Boris Podobnik: ‘Što je manji udio žena u parlamentu neke zemlje, to je ona korumpiranija‘

Što je udio žena u parlamentu bliži 50 posto, europska zemlja je manje korumpirana, pokazala je, među ostalim, studija "Stalna korupcija i parlamentarno radno iskustvo u privatnom sektoru" autora Borisa Podobnika, Klausa Zimmermana i Luke Medvidovića nedavno objavljena u časopisu Journal of Evolutionary Economics.

Znanstvenici su u studiji, čiji je fokus na postojanosti korupcije u nekim demokratskim društvima, uz pomoć umjetne inteligencije analizirali profesionalnu pozadinu više od 3000 članova parlamenata zemalja Europskog gospodarskog prostora. Kada se gleda indeks percepcije korupcije (CPI), vidljivo je da najmanje korumpirane zemlje u Europi imaju najvišu zastupljenost žena u parlamentu. U Danskoj je tako u parlamentu 43,6 posto, u Finskoj 45,5 posto, a u Švedskoj 45 posto žena. S druge strane, u Hrvatskoj, koja je među najkorumpiranijim članicama EU, u Saboru je 25 posto žena. Još su gore Rumunjska, s 22,4 posto, i Bugarska, s 21, 3 posto dok je u najkorumpiranijoj europskoj zemlji Mađarskoj u parlamentu svega 15 posto žena.

- Nama je ideja vodilja bila da je idealno društvo ono u kojem struktura parlamenta oslikava pravo stanje društva. Dakle, kako je muškaraca i žena podjednako u svakoj zemlji, onda bi takvo stanje trebalo biti i u parlamentu. I pokazuje se uistinu da što je europska zemlja manje korumpirana, tada je i udio žena viši, dakle bliži 50 posto. Korupcija i standard su jako povezani, nema u Europi korumpirane zemlje koja je bogata. A što ste manje korumpirani i dakle bogatiji, jer ste i efikasniji i ne zapošljava se preko veze, već zapošljavate najbolje, a muškarci i žene su sigurno jednako sposobni - rekao nam je dr. Boris Podobnik, profesor na Sveučilištu u Rijeci i prodekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) te predsjednik udruge Glas poduzetnika (UGP).

Rezultati analize pokazuju i na jaku korelaciju između sastava parlamenta i korupcije pri čemu zemlje s višom korupcijom imaju manje parlamentaraca s iskustvom u privatnom sektoru.

- Puno je više ljudi zaposleno u privatnom nego u javnom sektoru pa udio ljudi koji su barem nekad radili u privatnom sektoru mora bi značajan. Posebno se u korumpiranim zemljama pokazuje da zastupnici koji nikad nisu bili u privatnom sektoru daleko više štite interese javnog sektora. Mi smo pokazali da, što je zemlja korumpiranija, to je veći postotak zastupnika koji nemaju ni godinu dana radnog staža u privatnom sektoru. Ako ste nekad radili u privatnom sektoru, svjesni ste rizika posla, lakšeg dobivanja otkaza, većeg stresa, a često se i više radi. Ako nikad niste bili u privatnom sektoru, lako pomislite da i nema razlike između ta dva sektora, što je efekt Marije Antoanete, ‘ako nema kruha, jedite kolače‘ – istaknuo je Podobnik.

Zanimljiv je nalaz istraživanja da je u korumpiranijim zemljama manji udio ljudi u zadrugama nego u bogatim i nekorumpiranim europskim zemljama.

- Mi smo u članku pokazali da, što je zemlja manje korumpirana, u prosjeku ima veći udio stanovnika u zadrugama, a sigurno to vrijedi i za klastere što nismo pokazali. A zadruge i klasteri nisu popularni u zemljama čiji su građani nepovjerljivi, posebno u sferi ekonomskog povezivanja jer misle da će ih netko prevariti. Kad govorimo o klasterima i zadrugama, kooperativnost je povezana s manjom korupcijom - rekao je Podobnik.

No, problem su društva u kojima korupcija nije skup izoliranih korumpiranih pojedinaca nego postoji sistemska korupcija.

- U takvim društvima je udar na jednog korumpiranog člana udar na sve korumpirane članove. Dakle, kao i u mafiji, i korumpirani pojedinci mogu kooperirati u sistemskoj korupciji. A da kooperiraju i korumpirani najbolje se vidi na slučaju zviždača kad zbog razotkrivanja jednog korumpiranog svi ostali korumpirani žele da se taj zviždač kazni kao opomena svakom sljedećem zviždaču što ga čeka ako zazviždi. ‘Pa ti zviždi, bit će ti zadnje‘, poručuju korumpirani zviždačima - zaključio je Boris Podobnik.