Imamo rezultate velikog istraživanja o cijenama vrtića u Hrvatskoj: Plaća se od 200 do 900 kuna, a četiri grada imaju besplatan vrtić

Ogromne su razlike u cijenama vrtića u Hrvatskoj – ekonomske cijene kreću se od 1.120 kuna u Čakovcu i oko 1.300 u Donjem Miholjcu i Orahovici, pa do 3.888 u Cresu i 3.969 u Malom Lošinju, pa roditelji – ovisno o sufinanciranju gradova, plaćaju od najnižih 200 pa sve do 900 kuna za jedno dijete u 10-satnom vrtićkom programu.

Umag, Belišće, Vrlika i Obrovac i dalje su jedina četiri hrvatska grada koja su svoj djeci osigurala besplatan smještaj u vrtiću, Opatija i Sinj jedini su (uz ova četiri) u kojem roditelji ne plaćaju vrtić za svog drugog vrtićanca, a besplatan vrtić za 3. dijete iz obitelji standard je kojega sad već osigurava preko 70 gradova koji su se uključili u novo veliko istraživanje portala Gradonačelnik.hr o cijenama vrtića u Hrvatskoj, kao i anketu o demografskim mjerama koju je proveo Središnji državni ured za demografiju.

Dvije godine nakon prvog velikog istraživanja o cijenama vrtića u hrvatskim gradovima, ponovo su poslali upite svim gradovima, u istraživanje se uključilo i podatke nam poslalo 77 gradova, a ostale podatke izvadili su iz tablica Središnjeg ureda za demografiju. Sudeći po ovim podacima, a uspoređivali smo cijene 10-satnog boravka u vrtiću, situacija se u protekle četiri godine nije puno promijenila, a cijene vrtića osjetnije su snižene u tek malom dijelu gradova.

Osim Belišća, koje je još prije tri godine sve roditelje u potpunosti oslobodilo plaćanja vrtića, najveći iskorak napravljen je u Kutini i Donjem Miholjcu, u kojima je cijena vrtića za prvo dijete snižena za preko 60 posto, te Gospiću, Valpovu i Bjelovaru, koji su se tako svrstali među gradove s najpovoljnijim cijenama vrtića u zemlji. U Donjem Miholjcu roditelji, tako za cjelodnevni boravak svog prvog djeteta u vrtiću plaćaju samo 200 kuna, u Kutini 239, Valpovu 350, Gospiću 358, a Bjelovaru 400 kuna. Jeftiniji vrtić plaćaju još samo roditelji u Iloku -272 kune, te Čabru, Otočcu i Trilju – 300 kuna. Među gradovima s najnižim cijenama vrtića za prvo dijete još su Sisak – 400 kuna, Lepoglava – 428 kuna, Orahovica – 440 kuna, Vis i Stari Grad – 450, Slatina – 462, Ivanić-Grad i Komiža – 470, Split – 480, Vukovar – 490 kuna i Sinj – 499 kuna mjesečno.

Cijene u većini ostalih gradova kreću se u rasponu između 500 i 700 kuna, a u četiri grada roditelji za prvo dijete u vrtiću plaćaju iznad 700, pa sve do 900 kuna.

Dio gradova cijene određuje po dohodovnom cenzusu roditelja pa se one, za 1. dijete u obitelji, kreću u rasponu od stotinjak pa do preko 700 kuna. U Slavonskom Brodu najniža cijena za 1. dijete je tek 118 kuna, a najviša 630. U Zagrebu roditelji s najnižim primanjima plaćaju 150 kuna, oni s najvišim po 600, u Dubrovniku se cijene kreću od 250 do 550 kuna, Belom Manastiru od 296 do 492 kune…

Za 2. dijete besplatno u Opatiji i Sinju, za 3. u 74 grada…

Cijene vrtića za drugo i treće dijete iz iste obitelji, kada su istodobno u vrtiću, u većini gradova se snižavaju, i to do 50 posto za 2. dijete, pa sve do besplatnog za 3. dijete, što omogućavaju 74 grada.

Uz Opatiju, koja već godinama omogućava besplatan boravak u vrtiću za 2. dijete iz obitelji, ovaj standard uveo je i Sinj.

Najjeftiniji vrtić za drugo dijete u obitelji plaćaju roditelji u Iloku – 136 kuna, Čabru i Otočcu – 150 kuna, Donjem Miholjcu – 160 kuna, Gospiću i Kutini – 179 kuna, Lepoglavi – 214 kuna, Visu – 225 kuna, te Kninu i Koprivnici – 250 kuna. Tu su još Ivanec sa 252 kune, Novalja – 262 kune, Trilj – 270 kuna, Biograd na Moru i Valpovo – 280 kuna, Pakrac, Đurđevac, Sisak i Zadar – 300 kuna, Pag – 305 kuna, Bjelovar – 320 kuna, Zlatar – 324, Imotski – 325, Komiža – 329, te Orahovica – 335 kuna. U većini ostalih gradova cijene se kreću od 400 do 600 kuna.

