Iznenađujuće je što ljude i dalje iznenađuju politike Donalda Trumpa, poručuje Noah Harari, povjesničar, filozof i autor svjetski poznatih bestselera poput Sapiens: Kratka povijest čovječanstva, Homo Deus i 21 lekcija za 21. stoljeće
Naslovi novinskih članaka i dalje izražavaju šok i nevjericu kad god Trump napadne još jedan stup globalnog liberalnog poretka – bilo da podržava ruske pretenzije na ukrajinski teritorij, razmatra prisilnu aneksiju Grenlanda ili izaziva financijski kaos svojim carinskim najavama. A ipak, njegove su politike izuzetno dosljedne, a njegova vizija svijeta jasno definirana – stoga danas samo svjesno samozavaravanje može objasniti bilo kakvo iznenađenje, piše dalje Harari za Financial Times.
Pristaše liberalnog poretka vjeruju da sukobi nisu neizbježni jer suradnja može biti obostrano korisna. Ovo uvjerenje ima duboke filozofske korijene. Liberali tvrde da svi ljudi dijele neka zajednička iskustva i interese, što može biti temelj univerzalnih vrijednosti, globalnih institucija i međunarodnih zakona. Na primjer, svi ljudi zaziru od bolesti i imaju zajednički interes u sprječavanju širenja zaraznih bolesti. Stoga bi sve zemlje imale koristi od razmjene medicinskog znanja, globalnih napora u iskorjenjivanju epidemija te postojanja institucija poput Svjetske zdravstvene organizacije koje koordiniraju takve napore.
PROČITAJTE VIŠE Zašto je Trump okrenuo ploču oko carina
S druge strane, kako objašnjava Harari, u Trumpovoj viziji svijet je nulta igra (op.a "nulta igra" ili na engleskom zero-sum game označava situaciju u kojoj dobitak jednog aktera automatski znači gubitak drugog. Ukupna "dobit" ili "vrijednost" u sustavu ostaje konstantna – ono što jedna strana dobije, druga mora izgubiti) Kretanje ideja, robe i ljudi je samim time sumnjivo. U Trumpovu svijetu, međunarodni sporazumi, organizacije i zakoni ne mogu biti ništa drugo nego zavjera za slabljenje jednih i jačanje drugih – ili možda zavjera koja slabi sve države kako bi koristila jednoj zlokobnoj, kozmopolitskoj eliti.
Kako onda izgleda Trumpova poželjna alternativna vizija svijeta?
To je svijet-tvrđava – mozaik država koje su međusobno razdvojene visokim financijskim, vojnim, kulturnim i fizičkim zidovima. Taj svijet odustaje od potencijala obostrano korisne suradnje, ali Trump i njemu slični populisti tvrde da će zauzvrat donijeti veću stabilnost i mir, smatra Harari.
No Harari upozorava da iz te vizije izostaje ključna komponenta. Tisuće godina povijesti pokazuju da će svaka tvrđava prije ili kasnije poželjeti malo više sigurnosti, prosperiteta i teritorija – nauštrb svojih susjeda. U nedostatku univerzalnih vrijednosti, globalnih institucija i međunarodnih zakona, kako će tvrđave međusobno rješavati sporove?
Mir kroz predaju: logika jačega
Trumpovo rješenje, piše Harari, je jednostavno: da bi se izbjegli sukobi, slabi trebaju raditi ono što jaki zahtijevaju. Sukobi, prema tom stajalištu, nastaju samo kad slabi odbijaju prihvatiti stvarnost. Stoga je rat uvijek krivnja slabijih.
Kada je Trump optužio Ukrajinu za rusku invaziju, mnogi nisu mogli shvatiti kako može izreći tako apsurdnu tvrdnju. Neki su pretpostavili da je podlegao ruskoj propagandi. No postoji jednostavnije objašnjenje. U Trumpovom svijetu, pravda, moral i međunarodni zakoni su nevažni – jedino što se računa je moć. Budući da je Ukrajina slabija od Rusije, trebala je jednostavno kapitulirati. U toj viziji, mir znači predaju – a ako se Ukrajina odbila predati, onda je za rat sama kriva.
Ista logika, piše Harari za Financial Times, leži i iza Trumpova plana za aneksiju Grenlanda. Prema toj logici, ako slaba Danska odbije prepustiti Grenland daleko jačim Sjedinjenim Državama, a SAD zatim izvrši invaziju i silom preuzme otok, odgovornost za nasilje i krvoproliće snosit će – Danska.
Tri ključna problema Trumpovog svijeta
Postoje tri očita problema s idejom da suparničke tvrđave mogu izbjeći sukobe, napominje Harari.
Prvo, ta ideja raskrinkava lažno obećanje da će se u svijetu tvrđava svi osjećati manje ugroženo i da će se svaka zemlja moći mirno posvetiti razvoju vlastitih tradicija i gospodarstva. U stvarnosti, slabije tvrđave brzo bi se našle pod prijetnjom jačih susjeda, koji bi se iz nacionalnih tvrđava pretvorili u šireće imperije.
