- Ovo nije revija odjeće, nego revija osobnosti – rekla je dizajnerica Đurđica Vorkapić na početku sinoćnjeg eventu u hotelu Esplanade na kojem je dm predstavio svoju novu kampanju #bašja. Kampanja je, među ostalim, utjelovljena upravo i modnom revijom Đurđicinog brenda Hippy Garden koja je odstupila od ustaljenih standarda u modnoj industriji, pa ju je nosilo deset modela koji su pokazali kako razlike, bilo fizičke, bilo one povezane s osobnosti, prestaju postojati kada ih prihvatimo.
- Svi modeli su sami birali odjeću koju će nositi na reviji. I sama sam puno naučila u procesu pripreme te shvatila koliko je Hippy Garden zapravo blizak širokom spektru karaktera – rekla je Vorkapić.
Reviju, tijekom koje se u očima publike mogao uočiti sjaj niza suza od ganutosti, su nosile Petra Mazić, Maja Dobranjković, Ana Samaržija, Josipa Rodić, Stana Ćibarić, Leandra Sow Lokas, Lila Jurić, Sofija Fah, Anja Ožanić te Danijela Vidas uz pratnju Ivana Lepeja.
Večer je zaokružena emotivnim koncertom kantautorice Lu Jakelić, koja u svojim pjesmama iskreno progovara o vlastitom životu, a poznati gosti i influenceri istaknuli su svoju autentičnost i ponosno proslavili ono što ih čini posebnima.
Ova je večer bila i povod da se dublje osvrnemo na priče o autentičnosti žena koje su bile ključne za stvaranje ovog događaja. Njihove ispovijesti, prepune iskrenosti, snage i inspiracije, pokazale su kako prihvaćanje sebe može biti put do unutarnjeg mira i uspjeha. Tri snažne i fascinantne žene – Ana Samaržija, Đurđica Vorkapić i Lu Jakelić – podijelile su s nama svoje osobne priče o izazovima, borbama i ljepoti života izvan okvira očekivanja.
Ana Samaržija, model na dm reviji: „Albinizam me čini jedinstvenom i posebnom. To je moja snaga, a ne slabost“
„Za mene ‘autentično‘ znači biti potpuno iskrena i dosljedna prema sebi, bez straha od toga kako će me drugi vidjeti ili procijeniti. To je put samoprihvaćanja, ljubavi prema sebi i hrabrosti da budem ono što jesam. Slaviti svoju jedinstvenost znači prihvatiti sve dijelove sebe, pa tako i albinizam. To je sposobnost živjeti u skladu sa svojim vrijednostima, strastima i uvjerenjima, bez potrebe da se prilagodim očekivanjima ili normama koje nameće vanjski svijet. Biti autentična znači ne skrivati svoje slabosti, već ih prihvatiti kao dio sebe, jer one čine moju priču jedinstvenom.
Najviše o prihvaćanju vlastite jedinstvenosti naučila sam u trenutku kada sam konačno prihvatila albinizam kao svoj blagoslov, a ne hendikep. Taj trenutak bio je istinska unutarnja transformacija. Tada je započelo predivno putovanje prema potpunom prihvaćanju sebe i ljubavi prema sebi. Shvatila sam da je moja jedinstvenost moja snaga, a ne nešto što treba skrivati. Upravo u tome leži ljepota života – u tome da ne moram biti poput drugih, nego da imam snagu biti svoja, drugačija i ponosna na to.
Kada je moja Facebook stranica Albinizam u srcu, a kasnije i istoimeni Instagram, počela okupljati ljude koji su imali potrebu za temom albinizma, bila sam dirnuta. Na početku nisam bila ni svjesna koliko je nešto takvo potrebno, no poruke podrške i zahvalnosti podsjetile su me na snagu zajedništva. Roditelji djece s albinizmom često su mi se javljali s pitanjima, i to mi je dalo potvrdu da je moj rad vrijedan. Svaka nova osoba koja mi se javila bila mi je znak da stvaram prostor podrške, razumijevanja i zajedništva. Osjećaj da netko, do tada nepoznat, cijeni moju priču i prepoznaje vrijednost mog iskustva neizmjerno me motivira.
Sudjelovanje na dm-ovoj reviji za mene je ogromna čast i radost. To je bio izazov, ali i prilika da dokažem sebi koliko daleko mogu stići. Osim profesionalnog ispunjenja, ovo iskustvo donijelo mi je i predivno prijateljstvo s Đurđicom iz Hippy Gardena. Ta prilika još jednom mi potvrđuje važnost vjerovanja u vlastite snove i ciljeve, bez obzira na prepreke. Svaki korak prema naprijed je korak prema onome tko zaista jesam. Zahvalna sam na svim iskustvima koja su me oblikovala i ljudima koji su dio mog puta.