Kao što smo već naveli, besplatan vrtić za 3. dijete u obitelji osigurala su 74 grada gradova, a u ostalima roditelji plaćaju od 119 kuna u Kutini pa do 488 u Bujama…

Dramatične razlike u ekonomskim cijenama

Gradonačelnik.hr analizirao podatke iz svih gradova, i dalje – kao i prije četiri godine, na prvu u oči upadaju ogromne razlike i neujednačenost u ekonomskim cijenama vrtića koje se kreću u rasponu od 1.120 kuna u Čakovcu i oko 1.300 u Donjem Miholjcu i Orahovici, pa do 3.888 u Cresu i 3.969 u Malom Lošinju.

Ne čudi stoga da su upravo Cres i Mali Lošinj i među gradovima koji u najvećem postotku sufinanciraju troškove vrtića kako bi smanjili opterećenje roditelja.

Osim četiri grada koji u stopostotnom iznosu financiraju rad svojih vrtića, po stopi sufinanciranja opet se izdvajaju Kutina i Donji Miholjac koji sufinanciraju 87,8, odnosno 85 posto ekonomske cijene vrtića, potom Mali Lošinj sa 84 posto, Cres i Valpovo sa 83, Bjelovar sa 82,5, Gospić sa 82, Opatija 81,3, Hvar i Komiža sa 81, te Metković sa 80,4 posto sufinanciranja.

U odnosu na 2018., kada smo radili naše posljednje istraživanje, najveći iskorak i povećanje sufinanciranja cijene vrtića napravio je Grad Bjelovar – 2018. sufinancirali su 54,4 posto ekonomske cijene a sada 82,5. Tu su još Kutina koja je povećala sufinanciranje sa 65,1 posto na 87,8 posto, Orahovica – sa 50 na 67,3 posto i Donji Miholjac – sa 64,3 na 85 posto.

Sufinanciraju privatne vrtiće i dadilje, naknade za neupisanu djecu…

Cijena vrtića, odnosno gradsko sufinanciranje ekonomske cijene vrtića kako bi se smanjila konačna cijena koju plaćaju roditelji itekako je bitan pokazatelj socijalne osviještenosti i fokusiranosti gradskih uprava na demografske mjere i pomoć mladim obiteljima. No, koliko god se nižom cijenom i besplatnim vrtićem značajno olakšavao život roditeljima, ključna demografska mjera je – dostupnost vrtića. Nema puno koristi od besplatnog ili jeftinog vrtića ako u njemu nema dovoljno mjesta za svu djecu i ako veliki dio njih ostaje na listama čekanja. Upravo zato istražili smo i to – kakvi su vrtićki kapaciteti i koliko je djece ove godine upisano, a koliko ih je ostalo na listama čekanja, što ćemo objaviti u posebnoj analizi. Ovdje svakako treba napomenuti da je upravo krenuo natječaj iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti preko kojega je za gradnju, dogradnju i rekonstrukciju vrtića dostupna čak 1,2 milijarda kuna i na kojega mnogi gradovi računaju u svojim planovima za proširenje vrtićkih kapaciteta.

Do tada, donosimo pregled mjera kojima pojedini gradovi, dok ne osiguraju dovoljne vrtićke kapacitete, premošćuju ovaj problem i pomažu roditeljima u alternativnom smještaju njihovih vrtićanaca.

Osim što su, tako, osigurali besplatan vrtić, dodatne skupine i asistente za djecu s teškoćama, u Gradu Belišću uveli su i novu mjeru – mjesečnu naknadu od 1.000 kuna, kao pomoć za čuvanje djece koja se nisu uspjela upisati u vrtić. Grad Jastrebarsko sufinancira smještaj djece i u vrtićima drugih jedinica lokalne samouprave, a sa 1.000 kuna po djetetu sufinanciraju i djelatnost obrta dadilja, za što su prošle godine dodatno povećali sredstva. Obrte dadilja sufinancira i Koprivnica, i to sa čak 1,5 milijuna kuna godišnje. Financiraju čak 12 obrta za čuvanje djece koji se brinu i čuvaju 134 mališana – po 1.000 kuna po djetetu i po 2.000 za djecu s teškoćama u razvoju. Istu mjeru ima i Grad Varaždin koji obrte za čuvanje djece sufinancira sa po 860 kuna po djetetu, što je, kažu nam, oko 40% iznosa sufinanciranja utvrđene ekonomske cijene obrta za dadilje. Privatne vrtiće i vrtiće izvan grada sufinancira i Vrbovec, sa po 1.100 kuna po djetetu, za što su u ovoj godini osigurali 1,3 milijun kuna. Sa po 1.200 kuna za prvo, 1.300 za drugo i 1.900 za treće i svako iduće dijete u vrtićima drugih osnivača i obrtima dadilja sufinancira i Zaprešić, a 62 posto cijene vrtića u drugim općinama sufinancira i Zlatar.

Smještaj djece u obrtima dadilja i vrtićima susjednih općina sufinancira i Grad Križevci, a privatne vrtiće sufinanciraju i Našice i Slatina, te Poreč i to sa iznosom od 1.440 za jaslički i 1.140 za vrtićki program po djetetu. Privatne i ostale vrtiće sufinancira i Sveti Ivan Zelina, sa po 950 kuna za prvo, 1.000 za drugo i 1.200 za treće dijete u obitelji, te po 1.350 za djecu samohranih roditelja i djecu s teškoćama u razvoju. (Marija Pulić Drljača).

Na portalu Gradonačelnik.hr navode i primjere najbolje prakse