'Država treba privatizirati društva u kojima nema utjecaja na donošenje poslovnih odluka'

Kada je od Martine Dalić preuzimao vruću fotelju ministra gospodarstva, Darko Horvat vjerojatno nije ni slutio da će ona biti baš toliko užarena. Osim problema Agrokora, Horvata su, naime, dočekali i “požari” u Uljaniku, 3. maju, Petrokemiji i Đuri Đakoviću, i sve to dok radi na mjerama za poticanje poduzetništva i privlačenje ulagača. Ili, kako sam kaže, vozi na dva paralelna kolosijeka.

Kako se u toj vožnji snalazi i što očekuje u budućnosti, Horvat otkriva u intervjuu za Nedjeljni Jutarnji. U razgovoru smo se dotaknuli i njegove želje da u Hrvatsku privuče ulaganja iz automobilske industrije, a razgovarali smo i o predstojećim izborima i njihovu utjecaju na HDZ. Razgovor smo vodili nakon što su mu iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) ovog tjedna stigle kritike stanja u hrvatskom gospodarstvu.

Iz HUP-a stižu kritike. Reforme se, kažu, ne provode, a strah ih je i sljedeće godine i ustupaka koje bi Vlada mogla napraviti na njihovu štetu. Ukratko, Vlada je dobila dvojku. Kakav je vaš odgovor?

- Velika je razlika između HUP Skora i prezentacije koju je prije nekoliko dana na tradicionalnom novogodišnjem druženju predstavio ekonomski analitičar Velimir Šonje, koji na stvari gleda možda malo drugačije od HUP-ova članstva. Unatoč tome, i on je u svojoj prezentaciji najbolje ocijenio stabilnost javnih financija. Ministar Zdravko Marić uspješno je zauzdao rashodovnu stranu državnog proračuna, čemu su pridonijeli i mnogi drugi resori, te sam siguran da ćemo i treću godinu zaredom producirati proračunski suficit. Ta činjenica vrlo jasno pokazuje namjeru Vlade da u maniri odgovornog poduzetnika troši onoliko koliko prihoduje. Da se tako razmišljalo posljednjih 15-ak godina, danas bismo sigurno živjeli drugačije. Teško mi je ipak prihvatiti lošu ocjenu koju je Šonje dao u segmentu demografske obnove. Točno je da se velik broj ljudi iselio iz Hrvatske, većinom radi boljih uvjeta rada i većih plaća, no postoje i oni koji se u Hrvatsku vraćaju, o čemu se govori premalo. Primjerice, podaci njemačkog ministarstva unutarnjih poslova za 2016. i 2017. godinu pokazuju da je u Njemačku došlo oko 102.000 Hrvata, no da ih se istodobno u Hrvatsku vratilo 49.600. Ponavljam, to su samo podaci za Njemačku i siguran sam da bi ocjena bila puno bolja da su i te brojke ušle u istraživanje.

No, nama u srpnju sljedeće godine slijedi i potpuno otvaranje austrijskog tržišta rada. Neće li i to biti novi udar na hrvatsko tržište rada?

- Legalne ekonomske migracije kakve postoje, ne samo u Međimurju iz kojeg dolazim nego i u cijeloj Hrvatskoj, nisu nikakva novost jer se one događaju već desetljećima. Da će se liberalizacija austrijskog tržišta rada jednako tako osjetiti u cijeloj Hrvatskoj, a ne samo na sjeveru zemlje, to je sigurno, ali ne bih rekao baš u takvim brojkama. Na nama je samo da nastavimo putem koji smo si zacrtali i omogućimo nove investicije kojima ćemo u Hrvatskoj stvoriti onakva radna mjesta zbog kakvih naši ljudi odlaze u inozemstvo.

Poduzetnici se u sljedećoj, izbornoj godini ipak najviše boje populizma...