Svojoj mlađoj ‘ja‘ bih poručila: Nemoj nikada sumnjati u svoju vrijednost. Albinizam te čini jedinstvenom i posebnom, i to je tvoja snaga, a ne slabost. Digni glavu i ponosno prihvati ono tko jesi, jer tvoje kvalitete i upornost vrijede više nego bilo koje tuđe mišljenje. Ne srami se biti drugačija – tvoja autentičnost je tvoj najveći dar, a slabovidnost nije ograničenje, već izazov koji te čini još jačom. Snaga nije u savršenstvu, već u tome da ideš naprijed usprkos svemu.
Najbliže sebi osjećam se kad zastanem i osjetim trenutak – bilo u planinarenju, biciklizmu ili meditaciji. Priroda me podsjeća koliko su izazovi vrijedni truda, a tišina vraća unutarnji mir. Vrijeme s voljenima i pomaganje drugima ispunjavaju me snagom i podsjećaju na ono što je zaista važno. Ljubav i zahvalnost danas su najvažniji – one nas vode kroz život, podsjećaju na ljepotu jednostavnosti i snagu zajedništva. Svatko od nas treba pronaći svoje trenutke koji nas povezuju s onim tko uistinu jesmo.“
Đurđica Vorkapić, dizajnerica: „Ova je revija oda autentičnosti i neispričanim pričama“
„Autentičnost za mene predstavlja duboko ukorijenjenu istinu o meni samoj, izraženu kroz moj rad, riječi i djela. To je stanje u kojem ne osjećam potrebu prilagođavati se tuđim očekivanjima jer ono što stvaram, živim i predstavljam dolazi iz moje suštine. U mom dizajnu i stvaranju, autentičnost je neraskidivo povezana s iskrenim odnosom prema materijalima, formama i porukama koje odašiljem. To je umjetnost biti svoja u svijetu koji nas često poziva na imitaciju.
Prvi put sam osjetila autentičnost kao dizajnerica na reviji Spirit of Lika. Bila sam na samim počecima svog stvaranja, a reakcije publike bile su iznimno snažne – oduševljenje, energija, pa čak i iznenađenje. Bio je to trenutak kada sam spojila tradicionalne elemente s visokom modom, čineći hrabar iskorak koji je, gledajući unatrag, bio ispred svog vremena i tadašnjeg načina razmišljanja o dizajnu. Njegovati taj osjećaj autentičnosti kroz godine značilo je uvijek vjerovati svojoj intuiciji i idejama, čak i kad su one izazivale norme. Svaka nova kolekcija bila je prilika da zaronim dublje u svoje korijene i da ih reinterpretiram na način koji nosi priču, emociju i poruku. Autentičnost nije samo ono što stvaram, već i način na koji živim – vjerna sebi, bez kompromisa.
Situacije u kojoj su me društvo, okolina ili životne okolnosti pokušale staviti u određeni kalup ili okvire koji mi ne odgovaraju su, nažalost, redovita pojava. Društvo često nastoji nametnuti određene okvire, bilo kroz neizrečena pravila, bilo kroz direktna očekivanja. Ako nisam jasno i glasno ukazala na to da je moj pogled na svijet jednako vrijedan, bilo je pokušaja da se on potisne ili zanemari. Međutim, nikada nisam pristala na kompromise koji bi me udaljili od moje suštine. Udovoljavanje tuđim očekivanjima za mene nije opcija jer to znači izgubiti vlastiti identitet. Moja sloboda dolazi iz čvrste vjere u ono što radim i tko sam. Kad god osjetim pritisak okoline, povučem se u tišinu vlastitog stvaralačkog procesa, gdje su svi ‘kalupi‘ nevažni, a jedino što ostaje jest autentičnost i iskrenost mog rada.
Moje klijentice su žene koje se ne boje pokazati svoj stav, svoje nesavršenosti i snagu. Najviše cijenim njihovu hrabrost – hrabrost da budu svoje, čak i kad to znači odstupati od društvenih normi. Fascinira me njihova sposobnost da balansiraju snagu i ranjivost, intuiciju i racionalnost, kaos i red. To su žene koje ne prate trendove, već ih kreiraju, koje jasno znaju što žele i ne traže dopuštenje da to ostvare. Inspirira me njihova neovisnost i strast kojom oblikuju vlastite živote – to su karakteristike koje se uvijek trudim utkati u svaki komad koji dizajniram.
