Janko Popović Volarić

Poznati glumac otkrio nam je detalje drame iz prosinca: ‘U noći sam tumarao Gorskim kotarom, a onda je počeo kaos…‘

Ističe kako ga planinarskim pothvatima najviše privlače mir i tišina koji vladaju u šumama i na planinama

Janko Popović Volarić

 privatna arhiva

Posljednjih dana svi pričaju o epizodi HRT-ova serijala "Planine" u kojoj su protagonisti Janko Popović Volarić i njegov sin David. Naš poznati glumac u ovoj je emisiji progovorio o svojem odnosu s prirodom, koja mu s godinama postaje jedan od životnih prioriteta. Svojoj glumačkoj diplomi tako je nedavno, otkrio je, dodao i onu planinarsku.

- Kao dijete doživljavao sam odlaske u prirodu kao nešto samorazumljivo, više-manje je to za mene bio poligon za igranje u kojem bi nas odrasli ‘puštali s lanca‘. Do prije par godina sam pak uživao kada bih se slučajno zatekao u prirodi, ali sam bio skloniji gradskom životu. No danas imam baš unutarnju potrebu svako malo otići i uživati u toj ljepoti koja nas okružuje i koja nam je, srećom, toliko lako dostupna – govori nam glumac.

Ističe kako ga planinarskim pothvatima najviše privlače mir i tišina koji vladaju u šumama i na planinama.

image

Janko Popović Volarić

privatna arhiva

- U kombinaciji s fizičkim naporom vrlo brzo postanem mirniji sa samim sobom, svjesniji svega oko sebe i nekako bistriji. To je neprocjenjivo. Vrlo sličan osjećaj bude mi na pozornici ili pred kamerom, osjetim se koncentriranijim, življim u svakom smislu i ‘tu i sad‘. To su neki od razloga zašto toliko volim prirodu, a i svoju profesiju – priča.

Treba naći svoj ritam

U prirodu odlazi kad god je slobodan, a količina vremena obično ovisi o projektima na kojima radi. Nekada se penje više puta tjedno, a nekada ima i dulje pauze. Kaže kako planinama ne pristupa osvajački.

- Nisam neki izuzetno ambiciozni osvajač vrhova, samo dosta često odem na neku planinu ili samo šetnju. Ono što sam do sada naučio je da treba poštovati planinu, da skretanje sa staze nije dobra opcija i da uvijek treba naći svoj ritam, da na taj način najviše uživaš u planini i da tako možeš satima biti sastavni dio te prirode – govori Popović Volarić.

Nastavno na tvrdnju da skretanje sa staze nije baš najpametnija stvar za učiniti, pitamo ga je li osoba koja uvijek kreće s planom ili pak avanturist koji ide gdje ga staza odvede.

- Imao sam nekoliko avanturističkih pokušaja, ali nisam uvijek baš najbolje prošao. Zadnji takav je bio u prosincu prošle godine kada sam usred noći, magle i snijega tumarao po brdima Gorskog Kotara. Glavni problem je što sam ostao bez baterije na mobitelu, izgubio se, a planinarske markacije su ostale skrivene pod snijegom. Uglavnom, u jednom trenutku mi je prestalo biti svejedno, pokušavao sam se dokopati staze, i sve više se gubio. Navigacija na mobitelu se tada pokazala jednako važnom kao na primjer, boca vode koju uvijek nosim sa sobom. Nekako sam se dokopao staze, ali se dosta se čvrsto nadam da mi se takvo iskustvo neće ponoviti – govori.

Najbolja mreža je ona koju ne primjećuješ

U ovim neizvjesnim trenucima u šumi naš glumac nije brinuo o dostupnosti navigacije čak i na jednoj od najizazovnijih lokacija jer je imao A1 mrežu, koja je, prema najnovijem istraživanju nPerf-a, vodeći pružatelj internetskih usluga u Hrvatskoj za 2024. godinu, s najbržim internetom na tržištu i 5G pokrivenošću koja obuhvaća 98 posto Hrvatske. Njihov investicijski ciklus i dalje je usmjeren na širenje optičke mreže, modernizaciju infrastrukture i povezivanje novih korisnika, čime osiguravaju dugoročnu vrijednost za privatne i poslovne korisnike. A1 mreža pokazuje kako je kvaliteta komunikacije ključna čak i u najizoliranijim krajevima, čineći je nevidljivom, ali uvijek pouzdanom podrškom svakodnevnog života.

Doći na vrh planine je jedan od najboljih osjećaja. Ali ima nešto i u samome procesu, penjanju, priča glumac.

