj ove juhe je vrlo fino tijesto od brašna i jaja, zvano Wonton, koje se kuha u ljutoj juhi s povrćem i mesom.

Podrijetlo ove juhe seže u 17. stoljeće, za vrijeme dinastije Qing, u kojoj se ovo jelo služilo samo imućnijim obiteljima. No, s protokom vremena, Wonton se „spustio“ i među radničku klasu, gdje je stekao golemu popularnost. Izvedenice ove juhe se konzumiraju u cijeloj zemlji, a probila je i granice Kine, pa se može pronaći i u raznim oblicima diljem jugoistočne Azije.


Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 15:24