Alarmantan izvještaj pokazao da je samo 37 kompanija krivo za najveću katastrofu: ‘Nitko ih ne može zaustaviti‘

Više od polovice globalnih emisija stakleničkih plinova dolazi od samo 36 kompanija, otkrivaju novi podaci iz baze podataka Carbon Majors. Dok svijet traži rješenja za klimatsku krizu, istraživanja ukazuju na zabrinjavajući trend; unatoč klimatskim obvezama, vodeće energetske i industrijske tvrtke povećavaju emisije, a državne kompanije dominiraju među najvećim zagađivačima. Dogovorene klimatske obveze tako polako postaju samo slovo na papiru. Naime, deset godina nakon potpisivanja Pariškog sporazuma mnoge zemlje već odustaju od svojih klimatskih ciljeva, a proizvođači fosilnih goriva dodatno jačaju svoju poziciju na tržištu.

U opisanom istraživanju praćene su emisije 180 najvećih proizvođača fosilnih goriva i cementa od 1854. do 2023. Ova baza podataka već je korištena u pravnim postupcima protiv naftnih kompanija, a poslužila je i za oblikovanje klimatske regulative. Primjerice, američka savezna država Vermont postala je prva u SAD-u koja je zakonom prisilila naftne kompanije da plate štetu uzrokovanu klimatskim promjenama, oslanjajući se pritom upravo na otkrića iz baze podataka Carbon Majors.

Državne kompanije teško je tužiti

​U 2023. godini, posljednjoj za koju su i finalizirana ova detaljna istraživanja, emisije iz ugljena činile su 41 posto ukupnih emisija, nafta 32, plin 23, a cement 4 posto. Među 20 najvećih emitera, čak je 16 državnih kompanija, a prvih pet - Saudi Aramco, Coal India, CHN Energy, Nacionalna iranska naftna kompanija i Jinneng Group - čini gotovo jednu petinu ukupnih globalnih emisija ugljičnog dioksida.

Među najvećim zagađivačima su i privatne tvrtke ExxonMobil, Chevron, Shell, TotalEnergies i BP, koji su odgovorni za 5 posto globalnih emisija. Dok su protiv investicijskih kompanija pokrenuti brojni pravni postupci zbog njihova doprinosa klimatskim promjenama, analitičari ističu da je puno teže pokrenuti pravni postupak protiv državne energetske tvrtke. Za razliku od privatnih kompanija poput Shella ili ExxonMobila, protiv kojih se vode brojni pravni procesi, tužbe protiv državnih naftnih divova kao što su Saudi Aramco ili CHN Energy gotovo su nemoguće jer su pod izravnom kontrolom vlada.

- Za državne kompanije stvari su složenije - zapadne vlade ne mogu ih tužiti zbog emisija jer su pod izravnom kontrolom nacionalnih država - objasnio je za britanske medije Emmett Connaire, viši analitičar Carbon Majorsa.

Od 1854. godine do danas, više od trećine ugljičnog dioksida emitiranog od industrijske revolucije može se pripisati samo 26 entiteta. Među njima su državne proizvodnje ugljena u bivšem Sovjetskom Savezu i Kini, kao i kompanije poput Saudi Aramca, Chevrona i ExxonMobila.

Kineske kompanije i dalje najveći zagađivači

U ovome istraživanju prvi su put detaljno razdvojeni podaci o emisijama iz kineske i ruske industrije ugljena, što predstavlja značajan napredak u praćenju najvećih globalnih zagađivača. Naime, prijašnje verzije baze podataka agregirale su emisije na nacionalnoj razini za zemlje poput Kine, Rusije, Češke, Poljske, Ukrajine i Kazahstana, zbog čega nije bilo moguće točno utvrditi doprinos pojedinih kompanija. No, s novim podacima, emisije su sada precizno raspodijeljene prema najvećim kompanijama u sektoru ugljena, čime se osigurava bolja slika odgovornosti za klimatske promjene.

Iako je Kina tijekom 2023. doživjela snažan rast ulaganja u obnovljive izvore energije, njezine kompanije i dalje su vodeći globalni emiteri. Prema izvješću, osam najvećih kineskih kompanija odgovorno je za 17 posto svih emisija ugljičnog dioksida prošle godine, prije svega zbog nastavka širenja sektora ugljena, koji ostaje dominantan izvor emisija.

Posebno značajan iskorak napravljen je u praćenju kineske proizvodnje ugljena s obzirom na to da je Kina u 2023. proizvela 4,36 milijardi tona ugljena, što čini 50 posto globalne proizvodnje. Nova baza sada pokazuje da je 28 kineskih kompanija zajedno proizvelo 77 posto ukupnog kineskog ugljena prošle godine. Podaci pokazuju i da su čak 24 od 28 kineskih tvrtki u ovom sektoru u državnom vlasništvu, a samo četiri u privatnom. To dodatno potvrđuje da državne energetske kompanije imaju ključnu ulogu u globalnim emisijama, ali su istodobno i teže podložne regulaciji i pravnim postupcima zbog svoje političke zaštite.

Rusija je, pak, peti najveći proizvođač ugljena na svijetu, s ukupnom proizvodnjom od 480 milijuna tona u 2023. Time je činila približno šestinu ukupne globalne proizvodnje ugljena.

No, trend rasta emisija zabilježen je i u drugim dijelovima svijeta. Najveći skok zabilježen je u Australiji (11 posto), Aziji (6 posto) i Sjevernoj Americi (3 posto), a samo je Europa zabilježila pad od 4 posto. U bliskoistočnoj regiji emisije su rasle minimalno, manje od 1 posto.

Najnovije su analize pokazale da mnoge kompanije koje se prate u bazi Carbon Majors ne samo da su među najvećim globalnim zagađivačima nego su i među najžešćim protivnicima klimatskih regulacija. Prema istraživanju baze podataka LobbyMap, koja prati više od 500 kompanija i 250 industrijskih udruženja, upravo su energetski divovi među najaktivnijima u blokiranju ambicioznijih politika borbe protiv klimatskih promjena.

Velike kompanije prednjače i u opstrukciji regulacije

Iako i privatne energetske kompanije ulažu značajne resurse u lobiranje protiv klimatskih mjera, istraživanje pokazuje da su državne tvrtke još rigidnije u suprotstavljanju regulacijama. Među deset najvećih državnih zagađivača, nijedna kompanija nije ocijenjena bolje od prosjeka, a čak ih je pet svrstano u kategoriju aktera koji najviše opstruiraju regulaciju.

Državne kompanije također pokazuju nižu razinu transparentnosti i manjka aktivnog uključivanja u klimatske politike. Saudijski div Saudi Aramco, najveća naftna kompanija na svijetu, dobio je jednu od najnižih ocjena, što sugerira da aktivno lobira protiv klimatskih mjera.

No, ne treba se zavaravati i među deset privatnih kompanija s najvišim emisijama, za devet ih je procijenjeno da su aktivni protivnici klimatske regulacije. U društvu takvih su američki Chevron i ExxonMobil.

Ovi podaci jasno pokazuju da najveće globalne kompanije, bile privatne ili državne, i dalje aktivno rade na suzbijanju klimatskih politika unatoč jasnim dokazima o njihovoj odgovornosti za emisije i globalne klimatske promjene.