- Često na samom početku penjanja ni sam nisam siguran zašto se bez razloga mučim i čemu sve to, ali vrlo brzo mi postane potpuno jasno, počnem uživati, i tu je već veselje. A za kraj dolazi i nagrada. Vrh i pogled. I hrana iz ruksaka ili planinarskog doma koja gore ima najbolji okus – kaže.

Ističe kako je za njega svaka planina posebna na svoj način. Nema mjesta na koje se popeo, a da mu nije bilo lijepo i dobro.

image

Janko Popović Volarić

privatna arhiva

- Ali naravno da sam, s obzirom da sam Zagrepčanin, najčešće na Medvednici, Samoborskom i Žumberačkom gorju. Volim Učku, Ćićariju, Gorski Kotar, a veselim se malo bolje upoznati Velebit i Biokovo, koje sam tek krenuo otkrivati. U inozemstvu nisam puno planinario, ali jako dobro pamtim Visoke Tatre u Slovačkoj i Poljskoj, te brda po Škotskoj. Nestvarno lijepa mjesta – govori zaneseno.

Zagreb-Split, ali biciklom

Kaže kako planinarenje nije promijenilo njegov odnos prema glumi, ali je onaj prema samome sebi.

- Otkad planinarim, manje se grizem i nerviram, ukupno sam zadovoljniji i bolje se osjećam. Siguran sam da je to na neki način utjecalo na svaki segment mog života, pa vjerojatno i na glumu – kaže.

Osim planinarenja, njegova velika ljubav je i bicikl. Iako ga je u posljednje vrijeme malo zapostavio, do kraja života će pamtiti svoje velike biciklističke avanture. Na dva kotača je iz Zagreba putovao do Beograda i Splita.

image

Janko Popović Volarić

privatna arhiva

- Najzahtjevnija su mi bila dva odlaska iz Zagreba do Splita i jednom do Beograda. Naravno, na sve tri ture sam pogodio toplotne valove i nije bila baš neka sreća prelaziti Velebit na 37 stupnjeva. Ali danas kada se sjetim tih tura poželim opet proživjeti neko takvo putovanje i nadam se, ovaj put, izbjegavanju baš tog tjedna kada je teško preživjeti i u hladu. Tih nekoliko dana vožnje je takva neviđena sloboda… Predivan osjećaj - govori.

Svaka od tih ruta ima svoje priče.

- Bilo je stvarno krasnih poznanstava, ljudi uvijek dobro reagiraju na bicikliste. Većina ih ne kuži zašto bi to netko radio, dio ljudi kaže da su i sami razmišljali negdje jednom krenuti, ali uglavnom su svi stvarno naklonjeni. Posebno pamtim jedan mladi par sa djetetom iz Splita koji se u koroni doselio u Liku. Sami su izgradili drvenu kuću, napravili svoju farmu i počeli živjeti neki potpuno drugi život od onoga koji su imali samo koju godinu ranije. Ponekad maštam o tako nečemu. E da, i juha koju su mi izbezumljenom od vožnje ponudili se isto tako pamti. Onda je nezaboravna i domaća šljivovica od jednog dide na Plitvicama ali o tome bolje da ne idem u detalje. (smijeh) Puno je anegdota – kaže Popović Volarić.

image

Janko Popović Volarić

privatna arhiva

Na koncu nam otkriva i što je novo na glumačkom planu. Trenutno je, priča, u Dubrovniku, gdje radi s dragim mu redateljem Brankom Ivandom, kod kojega je imao svoja prva snimanja u karijeri.

- U Kazalištu Marina Držića radimo predstavu "Filantrop" Christophera Hamptona, a u ožujku me očekuje kino premijera i početak distribucije meni posebno važnog filma "Šlager" Nevija Marasovića, u kojemu sam koproducent, koscenarist i glumac.

Radi se o romantičnoj priči o dvoje filmskih redatelja koji se desetak godina nakon prekida ‘fatalne‘ veze, susreću u hotelu na Bledu i rade na scenariju temeljenom na njihovoj vezi. Kroz taj rad vode razgovore o toj ‘neprežaljenoj‘ vezi i o tome gdje ih je život odveo. Glumimo Lana Barić i ja, a Lana je na ovogodišnjoj Puli dobila Arenu za ovu ulogu, kao i braća Sinkauz za muziku u filmu. Nadam se da će dobro proći kod publike i da će joj se svidjeti – zaključio je glumac.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. siječanj 2025 08:54