- U potpunosti prihvaćam ocjenu predsjednice HUP-a Gordane Deranje, čije sam izlaganje pomno slušao, da se učinilo puno, ali ne i dovoljno ili barem ne dovoljno brzo. No, s njihove strane ipak očekujem još konstruktivnije kritike, ali i konkretne prijedloge o tome kako u Hrvatskoj poboljšati poduzetničku klimu. Ni ja kao ministar gospodarstva nikada neću biti potpuno zadovoljan učinjenim jer ćemo uvijek pronalaziti načine da uvjete poslovanja učinimo još boljim. Pri tome su nam važni kontinuirani dijalog i suradnja, ne samo s poslodavcima nego i s predstavnicima nekih drugih sektora, ali kroz jedan partnerski odnos. Primjerice, ako smo učiteljima dali nešto više nego što se možda očekivalo, onda je naše pravo da sada od njih tražimo više i u smislu rezultata naših učenika, koji moraju biti bolji.

I sami često govorite o investicijama. Iako po ukupnom iznosu investicija ne stojimo loše, i dalje nam kronično nedostaju greenfield ulaganja. Imate li kakav plan za njihovo privlačenje?

- Dobro ste to detektirali, jer često imamo priliku čitati kako neke investicije zaobilaze Hrvatsku ili odlaze u zemlje našega okruženja. No, pritom se ne govori o tome kakve su to investicije, kakva radna mjesta i kakve plaće. Prošlo je vrijeme u kojem je svaka investicija bila dobrodošla na prostor Hrvatske. Sada ciljano tražimo i želimo privući one koje će donositi veću dodanu vrijednost, temeljiti svoj razvoj na proizvodnji i orijentirati se prema izvozu. Tome prilagođavamo i naš zakonodavni okvir, za koji bez zadrške tvrdim da je jedan od najkonkurentnijih u regiji, a to sve više prepoznaju i strani ulagači. Investicija FACC-a u Jakovlju dobar je primjer toga i pokazuje put kojim želimo ići dalje. Podsjetit ću vas da smo ove godine porasli na Globalnoj ljestvici konkurentnosti, kao i na ljestvici Doing Business, a pomak smo ostvarili i kad je riječ o indeksu DESI. Nijedna Vlada dosad nije imala takve rezultate - da istodobno imamo rast proizvodnje, investicija i izvoza, kao i plaća i mirovina. Uvijek se, naravno, može bolje, no naši podaci nam pokazuju da smo u posljednje dvije godine ostvarili više ulaganja na temelju Zakona o poticanju ulaganja nego u prijašnjih pet. I u sljedećoj godini namjeravamo povećati strana ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, ne zanemarujući pritom ni domaće investicije. Cilj nam je nastaviti podizati konkurentnost poslovanja u Hrvatskoj i nastaviti s digitalizacijom. Uz to, želimo još efikasnije koristiti novac iz fondova EU s posebnim naglaskom na inovacije, istraživanje i razvoj.

Ipak, nikako da privučemo automobilsku industriju. Kakve su nam, recimo, šanse da privučemo Volkswagen?

- Onog trenutka kad smo saznali da ulaganje Volkswagena u Tursku više nije sigurno, krenuli smo u ofenzivu sa željom i namjerom da pokušamo dovesti jednu takvu investiciju na prostor Hrvatske. Prošlo je vrijeme kad se o ulaganjima razmišljalo kao da ona dolaze sama od sebe. Mi prema potencijalnim stranim investitorima zauzimamo proaktivan stav tako da idemo direktno prema njima te im prezentiramo poticajni okvir za ulaganje kakav smo stvorili ovdje u Hrvatskoj. Dok god postoji barem mala naznaka da bi se nešto takvo moglo i ostvariti, mi ćemo se za to i boriti. No, ne stajemo na tome. Govorio sam o tome kako je i Hyundai zainteresiran za Hrvatsku. Oni su došli i investirali u Rimac Automobile. Isto sam rekao i za Kiju, ali i Porsche. Ipak, ne krijemo namjeru da želimo jednu ozbiljnu greenfield investiciju automobilske industrije u Hrvatskoj.

Priča s Volkswagenom još nije gotova?

- Kao ministar gospodarstva nastavit ću raditi sve što je u mojoj moći da dođemo u priliku menadžmentu Volkswagena predstaviti sve prednosti koje bi im donijelo ulaganje u Hrvatskoj. Smatram da se od mene kao resornog ministra to i očekuje bez obzira na ishod i odluku Uprave Volkswagena.

Što bi nam, osim automobilske industrije, moglo pomoći da se odmaknemo od turizma, koji već čini 20 posto hrvatskoga BDP-a, što je najviše u EU?

