Zima u uredu ove godine izgledala je kao scena iz medicinske drame: kolege s maramicama u rukama, glasovi promukli od upala grla, mailovi s obavijestima o još jednom bolovanju. Adenovirusi, prehlade, gripe – sve se to vrtjelo po našim hodnicima, a jedino što je bilo sigurno jest da će prije ili kasnije doći red na svakoga. Svi su se žalili na pad imuniteta, umor i neizbježne antibiotike. A ja? Ja sam, protiv svih očekivanja, prošla kroz cijelu sezonu bez ijednog dana temperature, bez začepljenog nosa, čak i bez one klasične zimske iscrpljenosti. Kolegice i kolege su se, sa svakom novom bolešću u uredu, pitali kako mi to uspijeva. Nisam postala superjunakinja preko noći, ali sam uvela nekoliko jednostavnih navika koje su, očito, napravile razliku.
Javni prijevoz zimi je kao pokretni laboratorij za razvoj virusa – zatvoren prostor, ljudi koji kišu i kašlju bez pokrivanja usta, i nedostatak svježeg zraka. Umjesto da se tiskam u tramvaju punom kišobranima, kaputima i bakterijama, ustrajala sam u svojoj navici da što češće vozim bicikl do posla. Malo svježeg zraka ujutro (ako se tako može nazvati zrak uz Branimirovu) te malo fizičke aktivnosti prije nego što sjednem za ekran – i odjednom se moj imunitet zahvalio.
Osjećala sam se svježije, energičnije, a osim što sam izbjegla gužve, primijetila sam i da me manje hvata onaj klasični zimski umor. Također, počinjala sam dan s nečim što mi je razbudilo tijelo i zbog toga mi je tijekom dana rijetko bilo hladno i gotovo nikada nisam ja bila ta koja pali uredsko grijanje.
Ipak, priznajem da sam nekad i fušala. Kako sam baš ove zime i kupila svoj prvi auto, za vrijeme kišnih dana sam si dozvoljavala da se razmazim i sama se dovezem do posla, ali sam tako i dalje izbjegavala zagušljive tramvaje.
Domaća hrana vs. uredski fast food
Prije bih obično svaki dan posegnula za nečim iz pekare ili naručila dostavu, opravdavajući se time da jednostavno nemam vremena kuhati. Sendviči iz dućana, peciva s raznim nadjevima i ona famozna uredska dostava nekog junk fooda u kasnim popodnevnim satima – sve su to bile moje klasične opcije. Ali ove zime odlučila sam uvesti malu promjenu.
Počela sam češće pripremati obroke kod kuće – ništa spektakularno, ali dovoljno da izbjegnem svakodnevnu dozu loših masti, rafiniranih ugljikohidrata i nepotrebnih aditiva.
Za doručak bih ponekad pojela neku voćku, ali s vremena na vrijeme i, primjerice, od kuće ponijela nekoliko šnita kruha i domaće kobasice ili kulenove seke. Nisam uvijek bila kao iz udžbenika zdrave prehrane, no trudila sam se u maksimalnoj mjeri zamijeniti industrijsku hranu i jesti što svježije stvari.
Po pitanju ručka i večere, jedan od najboljih prijatelja postale su mi juhe, koje prije nisam imala naviku pripremati, osim ponekad, iz vrećice. Ipak, shvatila sam da su i one domaće jednostavne za pripremu, pune vitamina i nevjerojatno hranjive. Bok uz njih su i domaća variva, koja oduvijek volim kuhati jer je dovoljno samo izrezati povrće i meso, začiniti i pustiti da se kuha, kao i salate, kojima su, ako mene pitate, najveći adut također brza priprema, kao i beskonačne mogućnosti za testiranje kako funkcioniraju različite namirnice u raznim kombinacijama. Čak sam isprobala i jednu viralnu retinol salatu s mrkvom, koja je ispala zaista fina. Preporuke!
U moje male, ali bitne promjene savršeno se uklopila i paleta O‘Plant proizvoda. Kada ujutro otvorim oči, prvo na što pomislim nije doručak, nego – kava. A ništa mi ne paše bolje u njoj od O‘Plant biljnog napitka. Blago je kremasto, savršeno se pjeni i daje onu nježnu, prirodnu aromu koja ne preuzima okus espressa, nego ga zaokružuje. Prava stvar za sve nas koji volimo dobar početak dana bez kompromisa.