Trump, ističe Harari, nije krio svoje imperijalne težnje. Dok gradi zidove kako bi zaštitio teritorij i resurse SAD-a, istovremeno pohlepno gleda na teritorije i resurse drugih zemalja – uključujući i dugogodišnje saveznike. Danska je jasan primjer. Tijekom desetljeća bila je jedan od najpouzdanijih američkih partnera. Nakon napada 11. rujna, Danska je s velikim entuzijazmom ispunila svoje NATO obveze. U Afganistanu je poginulo 44 danskih vojnika – veća smrtnost po glavi stanovnika nego u SAD-u. Trump nije rekao ni „hvala“. Umjesto toga, očekivao je da Danska kapitulira pred njegovim imperijalnim ambicijama. On očito ne traži saveznike, već – vazale.
PROČITAJTE VIŠE Pada li dolar s trona?
Drugi problem, piše Harari, jest to što si nijedna tvrđava ne može priuštiti slabost. Sve bi bile pod golemim pritiskom da se vojno ojačaju. Resursi bi se preusmjerili iz gospodarstva i socijalnih programa u obranu. Nastale utrke u naoružanju smanjile bi opću prosperitetnost, a nitko se ne bi osjećao sigurnije.
Treći je problem u tome što Trumpova vizija očekuje da se slabi podrede jačima – ali ne nudi jasan kriterij za određivanje tko je zapravo jači. Što ako zemlje pogrešno procijene, kao što se u povijesti često događalo?
Primjerice, 1965. godine SAD je bio uvjeren da je znatno jači od Sjevernog Vijetnama i da će, uz dovoljno pritiska, prisiliti Hanoi na predaju. No Sjeverni Vijetnam nije priznavao američku nadmoć, ustrajao je unatoč ogromnim gubicima – i pobijedio. Kako su SAD mogle unaprijed znati da zapravo drže slabije karte?
Slično je bilo i 1914. kada su i Njemačka i Rusija bile uvjerene da će rat završiti do Božića. Pogriješile su. Rat je potrajao znatno duže, donio brojne nepredvidive preokrete, a do 1917. carska Rusija se urušila u revoluciji. No ni Njemačka nije slavila pobjedu, jer se SAD neočekivano uključio u rat. Dakle, tko je tada trebao „prihvatiti stvarnost“ i povući se?
Trumpova vizija nije ništa novo
U današnjem trgovinskom ratu između Kine i SAD-a, tko bi trebao biti taj koji će „pametno“ kapitulirati? Ako vam se ovo pitanje čini apsurdnim, možda zato što ne dijelite temeljne pretpostavke Trumpove vizije, napominje Harari. Ako smatrate da bi države trebale surađivati kako bi osigurale zajednički prosperitet, vi već odbacujete njegov pogled na svijet, dodaje.
Kako ističe Harari, Trumpova vizija nije nova. Bila je dominantna tisućama godina prije nastanka liberalnog svjetskog poretka. Ta formula je već bezbroj puta isprobana – i znamo kamo vodi: u beskrajne cikluse osvajanja i ratova.
Još gore, u 21. stoljeću suparničke tvrđave ne suočavaju se samo s tradicionalnim prijetnjama rata, već i s novim izazovima: klimatskim promjenama i razvojem superinteligentne umjetne inteligencije. Bez čvrste međunarodne suradnje, nema načina da se ti globalni problemi riješe. Budući da Trump nema rješenja ni za jedno od ta pitanja, njegova strategija je jednostavno – negirati njihovo postojanje.
PROČITAJTE VIŠE Želi li Trump uvesti porez na starost i invalidnost?
Zabrinutost za budućnost liberalnog svjetskog poretka porasla je nakon što je Trump 2016. prvi put izabran za predsjednika SAD-a. Nakon desetljeća nesigurnosti, danas imamo jasnu sliku post-liberalnog svjetskog nereda. Vizija svijeta kao suradničke mreže zamijenjena je vizijom svijeta kao mozaika tvrđava. Zidovi se podižu, mostovi povlače. Ako se taj trend nastavi, kratkoročne posljedice bit će trgovinski ratovi, utrke u naoružanju i imperijalna ekspanzija. Dugoročne posljedice – globalni rat, ekološki kolaps i nekontrolirana umjetna inteligencija.
Možemo osjećati tugu i bijes zbog ovih zbivanja i boriti se protiv njih, ali više nema opravdanja za iznenađenje. A oni koji žele braniti Trumpovu viziju, zaključuje Harari, trebali bi odgovoriti na jedno ključno pitanje: kako će suparničke nacionalne tvrđave mirno rješavati svoje gospodarske i teritorijalne sporove, ako ne postoje univerzalne vrijednosti ni obvezujući međunarodni zakoni?
Komentari
0