- Svojem kolegi Gariju Cappelliju ne mogu zamjeriti na dobro obavljenom poslu u turizmu, koji i ove godine pokazuje rekordne brojke, ali mi želimo da se Hrvatska sve više prezentira i kao poželjna investicijska destinacija. Mi u svojem resoru činimo ono što možemo. Bio sam spomenuo Zakon o poticanju ulaganja. Dakle, u protekle dvije i pol godine sve investicije koje su se dogodile bile su 50 posto usmjerene na proizvodnju i prerađivačku industriju, a tek se otprilike 15 posto odnosilo na turizam.

Ove smo godine napravili i veliki iskorak u segmentu promocije strukovnih zanimanja. Iz Europskog socijalnog fonda osigurali smo 200 milijuna kuna za stipendiranje mladih hrvatskih majstora. Dakle, iznos stipendija udvostručili smo s dosadašnjih 9000 na 18.000 kuna godišnje, a 300 posto smo povećali iznos naknade poduzetniku za davanja djetetu i njegovu mentoru. Tako namjeravamo osigurati i znatno veću povezanost obrazovnog sustava i gospodarstva.

Kako namjeravate riješiti probleme s kojima se suočava Đuro Đaković?

- Ovu je Vladu dočekalo nekoliko velikih problema. Počelo je s Agrokorom, nastavilo se s Petrokemijom, Uljanikom i 3. majem, a u ovom se trenutku aktivno bavimo Đurom Đakovićem. Sve su to poduzeća koja se nisu uspjela kvalitetno restrukturirati i prilagoditi tržišnoj utakmici. Agrokor, danas Fortenova, u ovom je trenutku na dobrom putu ozdravljenja. Petrokemija će 2019. završiti s pozitivnim rezultatom, a istodobno polako rehabilitiramo 3. maj i tražimo rješenje za Uljanik. U središtu pozornosti sada je Đuro Đaković, u čijoj su grupaciji ostala dva trgovačka društva. To su Industrijska rješenja, koja već godinama posluju s gubitkom, i Specijalna vozila koja u vojnom proizvodnom asortimanu posluju profitabilno, a u proizvodnji specijalnih vagona također godinama bilježe gubitke. Takav model poslovanja je neodrživ. Raditi, a ne zaraditi, nije filozofija tržišnog poslovanja i važno je da to razumijemo svi - od države i poreznih obveznika pa sve do menadžmenta tvrtke i njezinih radnika. Sada je opterećenje Đure Đakovića na ime dugova, neisplaćenih plaća i dobavljača takvo da ga ta tvrtka sama neće moći financirati. Zbog toga smo na pragu još jedne odluke u sklopu koje moramo pokrenuti restrukturiranje Đure Đakovića te ga pozicionirati na tržištu tako da poslove ugovara s profitom i ispunjava svoje obveze.

Kakva je budućnost Uljanika?

- Posljednjih nekoliko godina Uprava i menadžment Uljanika nisu gospodarili onako kako je trebalo. Tamo su se događale stvari zbog kojih smo sada u situaciji da se njime sada bave DORH i policija umjesto da radnici imaju posla.

U ovom smo trenutku pri završetku izrade poslovnog plana, koji izrađuje stečajni upravitelj. Kada bude dovršen i Vlada ga prihvati, bit će predstavljen hrvatskoj javnosti. Međutim, smatram da Uljanik sljedećih nekoliko godina neće moći funkcionirati kao nekad. Dakle, perspektiva postoji, ali u daleko manjem opsegu. Naravno, pojavi li se potencijalni kupac ili strateški partner, spremni smo s njim sjesti za stol i razgovarati o mogućnostima i načinima ulaska u Uljanik.

Kakva je budućnost privatizacijskog procesa u Hrvatskoj?

- Moje je mišljenje da bi država trebala privatizirati sva trgovačka društva koja nisu od posebnog interesa. Infrastruktura u određenom dijelu mora ostati u državnom vlasništvu, no u onim trgovačkim društvima u kojima država ima manjinske udjele ili nema utjecaja na donošenje poslovnih odluka, trebalo bi u potpunosti dovršiti proces privatizacije i pronaći kvalitetan menadžment, koji nam, barem za sada, u Hrvatskoj nedostaje.