O‘Plant muesli su mi pak često bili idealan izbor za doručak. Jednostavni su za konzumaciju, puni okusa i baš onako kako treba da daju energiju za jutarnji tempo. Ne sadrže šećer, nego su zaslađeni datuljama. Obično ih kombiniram s voćem i O‘Plant napitkom, a ponekad i ubacim malo orašastih plodova za dodatnu dozu zdravih masti. Brzo, hranjivo i bez imalo grižnje savjesti.
A kad stisne popodnevni umor ili uhvatim pauzu između obaveza, rješenje mi je uvijek bio O‘Plant voćno žitni snack. Lagano, ukusno i taman zasitno da ne posegnem za čokoladnim. Osim što je praktičan i dolazi u super kombinaciji okusa, svidjelo mi se što nema nepotrebnih dodataka – čista snaga biljnog i voćnog.
Sve u svemu, shvatila sam da mi je želudac zahvalan na promjeni, a i da više nemam onaj popodnevni pad energije koji je obično dolazio nakon masnog bureka.
Adio boli u leđima
Idemo dalje. Cijeli život sam živjela u uvjerenju da nisam sportski tip, dok prije nekoliko godina nisam isprobala jogu. Isprva mi se činilo kao nešto što će mi brzo dosaditi – sporo istezanje i meditacija? Nisam bila sigurna da je to moj stil. No, već nakon prvih nekoliko tjedana shvatila sam koliko mi zapravo ova vrsta vježbanja pomaže. Imala sam osjećaj kao da prvi puta u životu upoznajem svoje tijelo, učim njime vladati i shvaćam kako treba disati. S jogom mi se prvi put dogodilo da mi odlazak na neku fizičku aktivnost nije nešto što mi je tlaka, već ono čemu se najviše veselim u danu, tako da sam i ove zime sa zadovoljstvom nastavila minimalno dva puta tjedno ići na satove.
Zbog joge je nestala bol u mojim leđima čak i kad sjedim osam sati u danu, poboljšalo mi se držanje, a u procesu vježbanja sam naučila i tehnike smirivanja vlasititog uma i tijela te mi se na svakodnevnoj bazi lakše nositi sa stresom. A svi znamo da stres znači slabiji imunitet.
Ali da ne ispadne sve savršeno...
Naravno, ne živim kao svetica. Dapače. Vikendi su moja slaba točka, pa često završim vani do sitnih sati, a disciplina mi postaje strana riječ. Kad otkuca petak u pet, nerijetko kreće moj osobni festival u kojem je sve dopušteno. "Jedna cuga" obično je "još jedna", san nekad apsolutno ignoriram, a onda nakon izlaska posegnem za pizzom, burgerom ili svojim omiljenim junkom – prženim paniranim ribljim štapićima. Jer dobar provod se sigurno ne liječi zdjelom kvinoje. Dakako, fušam i preko tjedna – ako počnem jesti čokoladu, jasno je da ću ju pojesti cijelu, nekad imam dane u kojima se jednostavno odbijam odlijepiti od kauča i serije, a kavu pijem prije doručka i obavezno pratim cigaretom.
Zbog svega toga – ali i još milijun drugih stvari – pomalo mi je i suludo da ja pišem tekst o zdravlju. Brojni moji prijatelji vjerojatno će se dobro nasmijati naiđu li na ovaj članak. No, ipak, imunitet očito nije samo stvar prehrane i tjelovježbe – radi se o tome kako se općenito osjećamo. Stres, iscrpljenost, manjak sna – sve to može potkopati i najbolje prehrambene navike. Zato si ne zamjeram kad pokleknem junk foodu ili kad nakon napornog tjedna odspavam do podneva. Mislim da je najvažnije ugoditi si, ali i s vremena na vrijeme izaći iz te ugode te uložiti malo truda u poboljšanje svojeg lifestylea. Točno onoliko da nam to bude izazov, ali ne i tlaka.
Ako mene pitate, nije nužno biti veliki fitness guru ni nutricionist da biste preživjeli zimu bez prehlade i općenito bili zdravi. Samo nekoliko promjena u rutini može značiti ogromnu razliku. Bitno je dugoročno pronaći balans između uživanja i brige o sebi, jer zdravlje nije samo hrana i vježbanje – to je i osjećaj zadovoljstva u vlastitoj koži.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....