Pri pripremanju revije, koja je bila dio predstavljanja nove dm-ove kampanje #bašja, moja nit vodilja bila je istaknuti osobnost i posebnost svake pojedine žene koja sudjeluje. Inspiraciju sam crpila iz ideje da odjeća može biti moćan izraz onoga što nosimo u sebi – priča, stavova i osjećaja koje možda nismo izgovorile riječima. Kroz svaku kreaciju željela sam omogućiti ženama da pronađu odraz sebe, odabirući upravo onu boju i oblik koji najbolje oslikavaju njihovu osobnost. Poruka revije bila je jasna: svaka žena je jedinstvena, a njena odjeća može postati produžetak njenog identiteta. Cilj mi je bio da gledatelji kroz te komade prepoznaju tko su te žene, da vide njihovu snagu, ljepotu i individualnost. Revija je tako postala mnogo više od modne prezentacije – bila je oda autentičnosti i neispričanim pričama.
Najbliže sebi osjećam se u trenucima stvaranja. Tada ulazim u svoj kreativni svemir – prostor koji je samo moj, gdje ne postoje ograničenja i gdje je sloboda potpuna. U tim trenucima sve oko mene postaje tiho, a jedino što postoji je ideja i proces njenog oblikovanja. To je vrijeme kada sam najiskrenija prema sebi jer svaki potez, svaka linija i svaki materijal reflektiraju moje emocije i viziju. Stvaranje je moj način izražavanja, moj bijeg i moja povezanost sa svijetom u isto vrijeme.“
Lu Jakelić, pjevačica: „Ponekad pomislim da sam ‘previše‘. No upravo taj eksces privlači ljude u moj svijet“
„Za mene, autentičnost znači kada na prvu, onako visceralno, osjećam svoju istinu, u kojem god obliku ona dolazi. U mom slučaju, to je umjetnost koja je provučena kroz životni stil, modni stil i pogled na svakodnevicu. Ako pratim taj osjećaj, većinski sam sretna i mirna. Autentičan mi je svatko tko je beskompromisno svoj, originalan, hrabar i drugačiji od mase.
Ne volim se previše opisivati tim terminom jer mi se pri tome prišulja neugoda, iako mi je drago da upravo taj kompliment dobivam za glazbu ili karakter. Više volim da to drugi zaključe ili odluče o meni. Ipak, što sam starija i ponekad se vratim nekoj svojoj pjesmi, čujem koliko je Lu prije par godina već pisala na svoj način i interpretirala svijet, ljubav ili ljude baš po “svojoj duši”. Pjesma Fragilna je moja prva objavljena u verziji uživo i nakon nje, upoznala sam svog producenta i donijela najbitniju odluku u osobnom razvoju tada - raditi albume i ispričati svoje priče.
Objavljivanje vlastitih pjesama znači i poklanjanje svoje suštine, intime. Zbog toga baš svaki put u procesu pisanja pomislim ‘Ovo sam previše ja, hoće li me publika razumjeti?’. Kao senzibilna žena u glazbi i industriji, često si pridjenem tu količinu – da sam previše. Zaboravljam da upravo taj eksces, ako i postoji, privlači ljude koji to razumiju u moj svijet. Upravo to kako ja razumijevam stvari u procesu pisanja ili muziciranja, drugima olakšava nešto njihovo. Tako se, poetski rečeno, svi zajedno vodimo doma. Doma gdje je mir. To ‘previše‘ je zapravo sloboda duha i treba se hrabriti.
Generalno mislim i vidim po svojoj koži da, kada si iole drugačiji od norme, neki dio okoline će te pokušati staviti u kutiju kako bi im bilo lakše. Neki to rade super pa pronalaze šarene kutije i priznaju da svijetliš i u mraku. Drugi pak vole pokazivati da nemaš svoj okvir i kalup, a kamoli da za tebe ima mjesta. Osobno mi je mnogo puta bilo teško jer svi želimo pripadati. Nastojiš se prilagoditi i u tome se gubi puno energije ako nije recipročno. Terapija na koju idem, rad na sebi i dobri prijatelji, a onda i moja glazba, iznova me uče - strpljen, spašen. Što sam više svoja, to sam mirnija i dubinski osjećam da ću naći svoje mjesto i vrijeme.
Nekad sam mislila da previše osjećam svijet i možda kompliciram u pjesmama, a upravo zbog tog mi neprestano na put dolazi ‘raja‘ i zahvaljuje na tome što kroz moje emocije lakše mogu doći do svojih. Svaki put kad možda poželim odustati, sjetim se tog i zahvalna sam, što je mnogo snažnije od sreće. Ljudi me osnažuju, a samu sebe sam osnažila u trenucima kad sam se prihvatila.
Najbliže sebi se osjećam kad zažmirim, pjevam i sviram. Kad mirno reagiram na nešto na što prije nisam. Kad šetam šumom i slušam glazbu. Ukratko – kad sam prisutna i kad čuvam svoje srce.“
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i dm-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....