Kako ocjenjujete ovu godinu u svojem resoru i kakvi su planovi Ministarstva gospodarstva za sljedeću godinu?

- Mogu reći da sam, uzimajući u obzir sve okolnosti, vrlo zadovoljan ovogodišnjim rezultatima. Kad bih morao slikovito prikazati kako nam je izgledala 2019., rekao bih da smo cijelo vrijeme bili prisiljeni voziti na dva paralelna kolosijeka - u jednom smo se bavili gašenjem požara u hrvatskom gospodarstvu, a u drugom smo osmišljavali poticajne mjere i pomagali hrvatskim poduzetnicima u stvaranju pretpostavki za daljnji rast i razvoj. Od početka smo naše ciljeve saželi u ‘četiri i’ - investicije, inovacije, industrijska proizvodnja i izvoz. Pozitivne rezultate imamo u sva četiri segmenta, uz stabilan gospodarski rast.

U ovoj smo godini najavili i realizirali mogućnost da se poslovanje u Hrvatskoj pokrene u samo jednom koraku i u samo nekoliko dana, i to putem digitalnog servisa Start, kojim smo uspješno umrežili osam različitih institucija. Ova će aplikacija u 2020. godini doživjeti i određeni iskorak, a dogodit će se i Stop, preko kojeg će se, na isti način kao u Startu, omogućiti zatvaranje i likvidacija obrta i trgovačkih društava. To znači da će oni koji žele poslovati u Hrvatskoj, ali i koji žele zatvoriti tvrtku, to moći napraviti jeftinije, jednostavnije i brže.

U prošloj smo godini dodatno povećali i ulaganja u istraživanje i razvoj na oko 1 posto BDP-a. Namjera nam je da do 2025. godine, s natječajima koje smo otvorili, segment istraživanja i razvoja dosegne 2,5 posto BDP-a, što je na razini prosjeka EU, a u tu smo svrhu ovoga tjedna otvorili i novi natječaj za poduzetnika, poznatiji kao IRI 2, putem kojeg im na raspolaganje stavljamo 770 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz fondova EU. Na tom tragu nastavit ćemo i u 2020. godini.

Hrvatska je ušla u izbornu godinu. Prvi su na redu predsjednički izbori, a potom i parlamentarni. Iako je kandidatkinja HDZ-a aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, vaše je biračko tijelo podijeljeno između nje i Miroslava Škore.

- Vjerujem da sam svojom izjavom bio vrlo jasan - Miroslav Škoro nije kandidat HDZ-a, a Hrvatska će, siguran sam, i u idućih pet godina imati predsjednicu na čelu države.

On smatra da jest, a takvim ga vide i mnogi HDZ-ovci.

- Ne bih se složio s tom konstatacijom, a što se tiče HDZ-a kao najveće i najjače političke opcije u Hrvatskoj, mi vjerujemo u svoju jedinu kandidatkinju, koja je uspješno predstavljala Hrvatsku i sve njezine građane u proteklih pet godina, a to je Kolinda Grabar-Kitarović. Ne bojimo se ovakvih jalovih pokušaja podmetanja kakvima se bave njezini protivnici, očito u nedostatku vlastitog sadržaja te zbog izostanka programa. Koncentrirani smo na sebe, na budućnost, što nam, uostalom, i svima treba. Svi uspjesi koje sam bio nabrojio rezultat su rada ove Vlade, u kojoj su imali prilike sudjelovati i oni koji danas stoje iza nekih drugih kandidata, skrivajući se i pozivajući na narod kojem nisu bili u stanju dostojno služiti. Kako nisu prije, tako neće ni sada.

Hoće li Vlada izdržati do kraja mandata? Brak HDZ-a i HNS-a prilično je klimav...

- Činjenica da premijer Andrej Plenković, unatoč svim političkim i gospodarskim problemima s kojima smo se susreli, uspješno vodi Hrvatsku naprijed daje nam za pravo smatrati da će HDZ pod njegovim vodstvom ovaj mandat uspješno dovesti do kraja te na idućim parlamentarnim izborima ostvariti još jednu pobjedu, osigurati potrebnu većinu i nastaviti raditi dobar posao koji smo započeli prije tri godine.